Kada god dođe do obilježavanja nekoga jubileja tada se sa radošću, rijetko kad sa sjetom, okrećemo istoriji i postavljamo sebi pitanje gdje smo mi u odnosu na te i takve jubileje. Jubileji su zgoda i prilika da oživimo sjećanja na one koji su zaboravljeni, na one koji su bez razloga izostavljani, na one  koji su kroz svoj život u istom nizu čuvali sjećanje na događaje, ljude, institucije i prenosili ga eto i do nas.

Ovako u susret velikom jubileju – 230 godina Bogoslovije u Sremskim Karlovcima govori njen današnji rektor, profesor Jovan Milanović. - Ipak, jubilej jedne ustanove kakva je škola, a među takvima i bogoslovija više je od podsjećanja -kaže rektor Milanović. -Jubilej je u isto vrijeme i znak da treba da se prisjetimo naših obaveza, naših dužnosti. Šta može biti dužna jedna škola i ljudi koji rade, uče se i žive u njoj? 



Dužni smo da obnovimo zavjet učiteljstva, obrazovanja i vaspitanja koji predstavljaju trojedini kodeks našeg pedagoškog odnosa prema našoj djeci. Učiteljstvo obavezuje one koji druge uče da svom svojom snagom, svim svojim umom i svom svojom mišlju žrtvujući se, cijele sebe predaju djeci. Obrazovanje predstavlja drugi elemenat koji će svjedočiti da ne postoji nepotrebno znanje, da ne postoji znanje bez prakse i da ne postoji znanje radi znanja. Vaspitanje pak, u potpunosti zapostavljeno i zaboravljeno danas, treba da predstavlja tu želju da u vrlini, istinskom razumijevanju, sve naučeno, spoznato i otkriveno jedni drugima i jedni radi drugih predajemo i prenosimo – i stariji mlađima i mlađi starijima. Tu vrstu zavjeta su se trudili i osnivači ove bogoslovije da ugrade, da udjenu u njen genetski prosvjetni kod. Da li su uvijek uspjevali, sigurno da nisu jer obrazovanje je nastava – nastavlja se i nikada se ne završava.



Period od 230 godina svakako, po njegovim riječima, „ svjedoči o tom nastavljanju i trajanju“. - Karlovačka Bogoslovija – njena naslednica Srpska Pravoslavna Bogoslovija Svetog Arsenija jeste jedna neprekinuta nit staranja Crkve Hristove u Srpskome narodu oko razrastanja i duhovnog izgrađivanja ne naprosto sveštenoslužitelja, već prije svega ljudi koji će svojom pastirskom službom okupljati ljude, pomoći da se pali podignu, da se gordi smire, a da svi zajedno dosegnu Carstvo Božije. Ima onih koji baveći se istorijom, insistiraju na činjenici da je Bogoslovija u Karlovcima bila u različitim istorijskim fazama različito i organizovana i da samim tim ne možemo govoriti o jedinstvenoj školi. To bi zaista bilo sasvim tačno kada bismo zanemarili istorijske i arhivske podatke, kada bismo izgubili iz vida činjenicu da je u svako vrijeme i posle „pauza“, ostajao profesorski kolegijum isti ili sličan onom prethodnom. S tim u vezi, možemo i treba govoriti o periodima Karlovačke Bogoslovije koji su ostali okviri unutar koji je sačuvana određena specifičnost ali i istaknuta spremnost da škola dalje napreduje -priča rektor Bogoslovije.

Navodeći periode djelanja ove ugledne i važne ustanove za naš rod, pravoslavlje i vaskoliko hrišćanstvo, rektor ukazuje da je Klirikalno učilište počelo da radi 1/14. februara 1794. u Karlovcima zahvaljujući mitropolitu Stefanu Stratimiroviću. Smješteno je u zgradi Normalne škole, a prvi upravitelj i profesor bio je protosinđel Petar Jovanović Vidak. 

Nekoliko godina kasnije, zahvaljujući, takođe, mitropolitovom angažovanju, otvoreno je Blagodjejanije u kome su 
siromašni učenici Klirikalne škole i Gimnazije besplatno dobijali hranu (1797). Školska godina odvijala se od početka novembra do kraja avgusta. U početku je školovanje trajalo dvije godine, da bi od školske 1825/26. bilo produženo na tri godine. Rad škole u ovom periodu prekinut je nekoliko puta: zbog kuge (1795/96), zbog revolucionarnih dešavanja (1848/49) i radi njene reorganizacije (1872-1875). Bitno je ovo istaći da bi se jasno vidjelo da je bogoslovsko obrazovanje bilo konstanta u malim ubavim Sremskim Karlovcima. I tada se, kako o tome svjedoči veliki arhimandrit Ilarion Ruvarac, neprestano razmišljalo o daljem usavršavanju i napredovanju bogoslovskog učilišta koje je dovelo do sljedeće, i svakako, najvažnije etape, vezano za život i rad Karlovačke bogoslovije. Treba istaći da su sveti zaštitnici bogoslovije u prvom periodu, do 1820. godine bila Sveta tri Jeraha, da bi nakon toga kao svoje zaštitnike učilište praznovalo Svete braću Kirila i Metodija.

Nakon izdavanja Kraljevskog reskripta 1868. godine, pristupilo se reformi Bogoslovije. Reformisana škola počinje sa radom školske 1875/76. godine, kada je otvoren prvi razred. U Bogosloviju su primani svršeni gimnazijalci sa položenim ispitom zrelosti, međutim u početku taj uslov je ispunjavao mali broj kandidata. Svake sljedeće godine otvaran je po jedan razred, da bi školske 1878/79. bio otvoren i četvrti, završni razred Karlovačke bogoslovije. Učenici su pored redovne nastave, bili u obavezi da svakog dana odlaze u crkvu na jutrenje, a nedeljom i praznikom na Liturgiju. Školska godina počinjala je 28. avgusta i trajala je 10 meseci. Prvi statut Pravoslavnog srpskog bogoslovskog učilišta donijet je 1897. a sledeći 1906. godine.

Školske 1891/92. godine Bogoslovija je useljena u novu zgradu (dio zgrade današnje gimnazije), zadužbinu braće Anđelića – patrijarha Germana i prote Stevana. Trudom i zalaganjem Patrijarha Georgija Brankovića 1903. godine za potrebe Bogoslovije izgrađena je i zgrada Bogoslovskog seminara. Tokom Prvog svjetskog rata škola nije radila, obnovljena je na kratko 1917/18. samo za učenike završne godine. Zaštitnik Bogoslovije u to vrijeme, kako je i Statutom, posebno pisanim istaknuto, bio je Sveti Sava, dok je kao sjećanje i znak na stare svetitelje zaštitnike Bogoslovski Seminar praznovao Svete braću Kirila i Metodija. 

Nakon Prvog svjetskog rata nastavlja se sa bogoslovskim obrazovanjem u Sremskim Karlovcima-navodi rektor Bogoslovije. -Tada se u zgradu Bogoslovskog seminara seli uprava Bogoslovije Svetoga Save iz Beograda koja je tokom rata ostala bez svoje zgrade. Nakon reformi koje su se desile u toku tridesetih godina 20 vijeka, ova Bogoslovija je postala model čak i današnjim bogoslovijama, jer po svome opsegu i načinu rada nije više ličila ni na raniju Karlovačku Bogosloviju ali ni na Beogradsku iz predratnog perioda. Ta Bogoslovija Svetoga Save će raditi do početka Drugog svjetskog rata, a zahvaljujući djelu profesorskog kadra imaće i „ratne“ ispostave i to u Novom Sadu, ljubavlju i zalaganjem Svetog Irineja episkopa bačkog, i u Nišu zalaganjem profesora Karlovačke bogoslovije. Sveti zaštitnik Bogoslovije u to vrijeme bio je, kao i u prethodnom periodu Sveti otac Sava. 

Karlovačka bogoslovija. Inače, obnovljena je 1964. kao odsjek Bogoslovije Svetog Save u Beogradu i tada je useljena u zgradu Narodno-crkvenih fondova, gdje i danas radi. Tri godine kasnije 1967. godine, proglašena je, odlukom Svetog arhijerejskog Sabora, za samostalnu prosvjetnu ustanovu pod nazivom Bogoslovija Svetog Arsenija Sremca kog praznuje kao svoga nebeskog zaštitnika.

-Ove godine na praznik Svetog Arsenija počeli smo obilježavanje velikog jubileja naglašava naš sagovornik. - Dragi gost na početku ovog našeg jubileja bio je Mitropolit tetovsko-gostivarski gospodin Josif iz Makedonske pravoslavne crkve, koji je zajedno sa našim domaćim Episkopom i našim starateljem gospodinom Vasilijem ispratio i uveličao početak ovog velikog jubilejskog slavlja. U susret ovom jubileju će u toku iduće godine biti organizovani koncerti, naučni skup, predavanja, a sve sa ciljem da se prisjetimo i spomenemo svoje učitelje koji su nas učili Jevanđelju (sr. Jevr. 3,17).

Put Karlovačke Bogoslovije, ističe rektor Milanović, je bio „posut nekada cvijećem, nekada trnjem, kao uostalom i put našeg cjelokupnog naroda“ Karlovačka Bogoslovija predstavlja prvu organizovanu bogoslovsku školu u nas, drugu u pravoslavnom svijetu, poslije Kijevske duhovne akademije, a prvu na prostorima Zapadne Evrope ponosno navodi čelni čovjek drevne i slavne škole pod okriljem Srpske pravoslavne crkve.  -Ona je čuvala i čuva predanje koje su prenosili njeni profesori, planovi i programi, a koje su na sebi svojstven način čuvali upravo njeni đaci. U sklopu obilježavanja jubileja formirani su i upotpunjavani spiskovi đaka, profesora, prislužitelja i radnika. Duga je to istorija, a čini se, spiskovi još duži. Tako je u Karlovačkoj Bogosloviji od njenog osnivanja do danas u školske klupe sjelo, a školu završilo više od  3300 učenika. Za njenim katedrama je predavalo više od 500 profesora, a isto toliko je bilo i prislužitelja i osoblja. Puno je zapisa, sjećanja, crtica i dopisa nastalo vezano za bogosloviju u Karlovcima. Da su svi ovi tekstovi bili uvijek dobri i pozitivnim teško je reći, a bilo bi i nepravedno i nepotrebno. Ipak, jedno je sigurno, ova škola nikoga od rektora, profesora i đaka do radnika, prislužitelja, i svih ljudi koji su na bilo koji način dio nje, nikada nije ostavljala ravnodušnim. Idući za svojom misijom i pozivom koju je kroz usta apostola Gospod ostavio Crkvi, ona se bori da ostane na putu služenja. Da je lako, nije. Da li je ikada bilo i da li će biti? Svakako! Kada se ispuni i posljednje slovo Jevanđelja Hristovog -poručuje rektor škole slavljenice.

Čestitajući nadolazeći jubilej, kaže rektor, upućujem pozdrav za sve sve prethodne rektore, profesore, učenike, prislužitelje i trudbenike i pozdravljam kao i sadašnje i buduće i želim da traje ova škola dokle god bude Bogu služila i rodu dug dužila!


Za Semberija info: Mladen Vasilić