Zanimljiv je životni put Alesandra Manojlovića. A njegov život je neraskidivo vezan za kraljicu sportova. Alesandro je u svijetu atletike od svoje sedme godine. Najprije je trenirao u AK „Akademac“ iz Bijeljine, potom u AK „Zvornik“, AK „22. april“ Banjaluka da bi od prošlog ljeta ponovo obukao dres jednog bijeljinskog atletskog kluba.


 
-Atletika je moj život. Treniram od 2007. godine a rezultati koje sam postigao mogu potvrditi kakvi su bili moji treninzi. Međutim, kada sam otišao na studij u Banjaluku nešto je krenulo kako ne treba. Trenirao sam i tamo ali ne mogu reći da je to bilo idealno okruženje za jednog mladog sportistu. Prije dvije godine sam donio odluku i napustio i studij i atletiku. Pojavili su se neki drugi planovi i ja sam se vratio u Bijeljinu da radim. Ali, ne dade mi atletika mira. Odem u Etno selo Stanišići da na tamošnjoj atletskoj stazi odradim trening i tamo zateknem kompletnu postavu Atletskog kluba „Atletik“. Da ne detaljišem previše, „hemija“ je momentalno uspostavljena i kroz par dana ja prisustvujem, itekako aktivno, njihovom treningu. Jednom, pa drugom. Tada me Velibor Kovač, osnivač i trener u klubu obavijesti da za par dana počinje Kamp Emira Bekrića i da sam, iako još nisam formalno postao član kluba, pozvan da učestvujem. Zamislite mene, koji sam kao dječak na displeju telefona imao svog uzora, Emira Bekrića – sad odjednom imam priliku da sedam dana, rame uz rame treniram baš sa njim! Bilo je to nezaboravnih sedam dana gdje mi je Emir na rastanku rekao da imam ogroman potencijal, da u AK „Atletik“ imam odlične uslove za rad i napredak i da samo od moje glave, mog fokusa i mojih ciljeva zavisi koliko daleko mogu dogurati. Taj razgovor je odagnao sve moje sumnje kada je u pitanju atletika“, rekao je za „Semberija info“ Alesandro Manojlović.
 
Idealan sedmični raspored kaže da bi atletičar sa visokim ambicijama trebao imati dva treninga tokom šest dana i sedmi dan trening oporavka, tzv. rastrčavanje. Alesandrov dan izgleda ovako: svaki radni dan plus subota, od osam do 16 časova provodi na poslu (subotom nešto kraće) a poslije, zavisno od ljetnjeg ili zimskog perioda, slijedi trening dok je nedjelja bez ikakve aktivnosti. I tako se spremao za Prvenstvo BiH za seniore koje je 29. i 30. juna održano u Zenici.


 
-Prvog dana sam trčao disciplinu 110m prepone i tada sam osvojio bronzanu medalju. Sa fizičke strane, imao sam utisak da sam mogao brže ali nedostajalo je koncentracije. Sutradan sam trčao 400m prepone u još jačoj konkurenciji nego juče. U stazi do mene trčao je Rusmir Malkočević koji je osam puta osvajao titulu prvaka BiH u ovoj disciplini i koji, uz Amela Tuku i još nekoliko imena,  spada među pet najboljih bh. atletičara u ovom momentu. Praksa je da nakon završetka trke, medalje podijeli trener atletičara koji je osvojio zlatnu medalju a ja sam idući ka startu trke, u prolazu rekao treneru Kovaču da se spremi da  podijeli medalje. Uslijedi osmijeh, „bacim pet“ i ja idem trčati. Rusmir me je mnogo puta pobjeđivao i do zadnjih stotinjak metara trke, izgledalo je da će i ovaj put. Ali, ja sam tada ušao u pravi ritam, dodao gas i prvi protrčao kroz cilj. Predivan osjećaj“, izjavio je za „Semberija info“ Manojlović.
 
 

Do sada je osvojio:
 
Alesandro Manojlović trenira atletiku od 2007. godine. Višestruki je prvak RS u disciplinama 110m prepone i 400m prepone u juniorskoj i seniorskoj kategoriji.
 
U disciplinama 60m prepone, 110m prepone i 400m prepone, kao junior je tri godine uzastopno bio prvak BiH a u seniorskoj četiri puta viceprvak BiH. Kao junior je 2019. godine nastupao za seniorsku reprezentaciju BiH na ekipnom Evropskom prvenstvu u Skoplju i Balkanskom prvenstvu u Pravecu (Bugarska) gdje je sa štafetom 4x100m osvojio bronzanu medalju. Vlasnik je državnog rekorda BiH do 18 godina na 400m prepone (56.36s) a ove godine je postao prvak BiH (400m prepone).

 
(Semberija info)