U lozničkoj Mali, zahvaljujući slavlju u porodici Šaulić, u centru grada, u Ulici vojvode Putnika, koja vodi ka  Gornjem Jadru i Valjevu, baš kod dvije kafane, koje su decenijama, bile „duše“ tog dijela uvijek zanimljivog dijela Loznice, punog smijeha, veselja, dobre pjesme i zabave i nezaboravnih dosjetki, vraćen je stari „šmek“.

Ovdašnji ljudi su se veselili, do rane zore, uz sjajne pesme, u divnom ambijentu i raspoloženju učestvovali su i ovdašnji ljudi koji, danas, žive od Austrije, do Amerike i Kanade. I kao prije, Maljani su puni međusobne ljubavi i pažnje pokazali da je radost u tuđem domu za njih povod za slavlje i radovanje za sve njih. I to, puno srca i duše. Iskreno, emotivno, toplo, razdragano i čak, prema slavljenicima, umiljato.

A, ovoga puta, slavlje je bilo sa sjajnim povodom.Domaćini Elma i Zane Šaulić, koji su tek proslavili prvi rođendan unuku Alekseju, od njihoe mezimice Zorice, dočekali su unuka od svog sina Zorana, jednog od najomiljenijih momaka u lozničkom kraju, koji živi u Americi.Rodio se Zoranu Dino, treće dijete po redu, posle Andreja i Hane, čija je rođenja, svojevremeno, dobro zapamtila i Mala i Loznica.

Zoran je, sa suprugom Arijanom, a Zorica sa mužem Ivanom pratili čitav tok slavlja preko video linka.I veselili se, poručivali pjesme, pozdravljali učesnike slavlja kao i njihove prijatelje koji su se uključivali sa svih meridijana. Čule su se, posve, nove pjesme, ali i mnoge vremešnije, čiji je spoj dovodio raspoženje do vrhunca uz nezaobilazna narodna kola.

A, da sve bude lijepo „do ludila“ najzahvalniji je najomiljeniji umjetnik, vrstan pjevač i vokalni solista, Šapčanin, Kristijan Ahmetović, koga publika od milja zove Meša. Meša je divnim glasom, neviđenim izlivima najpozitivnije energije, kombinacijom odličnih pjesama „u letu“, uz instrumentale i muzičke kolaže, koji su numere činili još boljim i zabavnijim, učinio atmosferu savršeno lijepom, prijatnom, ispunjenom silnim emocijama koje su se, osim u lokalu, širile gradom i koje su prihvatali mnogi prolaznici. Baš onako kako je nekad bilo kad se prođe kroz Malu koja je imala i do desetak kafana, a danas nema ni jednu. I baš ta činjenica, setna da setnija ne može da bude, uticala je da ova noć bude još ljepša, ugodnija i gotovo legendarna.

- Samo Meša, danas, može da povrati ambijent naše Male, a hvala Bogu ima i sa kim, jer mi smo, uvijek, spremni za zabavu, veselje i slavlje, sa željom da sve ide na radost -poručivali u Maljani, ali i njihovi prijatelji i komšije, koje od milja zovu „dasine“ skoro čitave noći.

I nikome nije smetalo što se muzika širi na sve strane, već su ovdašnji ljudi ambijent iz Male doživljavali kao dar, kao vedrinu i toplinu, koju najbolje mogu Maljani da učine, naravno ništa bez Meše, koji ima tešku ali uspješnu misiju da zamjeni i čuvene Civcariće i Amziće, muzičare koji su ušli u legendu, gdje je, i njemu, nesumnjivo je, rezervisano mjesto jednoga dana, mnogo, mnogo ljeta života i rada, s ljubavlju i snagom „do neba“. Malo ko o ljubavi tako pjeva, pa i sjajno recituje kao Meša, dok u svemu tome, pored svih, uživa i njegova velika ljubav, supruga Nataša, divna ličnost i intelektualka koju nema ko ne poštuje, voli i cijeni kao i njenog životnog saputnika.


Za Semberija info: Mladen Vasilić