Iako tehnologija konstantno napreduje, posljednih nekoliko godina se može primijetiti kako je vijek trajanja bijele tehnike znatno kraći nego što je to bio slučaj prije nekih 20 godina.

Tada su se frižideri, veš mašine, električne peći te drugi električni uređaji smatrali dugoročnim ulaganjem te su se upotrebljavali godinama. Zašto se to promijenilo, te zbog čega se uređaji češće kvare, čitajte u nastavku teksta.

Da li je kvalitet uređaja isti kao nekad?

Većina ljudi će reći da kvalitet današnjih električnih uređaja nije kao što je nekad bio. U tome možda ima istine, jer još uvijek postoje kuće u kojima se mogu pronaći funkcionalni uređaji stari i po dvije decenije.

Na primjer, ranije su veš mašine imale bubanj od inoksa te su bile mnogo teže, dok su sada većim dijelom od plastike, pa se brže i kvare. Uz sve to, i tehnologija je napredovala u tolikoj mjeri da se neki kvarovi danas ne mogu riješiti na lak način, već je potreban značajno detaljniji servis koji nije baš isplativ.

Zbog takvih kvarova i poprilično visokih troškova popravke, ljudi često odluče da kupe novi uređaj u trgovinama.

Neki navode i da jeftiniji proizvodi nose sa sobom veći rizik te da kupci prilikom kupovine prolaze jeftinije, ali da kasnije nastaju problemi, jer ne mogu naći ovlašteni servis ili ne postoje rezervni dijelovi.

Da li postoji planirana zastarjelost?

Često se može čuti da proizvođači programiraju uređaje tako da se pokvare odmah ili ubrzo nakon isteka garancije. Kvar uređaja nakon isteka garancije problem je s kojim se susreće sve više ljudi, a s obzirom na to, kao što smo već spomenuli, da je popravak često finansijski neisplativ, ljudi nemaju drugog izbora osim kupovine novog uređaja.

I dok je Evropski potrošački centar prije par godina sproveo istraživanje u vezi sa brzim kvarenjem tehnike, te su njihovi rezultati pokazali kako je rok trajanja uređaja sve kraći, jer “proizvođači namjerno prave lošije proizvode koji su uz to i programirani da se brže kvare”, s druge strane, neki majstori navode da to nije istina, jer se renomirani proizvođači ne bi izlagali takvim troškovima.

Inače, građani se često susreću s funkcionalnom zastarjelošću, odnosno dođu u situaciju kada se u uređaju obično pokvari samo jedan dio koji se ne može popraviti, što na kraju dovodi do toga da se aparat može samo baciti i kupiti novi.

Najčešće se to dešava, prema nekim navodima, kod televizora i veš mašina. Takođe, postoji i primjer indirektne zastarjelosti, kada imate sasvim funkcionalan uređaj za koji proizvođač više ne proizvodi rezervne ili dodatne dijelove, te opet dolazite u situacija da je jedina opcija kupovina.

Kako su neke države uspjele zaštite građane

Pozitivno je to što se neke evropske zemlje, poput Francuske i Austrije pronašle način kako da građane zaštite od potencijalnih prevara od strane proizvođača. Tako je, na primjer, Francuska zakonom zabranila programirano kvarenje, dok je Austrija uvela oznaku koja se dodjeljuje za električne uređaje koji duže traju i lakše se popravljaju.

Takođe, u Švedskoj postoje porezne olakšice za građane koji uređaje nose na popravak.
​
I Evropski parlament je nedavno na inicijativu hrvatske evroparlamentarke Biljane Borzan usvojio zakon kojim se zabranjuju ugrađeni kvarovi, uvode oznake trajanja uređaja te povećavaju mogućnosti popravka.

(Nezavisne)