Dimnjačarima teško da objasne građanima značaj održavanja dimnjaka
FOTO: Pixabay
Grejna sezona je iza nas i sada je idealno vrijeme da se razmišlja o čišćenju dimnjaka, saglasni su dimnjačari, koji su za "Nezavisne novine" potvrdili da građani Srpske, po navici, čekaju kasnu jesen da ih pozovu ili ih uopšte ne zovu, čime dovode u pitanje bezbjednost svoje imovine.
Banjalučki dimnjačar Zvonko Kovačević u razgovoru za "Nezavisne novine" kaže da je cijena redovnog čišćenja dimnjaka od 30 do 40 KM, što zavisi od njihove vrste.
"Nemoguća je misija našem narodu objasniti koliko je bitno redovno održavanje dimnjaka. Jedan naš pokojni dimnjačar Vito, koji se ovim poslom bavio 50 godina, govorio je kako je sve postigao u životu, ali jedino nije uspio ubijediti ljude da dimnjake čiste na vrijeme. Tako je i danas, i to je problem. Iako je to zakonska obaveza, niko se toga ne pridržava. To vam je isto kao i sa zabranom pušenja na javnom mjestu: ko se toga pridržava, niko", smatra Kovačević.
Dodaje da je nelogično da se imovina i životi ljudi rizikuju zbog 40 KM godišnje, a kako je istakao najviše stradaju potkrovlja zbog zapuštenih odžaka.
"Ako su oni mnogo zapušteni čišćenje je skuplje, u zavisnosti od toga da li dolazi do brušenja i drugačijeg načina čišćenja, ali sve je individualno", kaže on.
Napominje da se ovim poslom bavi petnaestak godina i, kako kaže, nagledao se svega, ali i on i njegove kolege su saglasne da čisti odžaci smanjuju opasnost od požara.
"Otkako se bavim ovim poslom nailazio sam na zapuštene dimnjake, a bilo je i onih koji se nisu mogli očistiti za jedan dan. Dešavalo mi se da ga je teško probiti i špangama i šipkom od skele, a radio sam sa kolegom. Nekad je to slučaj sa dimnjacima koji godinama nisu održavani, ali ne mora ni to biti razlog. Ljudi često koriste sirova drva, što dovede do toga da se on brzo zaprlja", objašnjava Kovačević.
Prema njegovim riječima, vatrogasci nakon intervencije obavezno traže da dimnjačar dođe i očisti dimnjak.
"Obično nas zovu nakon što se on zapali i kad već nastane problem. Ima mnogo slučajeva kada ljudi kažu da sami održavaju dimnjak, a na kraju shvate da ga oni održavaju samo prohodnim, ali ne i očišćenim, jer za to je potreban poseban alat", priča Kovačević i ističe da posao dimnjačara jeste težak, ali je više opasan.
Sa kolegom iz Banjaluke saglasan je i Prijedorčanin Željko Špirić, koji već godinama radi kao dimnjačar i u razgovoru za "Nezavisne novine" ističe da smola koja se javlja kao nusprodukt sagorijevanja predstavlja veliku opasnost.
"Cijena čišćenja dimnjaka je oko 40 maraka i sad je idealno vrijeme da se razmišlja o tome. To je i zakonska obaveza, ali na kraju sve je do ljudi i njihove savjesti. Sezona čišćenja je nedavno počela jer je zima malo duže trajala", kaže Špirić.
Dodaje da i dan-danas nema odgovor na pitanje zašto ljudi zapuste dimnjake i rizikuju imovinu i svoje živote.
"Najviše posla imamo u proljeće i ljeti, mada mnogi čekaju i jesen, ljudi se organizuju po svojim obavezama i poslu, ali mnogi zaborave. Često se desi da radimo čišćenje dimnjaka i zimi, samo je bitno da nema vatre. Sam proces sad je jednostavniji i brži, radimo savremenije mašinsko čišćenje, imamo usisivače, zaštiti se namještaj u kući i ništa se ne isprlja", objašnjava Špirić.
Cijena čišćenja dimnjaka u Prnjavoru iznosi od 45 do 50 KM, kazao je za "Nezavisne novine" Nedeljko Milić, koji se ovim poslom bavi već 24 godine. U svom gradu i okolini on je poznat kao dimnjačar Neđo.
"Najbolje je dimnjačare zvati sada jer u jesen je velika gužva i ja ne mogu sve da stignem. Prošle godine ostale su nam stotine odžaka koje nismo bili u prilici da završimo. Imam zgrade, firme, škole, bolnice sa kojima imam ugovor i njih moram završiti, a privatne kuće koliko stignem. Ako završim - dobro je, ako ne završim nisam ni naplatio i nisam vezan ugovorom", priča dimnjačar Neđo.
Kako je istakao, u dugogodišnjoj karijeri čistio je dimnjake na kućama koji nisu profesionalno čišćeni od dana izgradnje, pa i decenijama, a, kako kaže, nerijetko je imao posla i sa dimnjacima iz austrougarskog perioda.
"Dnevno mogu da završim čišćenje oko desetak dimnjaka, a znalo se desiti da jedan čistim i po dva dana. Postoji više načina čišćenja, a mašine rade veći dio posla. Međutim, ako je odžak zapekao onda imaju i lanci koji bruse, pa je to i skuplje, jer cijena zavisi od toga šta je sve potrebno da se uradi", kaže on i napominje da građani koji ne čiste dimnjake rizikuju bezbjednost i sebe i drugih.
"Ako dođe do požara dimnjaka može da izgori čitava kuća, a u stanovima rizikuju cijelu zgradu, jer kada se zapali odžak u stambenoj zgradi dođe do požara zgrade, nema veze što nije vaš odžak, zgrada je zajednička", kaže Neđo i dodaje da je šteta što mladi ljudi nisu više zainteresovani za zanate.
(Nezavisne)
Banjalučki dimnjačar Zvonko Kovačević u razgovoru za "Nezavisne novine" kaže da je cijena redovnog čišćenja dimnjaka od 30 do 40 KM, što zavisi od njihove vrste.
"Nemoguća je misija našem narodu objasniti koliko je bitno redovno održavanje dimnjaka. Jedan naš pokojni dimnjačar Vito, koji se ovim poslom bavio 50 godina, govorio je kako je sve postigao u životu, ali jedino nije uspio ubijediti ljude da dimnjake čiste na vrijeme. Tako je i danas, i to je problem. Iako je to zakonska obaveza, niko se toga ne pridržava. To vam je isto kao i sa zabranom pušenja na javnom mjestu: ko se toga pridržava, niko", smatra Kovačević.
Dodaje da je nelogično da se imovina i životi ljudi rizikuju zbog 40 KM godišnje, a kako je istakao najviše stradaju potkrovlja zbog zapuštenih odžaka.
"Ako su oni mnogo zapušteni čišćenje je skuplje, u zavisnosti od toga da li dolazi do brušenja i drugačijeg načina čišćenja, ali sve je individualno", kaže on.
Napominje da se ovim poslom bavi petnaestak godina i, kako kaže, nagledao se svega, ali i on i njegove kolege su saglasne da čisti odžaci smanjuju opasnost od požara.
"Otkako se bavim ovim poslom nailazio sam na zapuštene dimnjake, a bilo je i onih koji se nisu mogli očistiti za jedan dan. Dešavalo mi se da ga je teško probiti i špangama i šipkom od skele, a radio sam sa kolegom. Nekad je to slučaj sa dimnjacima koji godinama nisu održavani, ali ne mora ni to biti razlog. Ljudi često koriste sirova drva, što dovede do toga da se on brzo zaprlja", objašnjava Kovačević.
Prema njegovim riječima, vatrogasci nakon intervencije obavezno traže da dimnjačar dođe i očisti dimnjak.
"Obično nas zovu nakon što se on zapali i kad već nastane problem. Ima mnogo slučajeva kada ljudi kažu da sami održavaju dimnjak, a na kraju shvate da ga oni održavaju samo prohodnim, ali ne i očišćenim, jer za to je potreban poseban alat", priča Kovačević i ističe da posao dimnjačara jeste težak, ali je više opasan.
Sa kolegom iz Banjaluke saglasan je i Prijedorčanin Željko Špirić, koji već godinama radi kao dimnjačar i u razgovoru za "Nezavisne novine" ističe da smola koja se javlja kao nusprodukt sagorijevanja predstavlja veliku opasnost.
"Cijena čišćenja dimnjaka je oko 40 maraka i sad je idealno vrijeme da se razmišlja o tome. To je i zakonska obaveza, ali na kraju sve je do ljudi i njihove savjesti. Sezona čišćenja je nedavno počela jer je zima malo duže trajala", kaže Špirić.
Dodaje da i dan-danas nema odgovor na pitanje zašto ljudi zapuste dimnjake i rizikuju imovinu i svoje živote.
"Najviše posla imamo u proljeće i ljeti, mada mnogi čekaju i jesen, ljudi se organizuju po svojim obavezama i poslu, ali mnogi zaborave. Često se desi da radimo čišćenje dimnjaka i zimi, samo je bitno da nema vatre. Sam proces sad je jednostavniji i brži, radimo savremenije mašinsko čišćenje, imamo usisivače, zaštiti se namještaj u kući i ništa se ne isprlja", objašnjava Špirić.
Cijena čišćenja dimnjaka u Prnjavoru iznosi od 45 do 50 KM, kazao je za "Nezavisne novine" Nedeljko Milić, koji se ovim poslom bavi već 24 godine. U svom gradu i okolini on je poznat kao dimnjačar Neđo.
"Najbolje je dimnjačare zvati sada jer u jesen je velika gužva i ja ne mogu sve da stignem. Prošle godine ostale su nam stotine odžaka koje nismo bili u prilici da završimo. Imam zgrade, firme, škole, bolnice sa kojima imam ugovor i njih moram završiti, a privatne kuće koliko stignem. Ako završim - dobro je, ako ne završim nisam ni naplatio i nisam vezan ugovorom", priča dimnjačar Neđo.
Kako je istakao, u dugogodišnjoj karijeri čistio je dimnjake na kućama koji nisu profesionalno čišćeni od dana izgradnje, pa i decenijama, a, kako kaže, nerijetko je imao posla i sa dimnjacima iz austrougarskog perioda.
"Dnevno mogu da završim čišćenje oko desetak dimnjaka, a znalo se desiti da jedan čistim i po dva dana. Postoji više načina čišćenja, a mašine rade veći dio posla. Međutim, ako je odžak zapekao onda imaju i lanci koji bruse, pa je to i skuplje, jer cijena zavisi od toga šta je sve potrebno da se uradi", kaže on i napominje da građani koji ne čiste dimnjake rizikuju bezbjednost i sebe i drugih.
"Ako dođe do požara dimnjaka može da izgori čitava kuća, a u stanovima rizikuju cijelu zgradu, jer kada se zapali odžak u stambenoj zgradi dođe do požara zgrade, nema veze što nije vaš odžak, zgrada je zajednička", kaže Neđo i dodaje da je šteta što mladi ljudi nisu više zainteresovani za zanate.
(Nezavisne)
