Je li tamo bolje, il' mirisnije naše polje?

Semberska ravnica vijekovima je hranila veliki dio Bosne i Hercegovine, a njena plodna polja bila su prepuna raznih kultura. Mirisala je Semberija na papriku, paradajz jabučar, mlade šargarepe i tek sazrelo voće. Mirisala je, al' sad miriše sve manje. Sve je više zemlje zarasle u korov i strnjiku i sve više kuća u koje skoro niko da i ne ulazi. Starije generacije nas polako napuštaju, a one mlađe bolji život potražile su daleko od Semberije. Austrija, Njemačka, Švajcarska i daleka Švedska učinile su im se boljim mjestom za život od Bijeljine i Republike Srpske. A, da li je tamo zaista bolje? 

Statistički podaci govore da se u posljednjih deset godina iz Bosne i Hercegovine iselilo 600.000 ljudi, a veliki broj njih je i iz Bijeljine. Ono što je, takođe, evidentno, je činjenica da Semberci i dalje napuštaju svoj kraj, bez obzira na to što Bijeljina važi za jedan od perspektivnijih gradova u Republici Srpskoj. 

I dok su nekada u inostranstvo odlazili neškolovani, ili malo školovani ljudi, danas preko granice svoju sreću pronalazi sve više visokoobrazovanog kadra. Zbog svega toga Semberija ostaje bez ljekara, inženjera, fizičara... Ostaje i bez onih koji bi mogli da ožive njena plodna polja, jer se, kako kažu, bavljenje poljoprivredom više ne isplati. Lakše im je da rade u njemačkim fabrikama, jer "Švabo dobro plaća". Srećni su, vele, što se Republika Srpska razvija, što se otvaraju fabrike i grade auto-putevi, a da li će ih oni vratiti u rodni kraj ili će poslužiti samo kako bi u bijeli svijet odveli i neke nove generacije, vrijeme će da pokaže.

Jelena Maksimović, prvi razred, 2008. godište   



                                                                                         
Jelena Maksimović, prvi razred, 2008. godište  
Učenica Tehničke škole “Mihajlo Pupin”
Smjer: Tehničar drumskog saobraćaja    
Bijeljina

​