SEMBERSKO SELO BALATUN JEDNO JE OD RIJETKIH SELA U SEMBERIJI GDJE TREĆINA PORODICA IMA TROJE I VIŠE DJECE
Foto
U semberskom selu Balatun od ukupnog broja porodica oko 30 odsto njih ima troje ili četvoro djece i ni jedna od tih porodica nije u stanju socijalne potrebe. Porodica Miljković je jedna od njih i može se pohvaliti da ima najveće bogatsvo na svijetu, a to je troje djece.
Bračni par Miljković, Slađana i Darko, u braku su 12 godina i iz te ljubavi su se izrodili Ivana (9), Tijana (5) i Saša (3). Žive na selu i što se tiče njih, ali i djece to je velika prednost, jer djeca imaju veću slobodu i više prostora za igranje.
Darko je zaposlen u jednoj privatnoj firmi na poziciji šefa magacina, dok mama Slađana za dopunu kućnog budžeta honorarno radi u jednom svadbenom salonu vikendom, kada je tata kod kuće i provodi vrijeme sa mališanima.
Oboje vole djecu, Darko ima brata, a Slađana dvije sestre i kažu da odluka nije bila teška kada je bilo pitanje koliko će oni djece imati.
-Volimo da nas ima mnogo. Smatramo da svi parovi, bez obzira na zaposlenje, mogu imati makar dvoje, ako ne i više djece. Iako su teška vremena i ekonomska kriza, svaka porodica može da se odluči bar na dvoje mališana, jer su oni naše najveće bogatsvo. Što se tiče istorije, svi znamo da su porodice nekada imale po šestoro, sedmoro djece i niko nije ostao ni gladan, ni žedan. Svi su izašli na pravi put i mislimo da je to prava zvijezda vodilja i mi se vodimo time da nas ima što više“, rekao je bračni par Miljković za „Semberske novine“.
Dan ove mlade porodice, svih njenih članova, ispunjen je u potpunosti. Dok je otac na svom radnom mjestu, mama vodi brigu da kod kuće sve prođe u najboljem redu, jer ona je, pored toga što je supruga i mama, još i kuvarica, spremačica, higijeničarka, učiteljica i doktorka kada je to potrebno. Kada tata dođe sa posla, on preuzima obaveze na sebe i mama se može posvetiti malo sebi.
Darko Miljković kaže da je najstarija kćerka Ivana, učenica je četvrtog razreda Osnovne škole „Petar Kočić“ u Balatunu.Pohađa privatne časove engleskog jezika i trenira odbojku, Tijana pohađa školu plesa, a dok najmlađi Saša iskazuje afinitete prema fudbalu, ali još uvijek ne trenira ništa.
-Mi smo sportska porodica, okrenuti smo sportu i zdravom životu. Ja igram fudbal za naš seoski klub, moji stričevi i ujak su nekada igrali fudbal, pa vjerovatno su to geni. Pošto su djeca jako živahna, trudimo se da taj višak njihove energije usmjerimo na pravi način. Ivana je slijedila primjer svoje tetke Aleksandre, moje rođake i izabrala je odbojku i ima talenta. Tijana, koja je izuzetno živo dijete, od malena iskazuje sklonosti ka plesu i gimnastici. Odabrala je ples i svi su oduševljeni sa kojom lakoćom ona usvaja nova znanja, a trenira u grupici gdje se djeca mnogo duže bave plesom od nje. Sve to košta, ali trudimo se isfinansiramo, jer one to vole i pronalaze se u tome. Najmlađi Saša ima sklonosti prema fudbalu, taj gen je izgleda naslijedio od mene, ali još je mali da bismo ga upisali u školu fudbala, sačekaćemo da još malo odraste“, završava Miljković.
Mama Slađana Miljković za „Semberske novine“ je rekla da ako se sredstva pravilno rasporede, sve se može isfinansirati i uraditi.
-Darko ima solidnu platu i sa njom možemo skoro sve isfinansirati, ali ja sam se zbog dopune kućnog budžeta odlučila na honorarni rad vikendom. Radnim danima sam kod kuće sa djecom, a Darko je vikendom sa njima. Što se tiče obaveza prema djeci on se trudi da mi pomogne koliko može poslije radnog vremena i onda je ovaj vid zaposljenja bio najbolja opcija. Bake i deke su uvijek tu da pomognu kada „zaškripi“, ali trudimo se da mi sami djeci sve obezbijedimo, jer smo mi njih htjeli“, završava Miljkovićeva.
Bračni par Miljković kaže da, pored brojnih obaveza, nađu vremena da otputuju negdje porodično, da izađu kao par, ali i svako za sebe. A, bake i deke su im od velike pomoći, kada je u pitanju čuvanje djece, naravno kada njima njihove obaveze to dozvoljavaju.
Poruka mladima koji planiraju da stupe u brak i da se ostvare kao roditelji Miljkovići jasno poručuju.
-Što je više djece, veća je sreća. Svima porodica treba da je na prvom mjestu, jer to je naša oaza mira i sreće. Kada je dobro i kada je loše, kada smo tužni, ljuti, bolesni i bilo kakve nedaće da nas more, kada vidimo djecu kako se smiju, igraju, grle sve to postane nebitno, jer imamo njih. Iako je ekonomska situacija sve teža i teža, svaki bračni par se može odlučiti da ima bar dvoje ili troje djece. Mališani su ti koji će kada ostarimo da budu uz nas, da nam upute lijepu riječ, pomognu, odvezu kod ljekara, a i kada nas više ne bude bilo i oni odu svako na svoju stranu, uvijek će imati jedni druge. I zato, ne plašite se roditeljstva, iako je to najodgovorniji posao, on je ujedno i najljepši“.
Miljkovići su dodali da što se tiče porodica sa više djece država generalno malo brine, osim pomoći po rođenju i materinskog dodatka. Kartice „3+“, pomogle su u nekim slučajevima, ali veliki broj firmi koje su se prjavile u taj program, zbog prirode djelatnosti koju obavljaju, ne mogu pomoći mnogo porodicama. Država, iako zna da je natalitet u padu, da nas je sve manje, da većina odlazi na zapad, malo ili gotovo ništa po tom pitanju ne radi. Prema mišljenju bračnog para Miljković, država ima resurse da mnogo više pomogne i olakša život porodicama sa više djece, ali i da podstakne rađanje i spriječi odlazak mladih sa ovih prostora.
(Semberija info)
Bračni par Miljković, Slađana i Darko, u braku su 12 godina i iz te ljubavi su se izrodili Ivana (9), Tijana (5) i Saša (3). Žive na selu i što se tiče njih, ali i djece to je velika prednost, jer djeca imaju veću slobodu i više prostora za igranje.
Darko je zaposlen u jednoj privatnoj firmi na poziciji šefa magacina, dok mama Slađana za dopunu kućnog budžeta honorarno radi u jednom svadbenom salonu vikendom, kada je tata kod kuće i provodi vrijeme sa mališanima.
Oboje vole djecu, Darko ima brata, a Slađana dvije sestre i kažu da odluka nije bila teška kada je bilo pitanje koliko će oni djece imati.
-Volimo da nas ima mnogo. Smatramo da svi parovi, bez obzira na zaposlenje, mogu imati makar dvoje, ako ne i više djece. Iako su teška vremena i ekonomska kriza, svaka porodica može da se odluči bar na dvoje mališana, jer su oni naše najveće bogatsvo. Što se tiče istorije, svi znamo da su porodice nekada imale po šestoro, sedmoro djece i niko nije ostao ni gladan, ni žedan. Svi su izašli na pravi put i mislimo da je to prava zvijezda vodilja i mi se vodimo time da nas ima što više“, rekao je bračni par Miljković za „Semberske novine“.
Dan ove mlade porodice, svih njenih članova, ispunjen je u potpunosti. Dok je otac na svom radnom mjestu, mama vodi brigu da kod kuće sve prođe u najboljem redu, jer ona je, pored toga što je supruga i mama, još i kuvarica, spremačica, higijeničarka, učiteljica i doktorka kada je to potrebno. Kada tata dođe sa posla, on preuzima obaveze na sebe i mama se može posvetiti malo sebi.
Darko Miljković kaže da je najstarija kćerka Ivana, učenica je četvrtog razreda Osnovne škole „Petar Kočić“ u Balatunu.Pohađa privatne časove engleskog jezika i trenira odbojku, Tijana pohađa školu plesa, a dok najmlađi Saša iskazuje afinitete prema fudbalu, ali još uvijek ne trenira ništa.
-Mi smo sportska porodica, okrenuti smo sportu i zdravom životu. Ja igram fudbal za naš seoski klub, moji stričevi i ujak su nekada igrali fudbal, pa vjerovatno su to geni. Pošto su djeca jako živahna, trudimo se da taj višak njihove energije usmjerimo na pravi način. Ivana je slijedila primjer svoje tetke Aleksandre, moje rođake i izabrala je odbojku i ima talenta. Tijana, koja je izuzetno živo dijete, od malena iskazuje sklonosti ka plesu i gimnastici. Odabrala je ples i svi su oduševljeni sa kojom lakoćom ona usvaja nova znanja, a trenira u grupici gdje se djeca mnogo duže bave plesom od nje. Sve to košta, ali trudimo se isfinansiramo, jer one to vole i pronalaze se u tome. Najmlađi Saša ima sklonosti prema fudbalu, taj gen je izgleda naslijedio od mene, ali još je mali da bismo ga upisali u školu fudbala, sačekaćemo da još malo odraste“, završava Miljković.
Mama Slađana Miljković za „Semberske novine“ je rekla da ako se sredstva pravilno rasporede, sve se može isfinansirati i uraditi.
-Darko ima solidnu platu i sa njom možemo skoro sve isfinansirati, ali ja sam se zbog dopune kućnog budžeta odlučila na honorarni rad vikendom. Radnim danima sam kod kuće sa djecom, a Darko je vikendom sa njima. Što se tiče obaveza prema djeci on se trudi da mi pomogne koliko može poslije radnog vremena i onda je ovaj vid zaposljenja bio najbolja opcija. Bake i deke su uvijek tu da pomognu kada „zaškripi“, ali trudimo se da mi sami djeci sve obezbijedimo, jer smo mi njih htjeli“, završava Miljkovićeva.
Bračni par Miljković kaže da, pored brojnih obaveza, nađu vremena da otputuju negdje porodično, da izađu kao par, ali i svako za sebe. A, bake i deke su im od velike pomoći, kada je u pitanju čuvanje djece, naravno kada njima njihove obaveze to dozvoljavaju.
Poruka mladima koji planiraju da stupe u brak i da se ostvare kao roditelji Miljkovići jasno poručuju.
-Što je više djece, veća je sreća. Svima porodica treba da je na prvom mjestu, jer to je naša oaza mira i sreće. Kada je dobro i kada je loše, kada smo tužni, ljuti, bolesni i bilo kakve nedaće da nas more, kada vidimo djecu kako se smiju, igraju, grle sve to postane nebitno, jer imamo njih. Iako je ekonomska situacija sve teža i teža, svaki bračni par se može odlučiti da ima bar dvoje ili troje djece. Mališani su ti koji će kada ostarimo da budu uz nas, da nam upute lijepu riječ, pomognu, odvezu kod ljekara, a i kada nas više ne bude bilo i oni odu svako na svoju stranu, uvijek će imati jedni druge. I zato, ne plašite se roditeljstva, iako je to najodgovorniji posao, on je ujedno i najljepši“.
Miljkovići su dodali da što se tiče porodica sa više djece država generalno malo brine, osim pomoći po rođenju i materinskog dodatka. Kartice „3+“, pomogle su u nekim slučajevima, ali veliki broj firmi koje su se prjavile u taj program, zbog prirode djelatnosti koju obavljaju, ne mogu pomoći mnogo porodicama. Država, iako zna da je natalitet u padu, da nas je sve manje, da većina odlazi na zapad, malo ili gotovo ništa po tom pitanju ne radi. Prema mišljenju bračnog para Miljković, država ima resurse da mnogo više pomogne i olakša život porodicama sa više djece, ali i da podstakne rađanje i spriječi odlazak mladih sa ovih prostora.
(Semberija info)
