Kakva će globalno gledajući biti 2023.: Postoje svi uslovi za “savršenu oluju”
Prema kineskom horoskopu 2023. je godina zeca. U prevodu, prema kineskom vjerovanju ona bi trebalo da bude stabilnija, srećnija i mirnija. Nažalost, sve ukazuje na to da to i neće biti baš tako. Naprotiv!
Treba očekivati čak i goru i nepredvidljiviju godinu od ove, kako u bezbjedonosnom aspektu, tako i finansijskom, ekonomskom i energetskom, što će sigurno dovesti do klecanja i pada pojedinih ekonomija, ozbiljnih finansijskih i berzanskih krahova, još većih tenzija u svijetu, ali i društvenih i socijalnih nemira.
Kraj rata u Ukrajini, kako stvari stoje na terenu, i u odnosima istoka i zapada, nije ni na vidiku. Ako je i neko pomišljao da bi do toga ipak moglo uskoro doći, posljednja, decembarska posjeta ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Vašingtonu, raspršila je to. SAD i dalje dobro profitiraju od ovog rata, ali im je ovo i jedinstvena prilika, ukoliko istraju u svojim namjerama, da Rusiju slome i rasparčaju, a Njemačku pretvore u zemlju drugog reda. I sve dok postoji i jedan promil da do toga i dođe, kraj rata će biti okačen na dugom štapu, iako je američki diplomata Henri Kisindžer upozorio da to nije dobra opcija za globalnu bezbjednost, ukazujući da dalje konfrontiranje odnosa sa Rusijom može dovesti i do Trećeg svjetskog rata.
S druge strane i dalje je nejasno kakvi su planovi Rusije i predsjednika Vladimira Putina. Ukoliko dođe do proljećne ofanzive, da bi konačno bio skršen otpor Ukrajine, to bi otvorilo i pitanje - šta će na kraju ostati od ove bivše sovjetske republike. Pojedini analitičari smatraju da pravljenje nekog novog “Berlinskog zida” kod Kijeva postaje sve realnije u ovoj globalnoj pokeraškoj igri u kojoj se konstantno podižu ulozi. Takođe treba očekivati da dođe i do prvih i većih podjela između Amerike i EU u vezi sa količinom i kvalitetom vojne pomoći koju treba nastaviti pružati Kijevu, načina na koji bi rat u Ukrajini mogao biti završen, ali i nametnutih oblika ekonomske saradnje.
Godinu zeca će sigurno obilježiti i dalje napetosti između SAD i Kine. I pitanje Tajvana u suštini nema nikakve veze s tim odnosima, već se radi o tome da li Kina do 2030. godine može postati prva globalna sila svijeta te s tog trona skinuti Ameriku, pogotovo ukoliko bi “oživio” petro-juan, koji bi zamijenio dolar kao platežno sredstvo za naftu. U tim geopolitičkim igrama Peking će vjerovatno i dalje jednom nogom biti na strani Rusije, preko koje će, koristeći trenutnu situaciju u svijetu, i dalje nabavljati jeftine energente. Vašington sigurno neće na to gledati skrštenih ruku te treba vidjeti s kojom novom kartom će ponovo zaigrati, da li će to biti pitanje Ujgura u Kini ili uvođenje mnogih carinskih ograničenja za kinesku robu, što je nedavno bio slučaj i sa čipovima.
Napeti odnosi u svijetu i tokom naredne godine odraziće se, naravno, i na ionako krhke lance snabdijevanja. Pitanje dostupnosti energenata i njihova cijena i dalje će biti najveći problem. Evropske zemlje ne mogu u samo par godina obezbijediti zamjenu za ruski gas. U najboljem slučaju, ukoliko Moskva zavrne sve slavine prema Evropi, Njemačka, primjera radi, može da obezbijedi tek 50 odsto svojih potreba za ovim energentom.
Ništa bolju situaciju ne treba očekivati ni kada je u pitanju inflacija, koja je, nakon enormnog štampanja novca tokom pandemije virusa korona, samo dodatno podgrijana zbog visokih cijena energenata. Ona će vjerovatno nešto usporiti, ali će i dalje ostati na visokom nivou. Postaće, vjerovatno, nešto s čim ćemo morati živjeti. Jedan od razloga za ovakva pesimistična predviđanja jeste i to što centralne banke, prije svega ECB, koristi neadekvatne monetarne alate za suzbijanje ovog rasta cijena. Dodatni i veliki problem po globalno tržište i kretanje inflacije mogao biti i povratak Kine, odnosno njeno ponovno otvaranje, nakon pandemijskih godina. Kada do toga dođe treba očekivati novi talas globalne inflacije.
Pored toga, ukoliko ECB nastavi i dalje sa restriktivnim monetarnim potezima, dobar dio evropske ekonomije će kleknuti, doći će do rasta nezaposlenosti, socijalnih nemira i pada pojedinih vlada.
Oni koji smatraju da su se nad svijetom nadvili veliki crni oblaci finansijske krize ukazuju na to da je veličina globalnog duga danas znatno veća od onog tokom finansijske krize 2008. Stručnjaci ukazuju da će aktuelna inflacija i potezi ECB sigurno dovesti do recesije koja neće biti ni kratka, ni površna. Koeficijenti zaduženja su, kako navode, toliko visoki u svijetu, kako u privatnom tako i u javnom sektoru, da su i rizici za kolaps tržišta akcija, obveznica, ali i kredita, na izuzetnom visokom nivou. Ukoliko se inflacija i recesija “spoje” u stagflaciju, što nije nimalo nerealno, doći će do “savršene oluje”, koja bi mogla pogoditi čitav svijet, od koje bi se on godinama, možda i decenijama oporavljao, nalazeći se u svojevrsnom stanju indukovane kome.
Pored ovih egzistencijalnih i finansijsko-ekonomskih rizika, jedan od rastućih i sve opasnijih problema biće i pitanje opasnosti od terorizma i sajber bezbjednost, ali i porast ultradesničarskih pokreta širom sve siromašnije Evrope. Tu je i naravno pitanje ličnih sloboda, jer su ih pojedini centri moći, prvo koristeći koronu, onda i rat u Ukrajini, iskoristili za razna “demokratska” ograničenja. Taj trend treba očekivati i tokom 2023. godine, što će svijet dodatno pretvoriti u svojevrsnu “životinjsku farmu”, o kojoj je svojevremeno pisao Džordž Orvel.
Novo žarište
U fokusu zapadnih zemalja će i dalje ostati Iran. Nakon što se ova zemlja otvoreno stavila na stranu Rusije, Pentagon će vjerovatno, uz malu pomoć Izraela, učiniti sve da državu iznutra destabilizuje, putem nekog “narodnog” ustanka. Nova vlada krajnje desnice u Izraelu i Pentagon mogli bi čak odlučiti da bombarduju ili sabotiraju iranska postrojenja za rakete i bespilotne letjelice. Kao odgovor Iran bi mogao napasti saudijska naftna postrojenja ili tankere za naftu u Ormuskom zalivu, što bi svijet uvelo u još jedan ozbiljan sukob, ali i krizu, koja bi zajedno sa onom ukrajinskom, gurnula svijet u neviđenu provaliju.
Glas Srpske
Treba očekivati čak i goru i nepredvidljiviju godinu od ove, kako u bezbjedonosnom aspektu, tako i finansijskom, ekonomskom i energetskom, što će sigurno dovesti do klecanja i pada pojedinih ekonomija, ozbiljnih finansijskih i berzanskih krahova, još većih tenzija u svijetu, ali i društvenih i socijalnih nemira.
Kraj rata u Ukrajini, kako stvari stoje na terenu, i u odnosima istoka i zapada, nije ni na vidiku. Ako je i neko pomišljao da bi do toga ipak moglo uskoro doći, posljednja, decembarska posjeta ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Vašingtonu, raspršila je to. SAD i dalje dobro profitiraju od ovog rata, ali im je ovo i jedinstvena prilika, ukoliko istraju u svojim namjerama, da Rusiju slome i rasparčaju, a Njemačku pretvore u zemlju drugog reda. I sve dok postoji i jedan promil da do toga i dođe, kraj rata će biti okačen na dugom štapu, iako je američki diplomata Henri Kisindžer upozorio da to nije dobra opcija za globalnu bezbjednost, ukazujući da dalje konfrontiranje odnosa sa Rusijom može dovesti i do Trećeg svjetskog rata.
S druge strane i dalje je nejasno kakvi su planovi Rusije i predsjednika Vladimira Putina. Ukoliko dođe do proljećne ofanzive, da bi konačno bio skršen otpor Ukrajine, to bi otvorilo i pitanje - šta će na kraju ostati od ove bivše sovjetske republike. Pojedini analitičari smatraju da pravljenje nekog novog “Berlinskog zida” kod Kijeva postaje sve realnije u ovoj globalnoj pokeraškoj igri u kojoj se konstantno podižu ulozi. Takođe treba očekivati da dođe i do prvih i većih podjela između Amerike i EU u vezi sa količinom i kvalitetom vojne pomoći koju treba nastaviti pružati Kijevu, načina na koji bi rat u Ukrajini mogao biti završen, ali i nametnutih oblika ekonomske saradnje.
Godinu zeca će sigurno obilježiti i dalje napetosti između SAD i Kine. I pitanje Tajvana u suštini nema nikakve veze s tim odnosima, već se radi o tome da li Kina do 2030. godine može postati prva globalna sila svijeta te s tog trona skinuti Ameriku, pogotovo ukoliko bi “oživio” petro-juan, koji bi zamijenio dolar kao platežno sredstvo za naftu. U tim geopolitičkim igrama Peking će vjerovatno i dalje jednom nogom biti na strani Rusije, preko koje će, koristeći trenutnu situaciju u svijetu, i dalje nabavljati jeftine energente. Vašington sigurno neće na to gledati skrštenih ruku te treba vidjeti s kojom novom kartom će ponovo zaigrati, da li će to biti pitanje Ujgura u Kini ili uvođenje mnogih carinskih ograničenja za kinesku robu, što je nedavno bio slučaj i sa čipovima.
Napeti odnosi u svijetu i tokom naredne godine odraziće se, naravno, i na ionako krhke lance snabdijevanja. Pitanje dostupnosti energenata i njihova cijena i dalje će biti najveći problem. Evropske zemlje ne mogu u samo par godina obezbijediti zamjenu za ruski gas. U najboljem slučaju, ukoliko Moskva zavrne sve slavine prema Evropi, Njemačka, primjera radi, može da obezbijedi tek 50 odsto svojih potreba za ovim energentom.
Ništa bolju situaciju ne treba očekivati ni kada je u pitanju inflacija, koja je, nakon enormnog štampanja novca tokom pandemije virusa korona, samo dodatno podgrijana zbog visokih cijena energenata. Ona će vjerovatno nešto usporiti, ali će i dalje ostati na visokom nivou. Postaće, vjerovatno, nešto s čim ćemo morati živjeti. Jedan od razloga za ovakva pesimistična predviđanja jeste i to što centralne banke, prije svega ECB, koristi neadekvatne monetarne alate za suzbijanje ovog rasta cijena. Dodatni i veliki problem po globalno tržište i kretanje inflacije mogao biti i povratak Kine, odnosno njeno ponovno otvaranje, nakon pandemijskih godina. Kada do toga dođe treba očekivati novi talas globalne inflacije.
Pored toga, ukoliko ECB nastavi i dalje sa restriktivnim monetarnim potezima, dobar dio evropske ekonomije će kleknuti, doći će do rasta nezaposlenosti, socijalnih nemira i pada pojedinih vlada.
Oni koji smatraju da su se nad svijetom nadvili veliki crni oblaci finansijske krize ukazuju na to da je veličina globalnog duga danas znatno veća od onog tokom finansijske krize 2008. Stručnjaci ukazuju da će aktuelna inflacija i potezi ECB sigurno dovesti do recesije koja neće biti ni kratka, ni površna. Koeficijenti zaduženja su, kako navode, toliko visoki u svijetu, kako u privatnom tako i u javnom sektoru, da su i rizici za kolaps tržišta akcija, obveznica, ali i kredita, na izuzetnom visokom nivou. Ukoliko se inflacija i recesija “spoje” u stagflaciju, što nije nimalo nerealno, doći će do “savršene oluje”, koja bi mogla pogoditi čitav svijet, od koje bi se on godinama, možda i decenijama oporavljao, nalazeći se u svojevrsnom stanju indukovane kome.
Pored ovih egzistencijalnih i finansijsko-ekonomskih rizika, jedan od rastućih i sve opasnijih problema biće i pitanje opasnosti od terorizma i sajber bezbjednost, ali i porast ultradesničarskih pokreta širom sve siromašnije Evrope. Tu je i naravno pitanje ličnih sloboda, jer su ih pojedini centri moći, prvo koristeći koronu, onda i rat u Ukrajini, iskoristili za razna “demokratska” ograničenja. Taj trend treba očekivati i tokom 2023. godine, što će svijet dodatno pretvoriti u svojevrsnu “životinjsku farmu”, o kojoj je svojevremeno pisao Džordž Orvel.
Novo žarište
U fokusu zapadnih zemalja će i dalje ostati Iran. Nakon što se ova zemlja otvoreno stavila na stranu Rusije, Pentagon će vjerovatno, uz malu pomoć Izraela, učiniti sve da državu iznutra destabilizuje, putem nekog “narodnog” ustanka. Nova vlada krajnje desnice u Izraelu i Pentagon mogli bi čak odlučiti da bombarduju ili sabotiraju iranska postrojenja za rakete i bespilotne letjelice. Kao odgovor Iran bi mogao napasti saudijska naftna postrojenja ili tankere za naftu u Ormuskom zalivu, što bi svijet uvelo u još jedan ozbiljan sukob, ali i krizu, koja bi zajedno sa onom ukrajinskom, gurnula svijet u neviđenu provaliju.
Glas Srpske
