Lozničani se opraštaju od Miloša Bačića Baje(74), jednog od najboljih i najučuvenijih sportista Podrinja i Kolubare, vrsnog trenera, saveznog rukometnog sudije, velikog majstora, omiljenog na obje obale Drine, čoveka koji je ostavio dubok trag obavljajući razne dužnosti od onih na SORA "Podrinje Kolubra" i JP "Vodovod i kanalizacija" do odborničkih u lokalnom parlamentu.

Kao rukometaš žario je i palio po terenima širom nekadašnje SFRJ.Talentovan, vrijedan, marljiv požrtvovan, kakav je bio u u poslu i u životu, davao je sve od sebe, kako je govorio, boreći se, ne samo za rezultate za svoj klub RK Loznica, već za ljepotu dragog mu rukometa.

Nema terena u SFRJ na kom nije igrao  ili na kom nije nastupao kao trener, muške ili ženske selekcije, savezni sudija, prijatelj klubova,  omiljen prijatelj.Gdje god je igrao bio je dočekivan s radošću od ljubitelja i poznavaoca rukometa, ništa manje u gostima, nego kod kuće.

-I to ga je nosilo u sportske i ljudske visine, posle čega je bio još bolji i sportista i čovjek -kazao je njegov prijatelj iz mladosti Vladimir Mitrić, na komemoracija koja je održana u Sportskom centru Lagator. -Nikad ga nije ponijela sportska slava, ne samo što ga nije mijenjala ni za dlaku, već je sugrađanima postajao sve miliji i sve što treba tu je Baja, govorilo se decenijama u gradu.I da popravi kvarove u kućama i stanovima, prije svega vodovodne, i da ih razgali igrom na terenu, i da ih okrijepi prijatnim susretom na ulici, u Vukovom domu kulture, u kafanama kojima je, svojim prisustvom, davao posebne čari stare dobre Loznice.

U kafani "Pod trešnjom", ili  "Kod Ćeme",  sugrađani su ga lako nalazili i kad nije bilo telefona, jer se znalo  da je tu, najčešće, u predahu svojih obaveza u sportu, poslu, porodici.I svugdje je i kod svakog stizao.Imao je veliku podršku svoje divne supruge Marije Mace, sa kojom je izrodio sjajnu kćerku Svetlanu koja im je podarila divnu unučad i dobrog zeta.Poštovali su se i voljeli jedne druge,Hrišćanski jasno i čisto.Onako kako je popularnog Baju decenijama volio čitav grad i kraj i kako je on volio svakog čovjeka, poštujući isto i čistača ulica i prosjaka i čobanina i akademika.

Gorostas od čovjeka po djelima, koji je volio svoj grad baš "svim žarom srca svog", do danas će počivati na Gradskom groblju na kome je, samo koji dan ranije, ispraćen takođe omiljeni sugrađanin i divan čovjek, njegov prijatelj Aleksandar Aco Lečić.


Za Semberija info - Mladen Vasilić