Zbog sjajnog stanja u našoj Bosni dragoj, većina, u potrazi za boljim životom, ostavlja svoje najmilije i odlazi u inostranstvo. Iako su u razvijenim kapitalističkim zemljama, poput Njemačke, Austrije i  Švajcarske,  primanja po glavi stanovnika u hiljadama evra, većina ljudi sa naših prostora bi se vratila u svoj rodni grad.

Zašto? Da li je mirisnije naše polje?

Sada se, čitaoče koji  čitaš ovo, vjerovatno pitaš kako razmišljaju o povratku  kada smo pomenuli da su im plate u hiljadama evra. Plate im jesu zavidno visoke u poređenju sa našim, ali Nijemci su, kako bi većina ljudi rekla, “hladni i nedruželjubivi”. Tamo svako plaća svoje piće.

Pričao mi čovjek kako je u kafani cijelo veče pio pivo sa kolegama sa posla i ostao u čudu kad su krenuli kući i svako tražio svoj račun. Kod nas se, brale moj, nalijevaju bez reda i rasporeda i posebnog računa.

Takođe mi reče da za trideset godina boravka u Njemačkoj nije nikad otišao na kafu kod komšija niti oni kod njega. Jedino se pozdravljaju na stepenicama, u prolazu, ali nikad ne bi jedni drugima otišli u  posjetu.  Sve je po principu “zdravo,  ćao”.

Kad dođe u svoj zavičaj, ne zna gd‌je bi prije, u kafanu sa kumom, kod stare majke na ručak, tetki u goste ili babi i đedu na groblje. I sve mu milo da vidi, svi mu ljepši jedni od drugih, miriše i gd‌je cvijeća nema.

A tek prodavnice! Jeftinoća na sve strane. Stig’o kod zubara i nove zube da stavi. Žena mu se proljepšala za dva dana. Od frizera do kozmetičara, ne zna gd‌je bi zakazala prije.  Kud god da krenu, svi gledaju u njihovog „merdžu“. Sljedeći put će, bogme, avionom doći.

Biće naše polje još mirisnije do godine!

Tokom čitanja ovog teksta možda si odlučio da ćeš, ipak, u bližoj budućnosti otići u inostranstvo, ali zapamti da vrijeme nikad ne staje, samo nastavlja dalje, kao rijeka i u jednom trenutku ćeš shvatiti da, dok si godinama radio tamo negd‌je „preko bare“,  zgrćući veliki novac, ti i tvoji roditelji ste svakim danom starili. Jednog dana vratićeš se praznoj kući, gledajući u zlatne ramove slika svojih bližnjih. A njih neće biti.

Neko će umrijeti prije, a neko kasnije, zato, dragi čitaoče, više vremena provodi sa svojim bližnjima jer jednog dana će ti biti žao što si jurio novac i ostao željan svih njih.



Vuk Terzić, prvi razred,  rođen 2008. godine. Učenik  Tehničke škole “Mihajlo Pupin”
Smjer: Tehničar logistike i špedicije
 Bijeljina

​