ŠKOLA NOVINARSTVA - EMILIJA ĐURIĆ: JE LI TAMO MNOGO BOLjE, IL' MIRISNIJE NAŠE POLjE
JE LI TAMO MNOGO BOLjE, IL' MIRISNIJE NAŠE POLjE
Iz godine u godinu veliki broj ljudi napusti BiH u potrazi za boljim životom. Od 2013. godine pa sve do danas, skoro pola miliona stanovnika je otišlo iz BiH. Međutim, najveći rast je počeo 2019. godine kada je sa naših prostora otišlo blizu 57 000 građana.
Države sa najvećim brojem doseljenika iz BiH jesu Njemačka i Austrija. Takođe, Skandinavske zemlje kao što su Danska, Norveška, Švedska i Finska nalaze se na vrhu ljestvice sa najvećim brojem doseljenika sa naše teritorije.
Smatra se da je najveći odlazak ljudi starosne dobi između osamnaest i četrdeset godina. Glavni razlozi masovnog napuštanja BiH jesu politička situacija u državi, stopa nezaposlenosti i ekonomska kriza zemlje. Mladi sve češće napuštaju svoje domove i porodice zbog odlaska u države Zapadne Evrope radi studija i boljih životnih okolnosti.
,,Živim u Norveškoj već sedam godina i iskreno ne planiram da se vratim ponovo u BiH. Prezadovoljna sam sistemom i školstvom koje mi pruža Norveška. Djeca u BiH su preokupirana i previše posvećena stvarima koje im neće koristiti u životu. Učenici u Norveškoj imaju dosta više slobodnog vremena za neke sporedne aktivnosti i za druženje sa prijateljima. Više putovanja, upoznavanja novih kultura, više učestvovanja u nastavi i bolja interakcija sa profesorima je ono što olakšava rad učenika u školama. Djeca ovdje bez poteškoća mogu da idu u školu i rade neki posao i time sami sebi zarađuju za džeparac bez velike pomoći roditelja. Takođe, učenici koji žele da studiraju ne moraju plaćati puni iznos školarine već se od države dobija stipendija za studiranje koja u velikoj mjeri pomogne studentima koji su spremni da prošire svoje znanje. Samim tim država zadržava svoje građane i ljudi imaju bezbroj mogućnosti“, riječi su sedamnaestogodišnje učenice koja živi na ostrvu Fejde u Norveškoj.
Ljudi srednjih godina odlaze u inostranstvo radi pronalaska posla. Veliki dio stanovništva BiH radi fizički naporan posao da bi dobijali minimalac. Ljudi odlaze smatrajući da se njihov rad u BiH ne isplati. Minimalna primanja, loši uslovi rada, neplaćeno bolovanje, činjenice su koje muče naše sugrađane.
,,Postoje mnogobrojni razlozi odlaska ljudi u inostranstvo, ponekad objektivne, a često i subjektivne prirode. Ponekad je to istina, a ponekad samo lažna nada. Najčešći razlozi su materijalne prirode. Mi i dalje kao prostor spadamo u narode koji imaju mali broj visokoobrazovanih ljudi. Ambicija našeg društva treba da bude veća jer taj faktor suštinski doprinosi razvoju jednog društva. Osjećaj pripadnosti našem prostoru je ono što naša država ima jer svi ljudi teže za vlastitom naklonošću. Mislim da i pojedinac mora promijeniti mnoge stvari i postaviti pitanje: ,,Šta ja mogu dati državi u kojoj živim?“, a onda je odgovor: ,,Mogu dati rad na vlastitom obrazovanju“, jer obrazovan čovjek doprinosi da zajednica kvalitetnije funkcioniše. Obrazovni sistem je dinamični sistem koji nije dat nego zadat. To znači da obrazovanje mora stalno da se razvija i prilagođava vremenu i prostoru u kome funkcioniše“, mišljenje je direktora JU Ekonomska škola Bijeljina i profesora filozofije Duška Đurića.
Ali šta je sa ljudima koji imaju visoko obrazovanje, a ne mogu dobiti posao ovdje? Kupovina diploma i dobijanje posla pomoću raznih dovijanja ono je što tjera obrazovane ljude odavde. Kritikujemo to što ljudi odlaze odavde zbog novca, ali kritikujemo li ljude koji su nečasno dobili svoje radno mjesto?
Fizički radnici kao što su čistačice, moleri, građevinari, bravari, tretirani su samo kao radna snaga, a ne kao ljudi koji zaslužuju da budu poštovani isto kao i visokoobrazovani ljudi. Mnogi ljudi koji rade fizički naporan posao će vam reći da je ponižavajuće pod kakvim sve uslovima se radi. U inostranim zemljama osnovna kultura je poštovati svakog radnika i gledati ga kao jednakog među jednakima. Obrazovani ljudi se veoma rijetko sjete da bez fizičkih radnika ni oni ne bi mogli da napreduju.
Veliki udio u napuštanju naši zemalja je i sigurnosna situacija. Sve veća stopa kriminala i velika stopa mita i korupcije ono je što plaši naše građane. Procjena je da na našim prostorima skoro svakih četrdeset godina izbije ratno stanje. Anksioznost i borba za vlastiti život samo su dodatni razlozi masovnog iseljenja stanovništva.
Pitanje koje ljudi treba da prestanu postavljati je: ,,Zašto si otišao u inostranstvo?“ Danas bi mnogo realnije pitanje bilo: ,,Zašto si odlučio da ostaneš ovdje?“
Emilija Đurić rođena je 27. 11. 2006. u Bijeljini. Učenica je Ekonomske škole u Bijeljini. U slobodno vrijeme šeta svog psa, posmatra ljude ovog grada, uživa u fantastičnoj umjetnosti Salvadora Dalija i Franca Kafke i sluša drim pop šugejz, a najviše bend Bitipatibi.
Iz godine u godinu veliki broj ljudi napusti BiH u potrazi za boljim životom. Od 2013. godine pa sve do danas, skoro pola miliona stanovnika je otišlo iz BiH. Međutim, najveći rast je počeo 2019. godine kada je sa naših prostora otišlo blizu 57 000 građana.
Države sa najvećim brojem doseljenika iz BiH jesu Njemačka i Austrija. Takođe, Skandinavske zemlje kao što su Danska, Norveška, Švedska i Finska nalaze se na vrhu ljestvice sa najvećim brojem doseljenika sa naše teritorije.
Smatra se da je najveći odlazak ljudi starosne dobi između osamnaest i četrdeset godina. Glavni razlozi masovnog napuštanja BiH jesu politička situacija u državi, stopa nezaposlenosti i ekonomska kriza zemlje. Mladi sve češće napuštaju svoje domove i porodice zbog odlaska u države Zapadne Evrope radi studija i boljih životnih okolnosti.
,,Živim u Norveškoj već sedam godina i iskreno ne planiram da se vratim ponovo u BiH. Prezadovoljna sam sistemom i školstvom koje mi pruža Norveška. Djeca u BiH su preokupirana i previše posvećena stvarima koje im neće koristiti u životu. Učenici u Norveškoj imaju dosta više slobodnog vremena za neke sporedne aktivnosti i za druženje sa prijateljima. Više putovanja, upoznavanja novih kultura, više učestvovanja u nastavi i bolja interakcija sa profesorima je ono što olakšava rad učenika u školama. Djeca ovdje bez poteškoća mogu da idu u školu i rade neki posao i time sami sebi zarađuju za džeparac bez velike pomoći roditelja. Takođe, učenici koji žele da studiraju ne moraju plaćati puni iznos školarine već se od države dobija stipendija za studiranje koja u velikoj mjeri pomogne studentima koji su spremni da prošire svoje znanje. Samim tim država zadržava svoje građane i ljudi imaju bezbroj mogućnosti“, riječi su sedamnaestogodišnje učenice koja živi na ostrvu Fejde u Norveškoj.
Ljudi srednjih godina odlaze u inostranstvo radi pronalaska posla. Veliki dio stanovništva BiH radi fizički naporan posao da bi dobijali minimalac. Ljudi odlaze smatrajući da se njihov rad u BiH ne isplati. Minimalna primanja, loši uslovi rada, neplaćeno bolovanje, činjenice su koje muče naše sugrađane.
,,Postoje mnogobrojni razlozi odlaska ljudi u inostranstvo, ponekad objektivne, a često i subjektivne prirode. Ponekad je to istina, a ponekad samo lažna nada. Najčešći razlozi su materijalne prirode. Mi i dalje kao prostor spadamo u narode koji imaju mali broj visokoobrazovanih ljudi. Ambicija našeg društva treba da bude veća jer taj faktor suštinski doprinosi razvoju jednog društva. Osjećaj pripadnosti našem prostoru je ono što naša država ima jer svi ljudi teže za vlastitom naklonošću. Mislim da i pojedinac mora promijeniti mnoge stvari i postaviti pitanje: ,,Šta ja mogu dati državi u kojoj živim?“, a onda je odgovor: ,,Mogu dati rad na vlastitom obrazovanju“, jer obrazovan čovjek doprinosi da zajednica kvalitetnije funkcioniše. Obrazovni sistem je dinamični sistem koji nije dat nego zadat. To znači da obrazovanje mora stalno da se razvija i prilagođava vremenu i prostoru u kome funkcioniše“, mišljenje je direktora JU Ekonomska škola Bijeljina i profesora filozofije Duška Đurića.
Ali šta je sa ljudima koji imaju visoko obrazovanje, a ne mogu dobiti posao ovdje? Kupovina diploma i dobijanje posla pomoću raznih dovijanja ono je što tjera obrazovane ljude odavde. Kritikujemo to što ljudi odlaze odavde zbog novca, ali kritikujemo li ljude koji su nečasno dobili svoje radno mjesto?
Fizički radnici kao što su čistačice, moleri, građevinari, bravari, tretirani su samo kao radna snaga, a ne kao ljudi koji zaslužuju da budu poštovani isto kao i visokoobrazovani ljudi. Mnogi ljudi koji rade fizički naporan posao će vam reći da je ponižavajuće pod kakvim sve uslovima se radi. U inostranim zemljama osnovna kultura je poštovati svakog radnika i gledati ga kao jednakog među jednakima. Obrazovani ljudi se veoma rijetko sjete da bez fizičkih radnika ni oni ne bi mogli da napreduju.
Veliki udio u napuštanju naši zemalja je i sigurnosna situacija. Sve veća stopa kriminala i velika stopa mita i korupcije ono je što plaši naše građane. Procjena je da na našim prostorima skoro svakih četrdeset godina izbije ratno stanje. Anksioznost i borba za vlastiti život samo su dodatni razlozi masovnog iseljenja stanovništva.
Pitanje koje ljudi treba da prestanu postavljati je: ,,Zašto si otišao u inostranstvo?“ Danas bi mnogo realnije pitanje bilo: ,,Zašto si odlučio da ostaneš ovdje?“
Emilija Đurić rođena je 27. 11. 2006. u Bijeljini. Učenica je Ekonomske škole u Bijeljini. U slobodno vrijeme šeta svog psa, posmatra ljude ovog grada, uživa u fantastičnoj umjetnosti Salvadora Dalija i Franca Kafke i sluša drim pop šugejz, a najviše bend Bitipatibi.
