Izučavajući španske kompozitore i njihovu muziku sve više sam otkrivao svijet flamenka i na završnoj godini studija shvatio sam da je flamenko ono što želim svirati, kaže pionir flamenko gitare u BiH.

Još kao dijete je Mirza Redžepagić slušao očeve ploče Paka se Lusije i zamišljao sebe kako svira na bini pred stotinama ljudi. Fasciniran zvukom gitare, rekao je roditeljima da želi naučiti svirati taj instrument. Nedugo nakon toga, roditelji su ga upisali u muzičku školu, što označava početak njegovog muzičkog puta.

“Interesantno je to da sam na početku muzičke škole svirao harmoniku, jer nije bilo mjesta na gitari. Nakon nekoliko sedmica patnje sa harmonikom, oslobodilo se mjesto na gitari i već nakon prvog časa, tačno sam znao da je to ono što želim biti – gitarista”, kaže Redžepagić, vraćajući sjećanja na početak svog muzičkog putovanja.

Dalje muzičko obrazovanje nastavio je u Beogradu u klasi istaknutog profesora Zorana Anića, istovremeno pohađajući gimnaziju u rodnom Novom Pazaru. Nakon toga upisuje Muzičku akademiju u Sarajevu gdje je svirao razne kompozitore španske klasične muzike koji su u velikoj mjeri bili inspirisani zvucima flamenka i andaluzijske muzike.

“Izučavajući španske kompozitore i njihovu muziku sve više sam otkrivao svijet flamenka i na završnoj godini studija shvatio sam da je flamenko ono što želim svirati. Osjećao sam da nije to samo puki izlet u nepoznato, kojem ću nakon upoznavanja okrenuti leđa i preći na nešto drugo. Osjetio sam da zapravo flamenko zove mene. Zvuči čudno, ali je zaista bilo tako”, iskren je.

‘Naš senzibilitet je sličan španskom’

Shvatajući da flamenko nije umjetnost koju može naučiti iz knjiga, nota i videoklipova, na ljeto 2012. godine je, u želji da osjeti duh Anadaluzije i nađe učitelja flamenka, odlučio otići u Granadu. Časove flamenko gitare pohađao je kod raznih flamenko majstora, među kojima se izdvajaju Horhe el Pisao i Ruben Kampos.

“Pohađao sam nastavu u jednoj privatnoj školi flamenka i imao sreću da radim sa dva priznata učitelja gitare iz Granade. Godine 2013. dobio sam stipendiju Asocijacije flamenko gitarista Španije za specijalističke studije u Madridu, gdje sam svoje znanje unaprijedio radeći s izvrsnim flamenko pedagogom Hoseom Delunom. Taj period je mnogo utjecao na moj umjetnički razvoj i dalji put jer sam bio u kolijevci flamenka, okružen najboljim muzičarima i trudio sam se svaku minutu vremena iskoristiti da naučim što više od njih. Ono što je za mene najbitnije je da je odlazak u Španiju pomogao da u potpunosti razumijem tradiciju i kulturu flamenka”, priča nam.

Nakon završenih specijalističkih studija Mirza Redžepagić postaje i jedan od njihovih predavača, što ga čini jedinim školovanim predavačem za flamenko gitaru na Balkanu. Nakon toga se vraća u Sarajevo, donoseći duh Španije na tlo Bosne i Hercegovine.

“Iako kod nas ne postoji flamenko scena te ga je nemoguće čuti uživo, na mojim koncertima se gotovo svaki put iznenadim kada uvidim kako ljudi fantastično reaguju na neke ‘sitne’ muzičke detalje na koje, recimo, reaguje publika u Španiji, kojoj je flamenko svakodnevnica”, kaže Redžepagić.

“To nam govori da je naš senzibilitet jako sličan španskom, kao i mentalitet. Brzi ritmovi, energični pasaži, latentno ludilo koje se prožima u pasažima balkanskih virtuoza je estetski gotovo identično kao kod flamenka”, dodaje.

Turneja prekinuta pandemijom

Početkom 2016. godine pokreće svoj flamenko projekt u saradnji sa zagrebačkom flamenko pjevačicom Ninom Ćorić s kojom je nastupio na mnogobrojnim koncertima. U septembru iste godine predstavlja novi autorski projekat Tareb y Duende, koji predstavlja fuziju flamenka i orijentalne muzike, a koji je ostvaren u saradnji sa umjetnicima iz BiH, Hrvatske i Srbije.

No, projekt kojem je posljednjih godina najviše posvećen je međunarodni ansambl NAiRUZ kojeg, s Redžepagićem na čelu, čine nejista i vokalista iz Novog Pazara Almedin Varošanin, perkusionist Nino Mureškić te slovenska flamenko plesačica Urška Centa.

“NAiRUZ je izrazito kvalitetan produkt, sastavljen od vrhunskih muzičara i zahtjeva dosta posvećenosti, kako u kreativnom, tako i u organizacionom smislu. Internacionalni sastav, kojeg čine umjetnici iz Slovenije i Srbije, na čelu sa mnom, je već na prvom koncertu na 22. Jazz Festu Sarajevo pokazao da je riječ o ozbiljnom sastavu. Pred sami početak pandemije smo svirali u prestižnom ljubljanskom Cankarjevom domu gdje smo dobili stajaće ovacije od publike koja itekako dobro poznaje muzičku scenu Evrope. Taj koncert je najavljivao početak naše turneje u BiH, Austriji i Italiji, koja je nažalost prekinuta Kovid-19 pandemijom”, kaže Redžepagić.

Konstantan rad

Međutim, priznaje da jedva čekaju otvaranje granica kako bi ušli u studio i snimili album koji je već spreman. Osim toga, najesen ih čekaju novi koncerti.
​
“Već u septembru imamo bukirane koncerte u Sloveniji i Španiji, a rad na novom materijalu je već prisutan, tako da, ukoliko se pandemija smiri, procvat NAiRUZA, kako mu i ime govori (Nairuz na perzijskom znaci rađanje, cvjetanje i izvedenica je od imena koje oznacava Novu godinu) će uskoro doći”, kaže Mirza Redžepagić.

(Al Jazeera)