U Bijeljini je 18. avgusta počeo sedmi po redu međunarodni turnir u rukometu „Bijeljina Handball Cup 2023“. Ovu, već tradicionalnu smotru rukometa za mlade sportiste sa velikim uspjehom organizuje Rukometni klub „Bijeljina“ a ove godine su u Bijeljini okupili preko 1300 takmičara iz 70 klubova iz sedam zemalja: Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije, Austrije, Ukrajine i Bosne i Hercegovine.



Turnir je zvanično otvoren sinošnjim svečanim defileom ekipa učesnica na stadionu Etno sela „Stanišići“ a čast da takmičenje proglasi otvorenim pripala je gradonačelniku Grada Bijeljina, Ljubiši Petroviću. Promotori ovogodišnjeg izdanja „Bijeljina Handball Cup“ bili su proslavljeni rukometni asovi iz Srbije, Ivan Lapčević i Nedeljko Jovanović.



Pored ovogodišnjeg, Ivan Lapčević je bio promoter i petog izdanja „Bijeljina Handball Cup“. Nekadašnji rukometaš slavne Barselone obratio se biranim riječima mladim takmičarima koji su u tišini slušali i telefonima bilježili savjete evropskog i svjetskog asa.

-Većina od vas nije bila rođena kada sam ja igrao. Poput mnogih od vas, i ja sam počeo da treniram rukomet u jednom malom mjestu na jugu Srbije. Poput vas, išli smo na turnire i tamo igrali protiv drugara iz velikih klubova, iz Crvene zvezde, Partizana, itd. Mislili smo da su oni mnogo bolji od nas, jer dolaze iz velikih gradova. A onda smo mi, djeca iz malog grada shvatili da je teren najvažniji, da se tu mjeri ko je „glavni“ i ko je „veliki“. Poslije deset godina potpisao sam za Barselonu, najveći rukometni klub na svijetu.

​

Tako da, draga djeco, odakle god da krećete, u kakvim god okolnostima i uslovima da trenirate morate imati cilj da uspijete i da vrijedno radite na tom planu. Rezultat neće izostati. Ovdje prisutni Nedeljko Jovanović je bio moj uzor, ja sam bio junior dok je on bio zvijezda seniorskog rukometa. U Egiptu smo 1999. godine zajedno nastupali za reprezentaciju Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu u rukometu i sjećam se da je to bila naša posljednja utakmica na prvenstvu, utakmica za bronzanu medalju. Igrali smo protiv Španije i pred utakmicu, razbole nam se četiri glavna igrača. Španija je bila izraziti favorit, međutim, mi izađemo na teren i Nedeljko Jovanović preuzme stvar u svoje ruke i počne da daje golove - jedan, dva, tri, četiri, pet, šest... nošeni njegovom vjerom u pobjedu i mi dobijemo vjeru i tada pobijedimo veliku Španiju i osvojimo bronzanu svjetsku medalju. Zahvaljujući tom jednom momentu, zahvaljujući činjenici da je jedan u ekipi dobio krila vjere - svi smo se probudili, svi smo se pokrenuli, napravli ogroman uspjeh i onda možemo cijelog života da se hvalimo osvojenom medaljom. Vi ste na početku puta kojim smo prošli Nedeljko i ja. Desiće se razne stvari: možda vas nekad trener neće voljeti, možda vam saigrači neće dodavati lopte, možda nećete biti u formi... šta god da bude, ne smijete nikad gubiti vjeru da možete napraviti uspjeh“, zaključio je svoje obraćanje Ivan Lapčević.