Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u životu?
Da radim posao koji volim, koji me inspiriše, podstiče za dalje, a da iza toga stoji upornost, trud, posvećenost, entuzijazam iako je nekada djelovalo kao ,,nemoguća misija’’.

Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što vam je danas posao.
Moje sjećanje seže u kasno djetinjstvo i adolescenciju kada sam željela da budem novinar, arheolog, prevodilac ali se u drugoj polovini srednje škole ,,iskristalisala’’ psihologija. Rekoh da dotle moje sjećanje seže, a onda mi je mama pokazala koliko je ono varljivo, rekavši mi pri kraju studija da sam izbor napravila mnogo ranije, u šestoj godini, pred polazak u školu, nakon posjete psihologu, kada sam izašavši iz njegove kancelarije rekla da ću biti ,,isto kao ovaj čiko’’. Danas sam psiholog, uža specijalnost mi je psihološko savjetovanje i psihoterapija, baš onako kako sam se vidjela početkom školovanja.

Koja knjiga, film ili predstava su na Vas ostavili utisak posljednjih godina?
Što se tiče knjiga, Irvin Jalom ,,Gledanje u sunce’’, topla priča o prihvatanju straha od smrti, Haruki Murakami ,,O čemu govorim kad govorim o trčanju’’ - o strasti koju trčanje donosi. Film - oskarovski ,,Zelena knjiga’’ - različitosti mogu zajedno, dovoljno je da budu blizu, da bi se spoznale vrijednosti koje nose. Predstava o kojoj sam danima razmišljala je sa prošlogodišnjih Dana komedije ,,Malo blago’’ – Gradskog pozorišta Jazavac Banja Luka, priča o tri generacije žena i njihovim životnim izazovima, lomovima u  savremenom vremenu na ovim prostorima.

Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
Trčanje (polumaraton) i putovanja, a najbolje je kada se ovo dvoje spoji, pa se dobije dinamičan trkački vikend na različitim destinacijama, u nekada nam zajedničkoj državi, ali i izvan tih okvira.

Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo unaprijediti u Bijeljini?
Svakako njen sportsko-rekreativni dio. Bijeljini nedostaju staze za trčanje (nema nijedne namjenske), biciklističke staze, teretane na otvorenom, prostori i sale za rekreaciju. Nedostaje bioskop (najnovije filmove gledam u gradovima u okruženju), pozorište ...Nedostaje park za pse, odnosno neophodno je poboljšati odnos prema psima i mačakama lutalicama primjenjujući humane metode u smanjivanju njihove populacije (sterilisanje, čipovanje, zbrinjavanje, edukacija stanovništva ali kažnjavanje nesavjenih vlasnika ...).

Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
Kao dinamičnu, urbanu sredinu koja svom stanovništvu pruža mogućnost da zadovoljava svoje različite potrebe od školovanja, rada do kulturno-zabavnih i sportsko-rekreativnih. Semberiju vidim kao prostor koji maksimalno koristi resurse kojim raspolaže na dobrobit ljudi koji žive u njoj.

Semberske novine - Semberija INFO