Profesor dr Mirko Kerkez, jedan od najuglednijih srpskih  hirurga, višegodišnji zamjenik načelnika Kliničkog centra Srbije, ustanovio je u Loznici, na Lagatoru, nekadašnjem imanju Vuka Karadžića, pravu „Srpsku vojnu kujnu“, 
koja je i statična i mobilna, gdje se spremaju vojnički pasulj, ali i druga jela naših junaka, prije svega onih iz Velikog rata, od Cera, Kolubare do Kajmačalana i Krfa.
 
Receptura je trajna, ističe profesor
Kerkez, koji je, i sam dobar dio karijere, proveo u vojnoj i policijskoj uniformi kao ratni hirurg. Ova „Srpska vojna kujna“ 
uvela je i hljeb „tain“, koji je nastao po recepturi naših staramajki iz Jadra, Podrinja, Rađecine, Pogdorine i Pocerine.
 
-Naše mudre majke tražile su način kako
da naprave hljeb, koji će biti i zdrav, i dugotrajan i ukusan za njihove muževe, sinove i braću kada krenu na front -kaže dr Kerkez.


 
Hljeb se pravi od dvije trećin ražanog i trećine pšeničkog brašna, uz dodatak soli i kvasca, u odgovarajućoj razmjeri. Sprema se na način, koji naš sagovornik, kako kaže, ne krije i rado ga daje svima onima koji ga žele.
 
Uz „Srpsku vojnu kujnu“ je naša 
vodenica, klasična potočara, urađena po drevnim vodeničarskim aršinima u kojoj nema kog nema brašna.Prve količine omiljenog junačkog hljeba, koji ide uz sva jela i predjela, podijeljene su besplatno Lozničanima i njihovim gostima. U njemu će da uživaju i mališani učesnici Dječijeg ribolova, koji je u Janji, na Drini, u subotu.
 
-Hljeb „tain“ smo vaskrsli, ljudi su 
oduševljeni, a posebno mališani, jer je lijep i vruć i kad se ohladi -kaže profesor Kerkez. 
 
-Ko god hoće obuku, mi smo mu na 
raspolaganju.