U ovom broju „Semberskih novina“ donosimo priču o Dragiši Joviću, biciklisti i restauratoru starih modela dvotočkaša. Na svom imanju u Batkoviću, ponosno nam je pokazao svoju kolekciju restaurisanih bicikala.

 Još kao dječak, Dragiša Jović se zaljubio u bicikle. Opredijelila je ta ljubav njegovu kasniju sportsku, profesionalnu opredijeljenost ka biciklizmu. Dragiša je 2011, 2012. i 2013. godine osvajao titule prvaka BiH u biciklizmu, s tim da je šampionske titule 2011. i 2012. godine osvajao u sve tri biciklističke discipline: trka na hronometar, cestovna trka i brdska trka na hronometar. U tom periodu, bio je četiri godine kapiten biciklističke reprezentacije BiH. Iako više ne vozi bicikl na tako visokom nivou, kako sam kaže ne može zamisliti dva dana a da ne sjedne na omiljenog dvotočkaša.

Biciklizam, pored same vožnje podrazumijeva kvalitetan i ispravan bicikl, tako da je Dragiša sa velikim elanom uplovio u čudesni svijet mehaničkih sklopova montiranih na ramu bicikla. U velikim, svjetskim biciklističkim ekipama postoji striktna podjela poslova gdje imaju posebnu ekipu mehaničara koji se brinu o ispravnosti bicikala. U takvim ekipama jedini zadatak bicikliste jeste, da vozi bicikl.

-Međutim, u domaćem biciklizmu, biciklista je osoba koja vozi bicikl, čisti bicikl, održava bicikl, popravlja bicikl’’, sa osmjehom nam govori naš domaćin.

Zahvaljujući takvom, u početku teškom i nezahvalnom odnosu prema biciklu, Dragiša je tokom profesionalne karijere upoznao dušu tog čudesnog svijeta dvotočkaša.
 

-Na restauraciju bicikala gledam kao na proces oživljavanja živog bića. Meni je to potpuno isto. Stariji modeli bicikala su se, uglavnom, ručno radili tako da je za njihovu restauraciju potrebno potrošiti mnogo fizičkog, manuelnog rada, mnogo krvi i znoja da bi se vratili u prvobitno stanje. Najprecizniji rad u ovom poslu je ručni rad. Tokom restauracije uvjerio sam se da su neki stari tipovi bicikala imali bolja tehnička rješenja od modernih. Pojedini proizvođači su davali doživotnu garanciju za neki dio. Ako bi došlo do kvara, vlasnik bicikla je mogao dobiti novi dio, a stari, pokvareni bi vratio proizvođaču kako bi stručni tim otkrio problem kvara i na taj način usavršili buduću proizvodnju tog dijela“, rekao je Dragiša Jović za „Semberske novine“.

Bicikle za restauraciju je kupovao ili ih je dobijao na poklon od prijatelja, takođe zaljubljenika u biciklizam. Vrlo često je dobijao samo ram, ponekad sa nekim dijelom na njemu. Prije same restauracije određenog modela bicikla potrebno je pronaći što vjerniji prikaz originalnog modela (tehnički nacrt, fotografiju ili slično) u cjelini i po djelovima. I za tu svrhu Dragiši dobro dođu prijatelji, ali i internet. Preko interneta, u najvećoj mjeri i dolazi do dijelova koje ugrađuje na restaurisane bicikle. Najstariji bicikl u njegovoj kolekciji je iz 1940-tih godina prošlog vijeka, koji je nedavno došao u posjed ovom restauratoru.

-Imam jako malo informacija o ovom biciklu. Znam samo koliko je star i da je italijanski model. Sada sam u procesu prikupljanja potrebnih informacija o njemu i nedostajućih dijelova. Kada to sve kompletiram, onda slijedi mnogo, mnogo strpljenja i ručnog rada“, kaže Dragiša Jović, naglasivši da restauracija bicikala podrazumijeva mnogo vremena zbog čega se veliki broj ljudi ne bavi ovim poslom.

Iz istog razloga rijetko radi restauraciju za druge. Jedan „Pinarello“ mu je stigao iz Tuzle, a Dragiša ga je prihvatio restaurisati, samo uz uslov da dobije dovoljno vremena. Kao primjer navodi pogonski sklop zadnjeg zupčanika koji u sebi sadrži 60 do 70 metalnih kuglica. Sve to treba jako pažljivo, pomoću specijalnih alata rastaviti, očistiti, popraviti, zaštititi, ponovo sastaviti. Za sve to treba mnogo vremena, pažnje, strpljenja i ljubavi.

-Kod nas nema mnogo ljudi koji se bave ovim poslom. Mnogo mi pomaže jedna ekipa prijatelja iz Beograda koji rade restauraciju bicikala na veoma visokom nivou, za svjetsko tržište. I u drugim gradovima imam prijatelje koji mi uvijek stoje na raspolaganju. Vodi nas ljubav prema biciklima i da vraćamo stari sjaj modelima koji se više ne proizvode“, kaže na kraju razgovora za „Semberske novine“ bijeljinski biciklista i restaurator, Dragiša Jović.

Semberija info