PROTOJEREJ-STAVROFOR STEVO JOVIĆ: RODITELjI SU RAZAPETI IZMEĐU DJECE I ZAKLjUČANIH KUĆA
Prota Stevo Jović kaže da mladi ljudi danas sebi postavljaju za cilj da prvo obezbijede sve što je neophodno za normalan život, pa, kažu, da će tek nakon toga zasnivati porodicu.
-Nikada se čovjek ne može maksimalno obezbijediti za život. Treba imati ono osnovno, za hranu, za garderobu. Prvenstveno treba razmišljati o zasnivanju porodice. Nakon toga dolazi do ostvarivanja želja i mogućnosti. Da li ćemo imati automobile, ovakav ili onakav, stan ili kuću, vikendicu, ići svake godine na more, to treba da bude u drugom planu. Mi smo to danas obrnuli, te smo porodicu stavili na zadnje mjesto. Sve ovo se mora mijenjati u svijesti čovjeka od rane mladosti, od vrtića, škole, stavljati djeci na prvo mjesto i kao najvažniji prioritet, zasnivanje porodice, ukoliko mislimo da se oporavimo. U protivnom, ubrzano ćemo nestajati. Prije nekoliko godina na području Lopara u jednoj godini umrlo je oko 300 ljudi, dok je rođeno tek četrdesetak beba. Kada bismo novorođenima dodali još stotinu beba rođenih u dijaspori, a nema ih toliko, opet bismo bili u gubitku. Svake godine nam se situacija ponavlja. Problem treba rješavati od prvih dana školovanja”, ističe prota Jović, naglašavajući da mladi bračni parovi treba da razmišljaju o proširivanju porodice, a ne o najnovijim modelima telefona i modernim patikama.
Za sve će nam trebati vremena i strpljenja. Umjesto da nam kompletne porodice odlaze u inostranstvo, društvo će morati učiniti dodatne napore da se ovaj trend uspori i zaustavi.
protojerej stavrofor Stevo Jović
-Imamo puno zaključanih kuća, kuća koje se otvaraju jedanput godišnje. Roditelji su često ,,razapeti” između djece koja ostaju u inostranstvu i kuća koje su izgradili u zavičaju. Sretna okolnost je što imamo dobre kontakte sa dijasporom. Važno je da ljudi ne zaborave ono što su nam stariji uvijek govorili, ,,ne zaboravi čiji si, odakle si i čuvaj obraz”. Djeca koja žive u inostranstvu treba da znaju odakle su njihovi roditelji. Mi imamo dobre komunikacije, asfaltne puteve, a ima sela u kojima pređete po pet do šest kilometara, nikoga nećete sresti u dvorištu, nikoga da primijetite iza zavjese. Šta je, onda, bogatstvo? Da li smo mi bogati ili siromašni? Bogatstvo nije u vilama i zidovima, već u ljudima, u našoj duhovnosti, u našem identitetu”, zaključuje ovaj razgovor sa ekipom ,,Semberskih novina’’ prota Stevo Jović.
-Nikada se čovjek ne može maksimalno obezbijediti za život. Treba imati ono osnovno, za hranu, za garderobu. Prvenstveno treba razmišljati o zasnivanju porodice. Nakon toga dolazi do ostvarivanja želja i mogućnosti. Da li ćemo imati automobile, ovakav ili onakav, stan ili kuću, vikendicu, ići svake godine na more, to treba da bude u drugom planu. Mi smo to danas obrnuli, te smo porodicu stavili na zadnje mjesto. Sve ovo se mora mijenjati u svijesti čovjeka od rane mladosti, od vrtića, škole, stavljati djeci na prvo mjesto i kao najvažniji prioritet, zasnivanje porodice, ukoliko mislimo da se oporavimo. U protivnom, ubrzano ćemo nestajati. Prije nekoliko godina na području Lopara u jednoj godini umrlo je oko 300 ljudi, dok je rođeno tek četrdesetak beba. Kada bismo novorođenima dodali još stotinu beba rođenih u dijaspori, a nema ih toliko, opet bismo bili u gubitku. Svake godine nam se situacija ponavlja. Problem treba rješavati od prvih dana školovanja”, ističe prota Jović, naglašavajući da mladi bračni parovi treba da razmišljaju o proširivanju porodice, a ne o najnovijim modelima telefona i modernim patikama.
Za sve će nam trebati vremena i strpljenja. Umjesto da nam kompletne porodice odlaze u inostranstvo, društvo će morati učiniti dodatne napore da se ovaj trend uspori i zaustavi.
protojerej stavrofor Stevo Jović
-Imamo puno zaključanih kuća, kuća koje se otvaraju jedanput godišnje. Roditelji su često ,,razapeti” između djece koja ostaju u inostranstvu i kuća koje su izgradili u zavičaju. Sretna okolnost je što imamo dobre kontakte sa dijasporom. Važno je da ljudi ne zaborave ono što su nam stariji uvijek govorili, ,,ne zaboravi čiji si, odakle si i čuvaj obraz”. Djeca koja žive u inostranstvu treba da znaju odakle su njihovi roditelji. Mi imamo dobre komunikacije, asfaltne puteve, a ima sela u kojima pređete po pet do šest kilometara, nikoga nećete sresti u dvorištu, nikoga da primijetite iza zavjese. Šta je, onda, bogatstvo? Da li smo mi bogati ili siromašni? Bogatstvo nije u vilama i zidovima, već u ljudima, u našoj duhovnosti, u našem identitetu”, zaključuje ovaj razgovor sa ekipom ,,Semberskih novina’’ prota Stevo Jović.
Prazna kolijevka
U dvorištu penzionera Jovice Simića u Tobutu, uz brojne zanimljive alatke i predmete koji većinu nas emotivno vezuju za tradiciju i život koji se nekada živio na selu, danas kao neobičan “suvenir” dominira drvena kolijevka u kojoj su se nekada njihala djeca rođena
u seoskim kućama.
Semberija info
