Ponosni na svoju profesiju
Наставници бијељинске Гимназије и Учитељске школе
Krajem juna ove godine navršava se sedamdeset godina od završetka školovanja prve generacije bijeljinske Učiteljske škole. To je bio i povod za naše okupljanje i svečano obilježavanje ovog izuzetno značajnog događaja i jubileja’’, kaže za portal ,,Semberija info’’ dr Borislav Stanojlović, jedan od učenika prve generacije Učiteljske škole u Bijeljini.
U analima škole stoji da je obrazovanje prve generacije učitelja Učiteljske škole u Bijeljini započelo davne 1950/51. školske godine upisom prvog razreda učiteljske škole (dva odjeljenja-101 učenik), u okviru tadašnje Gimnazije u Bijeljini. Iste godine upisano je jedno odjeljenje prvog razreda učiteljske škole pri Gimnaziji. Naredne školske godine (1951/52) ovo odjeljenje pripojeno je Učiteljskoj školi u Bijeljini. Nakon toga Učiteljska škola postaje samostalna ustanova sa pet odjeljenja. Za prvog direktora škole postavljen je Danilo Grumić. Nastava je izvođena u zgradi Gimnazije, čiji su nastavnici istovremeno izvodili nastavu i u Učiteljskoj školi. Početkom školske 1953/54. godine Učiteljska škola dobija sopstvenu zgradu, a za potrebe školske vježbaonice dodjeljuje se Prva osnovna škola u kojoj su radili najbolji i najuspješniji učitelji. Ovim su znatno poboljšani uslovi rada u školi, posebno u pogledu praktičnog metodičkog osposobljavanja budućih učitelja, čemu je ova škola poklanjala posebnu pažnju. U svemu tome značajnu ulogu su imali profesori metodika koji su svojim predavanjima bili primjer za uzor i učitelji u vježbaonici. Njihove uloge posebno su bile zapažene u organizaciji pedagoške prakse, pomoći i podršci u pripremi i organizovanju praktičnih predavanja budućih učitelja.
Zanimljivo je istaći da je održavanje uglednih praktičnih predavanja prethodila ugledna praktična predavanja profesora metodika i učitelja vježbaonice. Stoga se s pravom može reći da su neka iskustva ove škole u praktičnom osposobljavanju budućih učitelja i danas aktuelna i prihvatljiva. U živom sjećanju su nam ostala divna praktična predavanja koje je održao naš profesor metodike Momčilo Branković. Nastavnici ove škole ostali su u sjećanju svojih učenika po humanosti i spremnosti da nam pruže svaku pomoć i podršku u praktičnom osposobljavanju za uzvišeni poziv učitelja.
Dr Borislav Stanojlović
Ova ugledna pedagoška institucija u toku 22 godine uspješnog rada dala je društvu više od 2.000 savremeno pedagoško psihološki i didaktično-metodički osposobljenih učitelja. Škola je bila ne samo izvorište učiteljstva, već i centar za kulturno prosvjetni život Bijeljine i okoline. Stoga ukidanje ove ugledne pedagoške institucije 1972. godine građani Bijeljine teško su prihvatili, s obzirom na njen izuzetan značaj u obrazovanju učiteljskih kadrova i ulogu u društvu i kulturno-prosvetnom životu sredine.
Završetkom školovanja i svečanim prijemom diploma (25.06.1954.) sa velikim oduševljenjem 98 mladih bijeljinskih učiteljica i učitelja krenuli su u prostore učiteljskog stvaralaštva – krenuli u škole sa željom da primjenjuju stečena znanja i unapređuju vaspitno-obrazovnu djelatnost škole i sredine u kojoj je škola radila.
Krenulo je, kao što u jednoj prilici reče direktor škole Grumić, „98 bijeljinskih učitelja na odgovoran put krenuli su u borbu protiv zaostalosti i analfabetskog slepila“, a u njihovim koferima umjesto odjeće bile su knjige kao njihovo osnovno oružje. Najveći deo bijeljinskih učitelja svoju pedagošku i kulturno prosvjetnu misiju ostvarivali su u najnerazvijenijim sredinama BiH. U većini slučajeva putovalo se pješke i po nekoliko sati u najzabačenija sela do škole, ali sa puno elana i uvjerenja da će promijeniti svijet. U školi se često radilo u dvije smjene sa po dva odjeljenja, prije i poslije podne. Subotom naveče i nedjeljom, učitelji su bili angažovani u organizovanju tečaja za opismenjavanje stanovništva i zdravstveno prosvećivanje seoske ženske omladine. U nekim selima učitelji su istovremeno obavljali i brojne druge uloge kao što su: agronomi, veterinari, ljekari i sl. Radili su neumorno od jutra do mraka. U večernjim časovima, pored petrolejke, pregledali su pismene radove učenika, spremali se za naredni nastavni dan i stručno usavršavanje.
U takvim, često nepovoljnim okolnostima, prva generacija učitelja svojim entuzijazmom, stručno pedagoškom osposobljenošću i velikim trudom i radom sa djecom i odraslim značajno su doprinijeli poboljšanju i unapređivanju kvaliteta vaspitno-obrazovne delatnosti osnovne škole i kulturno-prosvjetnog nivoa sredine u kojoj su radili. Stoga se, s pravom, može reći da su učitelji u to vrijeme pored redovne vaspitno-obrazovne djelatnosti istovremeno bili nosioci kulturo-prosvjetnog života u sredinama u kojima su radili. Škole su bile centar znanja, prosvjete i kulture.
Maturanti prve generacije Učiteljske škole 1953/54
Pored navedenog o kvalitetu prve generacije učitelja Učiteljske škole govore i činjenice o rezultatima njihovog vaspitno-obrazovnog rada na radnim mjestima, samoobrazovanju i stručnom usavršavanju. Većina naših kolega i koleginica uz rad i tako nepovoljnim uslovima završili su više i visoko obrazovanje, a trojica kolega (dr Lazar Dragičević, dr Borislav Stanojlović i dr Drago Pantić) završili su postdiplomske studije i stekli doktorat nauka i bili univerzitetski profesori. Mnogi su obavljali veoma odgovorne društvene i pedagoški značajne funkcije, bili autori brojnih stručno-naučnih radova, studija, veoma korisnih priručnika, udžbenika, a, takođe, mnogi su bili i saradnici i urednici mnogih stručnih listova i časopisa, organizatori i učesnici brojnih stručno-naučnih skupova nacionalnog i međunarodnog karaktera, aktivno učestvovali u reformi sistema osnovne škole, osnivači časopisa i pedagoških društava.
To je ono što, uz dužno poštovanje ostalih vrijednih generacija učitelja ove škole izdvaja od ostalih generacija Učiteljske škole u Bijeljini i čini je ponosnom na svoju profesiju i školu koja ih je osposobila za izuzetno važnu profesiju vaspitanje i obrazovanje djece i mladih. To je ono što nas čini ponosnom, ali istovremeno i sa željom da nas buduće generacije nadmaše.
Očekujemo da će se na temeljima ove kratke, ali izuzetno uspješne tradicije ugledne Učiteljske škole u obrazovanju učiteljskog kadra stalno unapređivati priprema i obrazovanje budućih učitelja. U svemu tome vidimo značajnu ulogu i odgovornost Pedagoškog fakulteta u Bijeljini kao nastavljača započete tradicije uspješnog obrazovanja učiteljskog kadra. Obilježavajući sedam decenija od završetka školovanja prve generacije učitelja bijeljinske Učiteljske škole sa dužnim poštovanjem sjećamo se naših dragih profesora koji su nam nesebično pomagali da budemo što uspješniji učitelji i svojim kolegama sa kojima smo provodili školske dane, a kojih više nema među nama’’, sa čitaocima portala ,,Semberija info’’ podijelio je svoja sjećanja i uputio poruke dr Borislav Stanojlović, jedan od učenika prve generacije Učiteljske škole u Bijeljini.
Semberija info
U analima škole stoji da je obrazovanje prve generacije učitelja Učiteljske škole u Bijeljini započelo davne 1950/51. školske godine upisom prvog razreda učiteljske škole (dva odjeljenja-101 učenik), u okviru tadašnje Gimnazije u Bijeljini. Iste godine upisano je jedno odjeljenje prvog razreda učiteljske škole pri Gimnaziji. Naredne školske godine (1951/52) ovo odjeljenje pripojeno je Učiteljskoj školi u Bijeljini. Nakon toga Učiteljska škola postaje samostalna ustanova sa pet odjeljenja. Za prvog direktora škole postavljen je Danilo Grumić. Nastava je izvođena u zgradi Gimnazije, čiji su nastavnici istovremeno izvodili nastavu i u Učiteljskoj školi. Početkom školske 1953/54. godine Učiteljska škola dobija sopstvenu zgradu, a za potrebe školske vježbaonice dodjeljuje se Prva osnovna škola u kojoj su radili najbolji i najuspješniji učitelji. Ovim su znatno poboljšani uslovi rada u školi, posebno u pogledu praktičnog metodičkog osposobljavanja budućih učitelja, čemu je ova škola poklanjala posebnu pažnju. U svemu tome značajnu ulogu su imali profesori metodika koji su svojim predavanjima bili primjer za uzor i učitelji u vježbaonici. Njihove uloge posebno su bile zapažene u organizaciji pedagoške prakse, pomoći i podršci u pripremi i organizovanju praktičnih predavanja budućih učitelja.
Zanimljivo je istaći da je održavanje uglednih praktičnih predavanja prethodila ugledna praktična predavanja profesora metodika i učitelja vježbaonice. Stoga se s pravom može reći da su neka iskustva ove škole u praktičnom osposobljavanju budućih učitelja i danas aktuelna i prihvatljiva. U živom sjećanju su nam ostala divna praktična predavanja koje je održao naš profesor metodike Momčilo Branković. Nastavnici ove škole ostali su u sjećanju svojih učenika po humanosti i spremnosti da nam pruže svaku pomoć i podršku u praktičnom osposobljavanju za uzvišeni poziv učitelja.
Dr Borislav Stanojlović
Ova ugledna pedagoška institucija u toku 22 godine uspješnog rada dala je društvu više od 2.000 savremeno pedagoško psihološki i didaktično-metodički osposobljenih učitelja. Škola je bila ne samo izvorište učiteljstva, već i centar za kulturno prosvjetni život Bijeljine i okoline. Stoga ukidanje ove ugledne pedagoške institucije 1972. godine građani Bijeljine teško su prihvatili, s obzirom na njen izuzetan značaj u obrazovanju učiteljskih kadrova i ulogu u društvu i kulturno-prosvetnom životu sredine.
Završetkom školovanja i svečanim prijemom diploma (25.06.1954.) sa velikim oduševljenjem 98 mladih bijeljinskih učiteljica i učitelja krenuli su u prostore učiteljskog stvaralaštva – krenuli u škole sa željom da primjenjuju stečena znanja i unapređuju vaspitno-obrazovnu djelatnost škole i sredine u kojoj je škola radila.
Krenulo je, kao što u jednoj prilici reče direktor škole Grumić, „98 bijeljinskih učitelja na odgovoran put krenuli su u borbu protiv zaostalosti i analfabetskog slepila“, a u njihovim koferima umjesto odjeće bile su knjige kao njihovo osnovno oružje. Najveći deo bijeljinskih učitelja svoju pedagošku i kulturno prosvjetnu misiju ostvarivali su u najnerazvijenijim sredinama BiH. U većini slučajeva putovalo se pješke i po nekoliko sati u najzabačenija sela do škole, ali sa puno elana i uvjerenja da će promijeniti svijet. U školi se često radilo u dvije smjene sa po dva odjeljenja, prije i poslije podne. Subotom naveče i nedjeljom, učitelji su bili angažovani u organizovanju tečaja za opismenjavanje stanovništva i zdravstveno prosvećivanje seoske ženske omladine. U nekim selima učitelji su istovremeno obavljali i brojne druge uloge kao što su: agronomi, veterinari, ljekari i sl. Radili su neumorno od jutra do mraka. U večernjim časovima, pored petrolejke, pregledali su pismene radove učenika, spremali se za naredni nastavni dan i stručno usavršavanje.
U takvim, često nepovoljnim okolnostima, prva generacija učitelja svojim entuzijazmom, stručno pedagoškom osposobljenošću i velikim trudom i radom sa djecom i odraslim značajno su doprinijeli poboljšanju i unapređivanju kvaliteta vaspitno-obrazovne delatnosti osnovne škole i kulturno-prosvjetnog nivoa sredine u kojoj su radili. Stoga se, s pravom, može reći da su učitelji u to vrijeme pored redovne vaspitno-obrazovne djelatnosti istovremeno bili nosioci kulturo-prosvjetnog života u sredinama u kojima su radili. Škole su bile centar znanja, prosvjete i kulture.
Maturanti prve generacije Učiteljske škole 1953/54
Pored navedenog o kvalitetu prve generacije učitelja Učiteljske škole govore i činjenice o rezultatima njihovog vaspitno-obrazovnog rada na radnim mjestima, samoobrazovanju i stručnom usavršavanju. Većina naših kolega i koleginica uz rad i tako nepovoljnim uslovima završili su više i visoko obrazovanje, a trojica kolega (dr Lazar Dragičević, dr Borislav Stanojlović i dr Drago Pantić) završili su postdiplomske studije i stekli doktorat nauka i bili univerzitetski profesori. Mnogi su obavljali veoma odgovorne društvene i pedagoški značajne funkcije, bili autori brojnih stručno-naučnih radova, studija, veoma korisnih priručnika, udžbenika, a, takođe, mnogi su bili i saradnici i urednici mnogih stručnih listova i časopisa, organizatori i učesnici brojnih stručno-naučnih skupova nacionalnog i međunarodnog karaktera, aktivno učestvovali u reformi sistema osnovne škole, osnivači časopisa i pedagoških društava.
To je ono što, uz dužno poštovanje ostalih vrijednih generacija učitelja ove škole izdvaja od ostalih generacija Učiteljske škole u Bijeljini i čini je ponosnom na svoju profesiju i školu koja ih je osposobila za izuzetno važnu profesiju vaspitanje i obrazovanje djece i mladih. To je ono što nas čini ponosnom, ali istovremeno i sa željom da nas buduće generacije nadmaše.
Očekujemo da će se na temeljima ove kratke, ali izuzetno uspješne tradicije ugledne Učiteljske škole u obrazovanju učiteljskog kadra stalno unapređivati priprema i obrazovanje budućih učitelja. U svemu tome vidimo značajnu ulogu i odgovornost Pedagoškog fakulteta u Bijeljini kao nastavljača započete tradicije uspješnog obrazovanja učiteljskog kadra. Obilježavajući sedam decenija od završetka školovanja prve generacije učitelja bijeljinske Učiteljske škole sa dužnim poštovanjem sjećamo se naših dragih profesora koji su nam nesebično pomagali da budemo što uspješniji učitelji i svojim kolegama sa kojima smo provodili školske dane, a kojih više nema među nama’’, sa čitaocima portala ,,Semberija info’’ podijelio je svoja sjećanja i uputio poruke dr Borislav Stanojlović, jedan od učenika prve generacije Učiteljske škole u Bijeljini.
Semberija info
