PREDRAG JOVIĆ, ZAMJENIK MINISTRA ZA LjUDSKA PRAVA I IZBJEGLICE BOSNE I HERCEGOVINE


Najveće zadovoljstvo, kad analizirate godine iza sebe je, spoznaja da imate zdravu i dobru porodicu, da ste na poslovnom planu uspjeli da učinite nešto konkretno i kvalitetno za građane, za grad iz kog potičete i u kom živite. Potičem iz svešteničke porodice i ne mogu, a da ne citiram riječi patrijarha Pavla koji je je često govorio: „Budimo ljudi“. Kad čovjek nastoji da živi i radi poštujući ove jednostavne, a moćne riječi, onda se sve može postići. Upravo tako nastojim da živim i radim, da u tom cilju vaspitavam svoju djecu i da poštujem ljude oko sebe’’, kaže za za portal Semberija info Predrag Jović, zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH. 

Često ističete da volite da putujete i osjetite čari drugih gradova i drugih kultura, ali da najviše volite svoju Bijeljinu, gdje ste završili osnovnu i srednju školu, a potom odlazite u Beograd, gdje ste završili Poljoprivredni fakultet. Imali ste prilika da živite i radite u nekoj od bivših jugoslovenskih republika, ali i Evropi, a ipak ste ostali privrženi rodnom gradu.

 -Bijeljina je grad koji volim i kom pripadam, grad u kom sam ispunjen unutrašnjim zadovoljstvom, jer u njemu živi moja porodica, supruga i troje djece, a očekujemo i četvrtu bebu, moji roditelji, rodbina, prijatelji, poslovni saradnici…jednostavno svi ljudi koje volim i do kojih mi je stalo. Svi smo krojači svoje sudbine, a supruga i ja sebe vidimo na ovim prostorima, sa našom porodicom. Ja sam već oko 15 godina aktivan i u političkom životu i na taj način pokušavam učiniti što više za svoj grad, za svoju RS, za sve građane BiH. Želja mi je da živimo u miru, da živimo pristojno od svog rada, da našim mladim naraštajima stvaramo uslove da ostaju u svojoj državi, koja će im pružiti sve ono što je potrebno za pristojan život. Moja vizija je da izgradimo zemlju jednakih šansi za sve, da naši građani imaju osmjeh zadovoljstva na licu i zemlju punu, najljepšeg, dječijeg smijeha. U to vjerujem, u tom cilju radim i radiću.

 Kakvi su bili Vaši prvi poslovni, a potom i politički koraci?
-Počeo sam da se bavim privatnim biznisom i to je trajalo  od 1997. do 2004. godine, potom sam od 2004. do 2005. radio kao profesor u Poljoprivrednoj školi u Bijeljini, u vrijeme kad je direktor bio Nenad Radlović, koji mi je bio profesor matematike dok sam pohađao srednju školu. Tokom školovanja, profesor fizičkog vaspitanja bio mi  je Miodrag Maričić, poznati sportski radnik, a profesor Radlović je bio u upravi odbojkaškog kluba, tako da sam sa njima bio i više od relacije profesor- učenik. Možda je upravo to nešto više, doprinijelo da se angažujem i u politici, a na preporuku profesora Radlovića postao sam član Srpske demokratske stranke. To mi je inače i bilo u srcu, jer, kao što sam već rekao, potičem iz svesteničke porodice, tako da nam je SDS porodično opredjeljenje. Angažovanjem u SDS-u, uslijedilo je upoznavanje sa brojnim ljudima, među njima i sa aktuelnim gradonačelnikom Mićom Mićićem. Učio sam od njih i sa njima, naučio sam da osluškujem puls i slušam glas naroda, potrebe ljudi, potrebe naše Semberije, ali i cijele Republike. Od 2005. godine sam počeo raditi u administrativnoj službi grada, kao poljoprivredni inspektor, a 2009. godine, Skupština me imenovala za načelnika Odjeljenja za privredu i poljoprivredu. Od aprila 2015. godine, obavljam funkciju zamjenika ministra za ljudska prava i izbjeglice u Savjetu ministara BiH.

Ono što karakteriše Vaše angažovanje tokom obavljanje funkcije u Savjetu ministara, sudeći prema izjavama predstavnika političkog i javnog života, je da ste uspjeli obezbijediti značajna finansijska sredstva, kako za Bijeljinu, tako i za Lopare i druge lokalne zajednice.
-Da biste opravdali ukazano povjerenje, logično je da treba da se trudite u svom radu i učinite što više možete da predstavite grad iz kog dolazite, političku opciju kojoj pripadate, i najvažnije, da za građane koji od vas očekuju konkretne poteze, učinite najviše. Zadatak sam  prihvatio sa odgovornoću i posvećenošću i svaki kontakt i korak sam, na primjeren način, koristio da što više sredstava dospije u Bijeljinu, tako da se tokom proteklih četiri godine u Bijeljinu, u infrastrukturne projekte, putem javnih poziva investiralo više od tri miliona KM, a bilo je i sredstava od Ministarstva za civilne poslove BiH, Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih poslova, kao i Ministarstva saobraćaja i veza BiH. Posebno mi je drago što su obezbijeđena sredstva za asfaltiranje dionice lokalnog puta od Donjeg Crnjelova ka rijeci Savi, odnosno, graničnom prelazu prema Jameni u Srbiji. Moj mandat je na neki način krunisan završetkom radova na ovoj dionici puta, jer sam uz pomoć predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH Denisa Zvizdića i njegovih zamjenika Mirka Šarovića i Vjekoslava Bevande uspio da usmjerim sredstva za asfaltiranje ovog puta, jedinog međunarodnog graničnog prelaza koji nije bio asfaltiran, a zahvaljujući saradnji sa Upravom za indirektno oporezivanje uspjeli smo da dobijemo i njihovu saglasnost. Značajna sredstva su obezbijeđena i za izbjegla i interno raseljena lica, što me čini veoma srećnim. Postoji još nešto što je učinjeno, a na šta se čekalo dugo vremena. Naime, sedam godina se u Bijeljini čekalo na povrat PDV-a,  a to su sredstva  još iz vremena izgradnje kanalizacione mreže u našem gradu. Prošle godine je i to okončano i u gradski budžet su vraćena sredstva u iznosu od 1, 3 miliona KM. Naravno, ništa manje nisam činio i za sva mjesta od Krajine do Hercegovine, za sarajevsku regiju, za susjednu opštinu Lopare, jednostavno za sva mjesta gdje je trebalo reagovati i pomoći.  Sve ovo me vraća na početak razgovora i rečenicu ,,Budimo ljudi”. Ukoliko zaista želimo ostvariti dobar kontakt sa ljudima, dobru komunikaciju sa brojnim zvaničnicima iz drugih zemalja, sa svojim saradnicima, potrebno je da prvo budemo ljudi otvorenog srca i uma, da pred sobom imamo jasan cilj i viziju, a to je interes građana. To sagovornik osjeti, a ako vam i nije u datom trenutku naklonjen, kad shvati da imate iskrene namjere i jasne ciljeve, jednostavno ne može da postupi drugačije osim na jedini ispravan način, a to je da i on bude čovjek. 

Šta za Vas znači period koji ste proveli u Savjetu ministara BiH?
-Na našim prostorima živi jednostavan i dobar narod, narod koji ne traži spektakl nego život dostojan čovjeka. Imamo mnogo osjetljivih kategorija stanovništva, a odlika svih je da im je za sreću potrebno malo. Kad bismo svi bar malo otvorili srce za druge, kad bismo se svi bar malo potrudili da probudimo svijest za ljude oko nas, mislim da bismo bili mnogo napredniji u svim segmentima koji su neophodni za jednu zemlju u kojoj žive zadovoljni ljudi. Imamo prirodne resurse, imamo dobre i vrijedne ljude, imamo još uvijek šansu da poboljšamo ono što nije dobro, da izgradimo ambijent koji će doprinijeti da ne ispraćamo naše mlade u daleki svijet, već da ih dočekujemo, jer svoju šansu vide u svojoj zemlji. To sam naučio kroz ovaj mandat, jer posao koji sam obavljao, sam po sebi je bio posvećen upravo jednoj od osjetljivih kategorija našeg društva. Prestankom mandata, moj posao neće završiti, jer nastavljam da radim u tom cilju i za dobro svih građana, a posebno mladih naraštaja.

portal Semberija info (O.Stjepanović)