Zašto se poeni u tenisu računaju 15, 30, 40?
Tenis je u Srbiji postao jedan od najpopularnijih sportova u periodu od prije više od jedne decenije do danas, a većina zaljubljenika se makar jednom zapitalo zašto se poeni broje sa 15-30-40, a ne jednostavno 1-2-3 i tako dalje.
Odgovor leži u nastanku tenisa, njegovim samim počecima. Naime, ukoliko niste znali, ovo pravilo je nastalo po ugledu na sat, te je zato 15, 30 i 45!
Međutim, pošto je važilo pravilo da se gem mora osvojiti sa dva poena razlike (zato postoji "đus"), morali su podokeliti kraj tog kruga na više dokelova, pa su odlučili da treći osvojen poen ide "samo" do 40, i ako bi se desilo da oba takmičara osvoje po tri poena (40-40) to bi značilo da je za osvajanje gema nekome od njih bilo potrebno da osvoje dva uzastopna poena – prvo za 50-40, pa tek onda sljedeći poen bi donosio 60-40.
Drugi razlog leži u francuskoj igri zvanoj "jeu de paume" (igra dlanova), preteči modernog tenisa.
Naime, u zemlji "pjetlova" se prvobitno tenis igrao rukama umjesto reketima! Igra je toliko bila popularna, da je neposredno prije revolucije 1789. samo u Francuskoj bilo više od hiljadu terena igre u kojoj je cilj bio da se po gemovima i setovima osvajaju poeni tako što se šakom udara loptica unutar dijelova terena razdvojenih mrežom.
Teren je bio dimenzija 90 stopa dužine (2 x 45) i 45 stopa širine. A brojanje, ono je bilo slično današnjem, mada u neku ruku i znatno očiglednije.
Naime, server bi se nakon prvog osvojenog poena približio mreži za 15 stopa, nakon drugog za još 15, a nakon trećeg za 10 (nije mogao za 15 jer bi se zakucao u mrežu). I otuda sekvenca 15-30-40.
Još jedna od zanimljivosti koja se vezuju za "beli sport" jeste i način na koji glavni sudija izgovara nulu, kada govori rezultat u toku gema.
Iako priča na engleskom, on nulu ne izgovara ni kao "zero" ni kao „null“ već to više liči na riječ "love"! Zapravo, on i ne kaže nula, već kaže "jaje", što je sinonim za nulu, i to na francuskom (l’oeuf)!
Izraz đus (deuce) potiče od francuskog "dva", sa značenjem "još dva poena do gema".
(Tanjug)
Odgovor leži u nastanku tenisa, njegovim samim počecima. Naime, ukoliko niste znali, ovo pravilo je nastalo po ugledu na sat, te je zato 15, 30 i 45!
Međutim, pošto je važilo pravilo da se gem mora osvojiti sa dva poena razlike (zato postoji "đus"), morali su podokeliti kraj tog kruga na više dokelova, pa su odlučili da treći osvojen poen ide "samo" do 40, i ako bi se desilo da oba takmičara osvoje po tri poena (40-40) to bi značilo da je za osvajanje gema nekome od njih bilo potrebno da osvoje dva uzastopna poena – prvo za 50-40, pa tek onda sljedeći poen bi donosio 60-40.
Drugi razlog leži u francuskoj igri zvanoj "jeu de paume" (igra dlanova), preteči modernog tenisa.
Naime, u zemlji "pjetlova" se prvobitno tenis igrao rukama umjesto reketima! Igra je toliko bila popularna, da je neposredno prije revolucije 1789. samo u Francuskoj bilo više od hiljadu terena igre u kojoj je cilj bio da se po gemovima i setovima osvajaju poeni tako što se šakom udara loptica unutar dijelova terena razdvojenih mrežom.
Teren je bio dimenzija 90 stopa dužine (2 x 45) i 45 stopa širine. A brojanje, ono je bilo slično današnjem, mada u neku ruku i znatno očiglednije.
Naime, server bi se nakon prvog osvojenog poena približio mreži za 15 stopa, nakon drugog za još 15, a nakon trećeg za 10 (nije mogao za 15 jer bi se zakucao u mrežu). I otuda sekvenca 15-30-40.
Još jedna od zanimljivosti koja se vezuju za "beli sport" jeste i način na koji glavni sudija izgovara nulu, kada govori rezultat u toku gema.
Iako priča na engleskom, on nulu ne izgovara ni kao "zero" ni kao „null“ već to više liči na riječ "love"! Zapravo, on i ne kaže nula, već kaže "jaje", što je sinonim za nulu, i to na francuskom (l’oeuf)!
Izraz đus (deuce) potiče od francuskog "dva", sa značenjem "još dva poena do gema".
(Tanjug)
