FK “PROLETER“ DVOROVI-USPJESI FUDBALERA MILORADA SAVIĆA ZEKE
Zeko je jedan od najpoznatijih i najboljih, ako ne i najbolji semberski igrač krajem dvadesetog vijeka i dijela ovog novog milenijuma koji nije ostvario karijeru u velikim klubovima,što je mogao prema svom fudbalskom opusu, a afirmisao se u FK “Proleter“ Dvorovi. Volio bih da se ne naljute Savo,Husref,Boško,Mile,Džafa i drugi igrači sa velikim karijerama zbog ove moje konstatacije. Zeko je stasao u svom selu Dazdarevu i od rane mladosti je zavolio fudbalsku loptu koja ga do dana današnjeg opsjeda i proslavlja. Nije bio školovan igrač, mislim na školu osnova fudbala koju sada imaju mali dječaci, ali je samouko i sa upornošću došao do savršenstva.
Neumorno ,po cijeli dan je u svom dvorištu šutirao loptu, gađajući postavljeni cilj (kofa,korpa i sl.), zaobilazeći predmete i drveće koji su mu smetali i na taj način je usavršio „slobodnjake“ do te mjere, da bi kasnije svaki njegov šut sa distance, završavao u rašljama protivničkog gola. Sve to je radio lijevom nogom. Vrlo mlad je zaigrao u lokalnom klubu „Sloga“, a nešto kasnije u „FK“ Kolektiv“ Međaši, a glavnu i najveću afirmaciju je stekao u FK “Proleter“ iz Dvorova.
U Proleter,koji tada igra Regionalnu ligu BiH, ( 1986. godina), Zeko stiče pravu afirmaciju svojim atraktivnim potezima, dubinskim loptama sa „očima“, pas igri, a posebno izvođenju slobodnih udaraca sa mjesta oko kaznenog prostora. Ti slobodni udarci su tada za nas bili kao kazneni udarci, jer ih je Zeko sa lakoćom pretvarao u pogotke. Sjećamo se jedne utakmice u Dvorovima koju smo igrali protiv naših starih rivala FK “Podrinje“ iz Janje.
Dosuđen je slobodan udarac za nas sa 17 metara i Zeko maestralno plasira loptu preko „živog zida“ u rašlje protivničkog gola. Nedugo zatim sudija ponovo dosuđuje slobodan udarac sa skoro istog mjesta. Na golu Janjaraca je golman Arifović Nedim , zvani Čiča /kasnije branio i U Dvorovima). Zeko postavlja loptu, a Čiča „živi zid“ potom, očekujući ponovo udarac preko zida, slabo se postavlja za odbranu druge strane. Lucidni Zeko to vidi i udari loptu u suprotnu stranu i postiže drugi pogodak, a indisponirani Arfović traži i dobija svoju izmjenu iz igre.
Savićevi nastupi nisu ostali neprimijećeni,te nakon dvije sezone u Dvorovima odlazi u FK “Radnik“ iz Bijeljine, gdje pruža odlične partije, a u praskozorje proteklog rata završava u FK“Podrinje“ iz Janje gdje oduševljava gledaoce svojim igrama. Potom odlazi u FK “Novi Sad“ sa Detelinare u Novom Sadu, gdje ponovo pruža dobre partije i ostavlja neizbrisiv trag. Zbog rata se vraća u Semberiju, a kasnije je nastupao u FK “Loznica“ iz Loznice u Prvoj „B“ ligi SR Jugoslavije, gdje je proglašen i igračem sezone. Sa njim su tada igrali i Dragan Mićić i Kežman Mateja. Put ga dalje vodi u FK “Mladost“ iz Apatina, a potom se vraća u FK “Radnik“ Bijeljina, pa FK “Rudar“ Ugljevik, da bi karijeru ponovo završio u FK “Proleter“ iz Dvorova.
Svojevrstan oproštaj od Dvorovljana je imao 1999. godine kada je igrao za nas u utzakmici protiv reprezentacije Republike Srpske. Po završetku blistave karijere posvetio se trenerskom poslu koji obavlja i danas, a zapažene uspjehe je ostvario sa FK “Proleter“ Dvorovi, FK “Radnik“ Bijeljina, FK “Podrinje“ Janja, FK “Zvijezda 09“, FK “Sloga“ Crnjelovo, FK “BSK“ Batković, a danas je trener u FK “Jedinstvo“ iz Broca. Nije imao sportske sreće, zbog rata, da ostvari mnogo veću karijeru u većim klubovima koji su ga tražili i pozivali, ali i pored toga je zapisan kao jedan od najvećih igrača Semberije. Možda je pisac ovih redova nešto i zaboravio dodati u ovom tekstu, ali to ne bi bilo čudno, zbog toga što se o Zeki može pisati nadugo i naširoko.
IZ ARHIVE FK “PROLETER“DVOROVI/PIŠE VLADAN SIMEUNOVIĆ
Neumorno ,po cijeli dan je u svom dvorištu šutirao loptu, gađajući postavljeni cilj (kofa,korpa i sl.), zaobilazeći predmete i drveće koji su mu smetali i na taj način je usavršio „slobodnjake“ do te mjere, da bi kasnije svaki njegov šut sa distance, završavao u rašljama protivničkog gola. Sve to je radio lijevom nogom. Vrlo mlad je zaigrao u lokalnom klubu „Sloga“, a nešto kasnije u „FK“ Kolektiv“ Međaši, a glavnu i najveću afirmaciju je stekao u FK “Proleter“ iz Dvorova.
U Proleter,koji tada igra Regionalnu ligu BiH, ( 1986. godina), Zeko stiče pravu afirmaciju svojim atraktivnim potezima, dubinskim loptama sa „očima“, pas igri, a posebno izvođenju slobodnih udaraca sa mjesta oko kaznenog prostora. Ti slobodni udarci su tada za nas bili kao kazneni udarci, jer ih je Zeko sa lakoćom pretvarao u pogotke. Sjećamo se jedne utakmice u Dvorovima koju smo igrali protiv naših starih rivala FK “Podrinje“ iz Janje.
Dosuđen je slobodan udarac za nas sa 17 metara i Zeko maestralno plasira loptu preko „živog zida“ u rašlje protivničkog gola. Nedugo zatim sudija ponovo dosuđuje slobodan udarac sa skoro istog mjesta. Na golu Janjaraca je golman Arifović Nedim , zvani Čiča /kasnije branio i U Dvorovima). Zeko postavlja loptu, a Čiča „živi zid“ potom, očekujući ponovo udarac preko zida, slabo se postavlja za odbranu druge strane. Lucidni Zeko to vidi i udari loptu u suprotnu stranu i postiže drugi pogodak, a indisponirani Arfović traži i dobija svoju izmjenu iz igre.
Savićevi nastupi nisu ostali neprimijećeni,te nakon dvije sezone u Dvorovima odlazi u FK “Radnik“ iz Bijeljine, gdje pruža odlične partije, a u praskozorje proteklog rata završava u FK“Podrinje“ iz Janje gdje oduševljava gledaoce svojim igrama. Potom odlazi u FK “Novi Sad“ sa Detelinare u Novom Sadu, gdje ponovo pruža dobre partije i ostavlja neizbrisiv trag. Zbog rata se vraća u Semberiju, a kasnije je nastupao u FK “Loznica“ iz Loznice u Prvoj „B“ ligi SR Jugoslavije, gdje je proglašen i igračem sezone. Sa njim su tada igrali i Dragan Mićić i Kežman Mateja. Put ga dalje vodi u FK “Mladost“ iz Apatina, a potom se vraća u FK “Radnik“ Bijeljina, pa FK “Rudar“ Ugljevik, da bi karijeru ponovo završio u FK “Proleter“ iz Dvorova.
Svojevrstan oproštaj od Dvorovljana je imao 1999. godine kada je igrao za nas u utzakmici protiv reprezentacije Republike Srpske. Po završetku blistave karijere posvetio se trenerskom poslu koji obavlja i danas, a zapažene uspjehe je ostvario sa FK “Proleter“ Dvorovi, FK “Radnik“ Bijeljina, FK “Podrinje“ Janja, FK “Zvijezda 09“, FK “Sloga“ Crnjelovo, FK “BSK“ Batković, a danas je trener u FK “Jedinstvo“ iz Broca. Nije imao sportske sreće, zbog rata, da ostvari mnogo veću karijeru u većim klubovima koji su ga tražili i pozivali, ali i pored toga je zapisan kao jedan od najvećih igrača Semberije. Možda je pisac ovih redova nešto i zaboravio dodati u ovom tekstu, ali to ne bi bilo čudno, zbog toga što se o Zeki može pisati nadugo i naširoko.
IZ ARHIVE FK “PROLETER“DVOROVI/PIŠE VLADAN SIMEUNOVIĆ
