Pisati za djecu uzvišena je djelatnost
Za portal „Semberija info “ govori Dragana Pavlović Ribać koja je krajem prošle godine objavila svoju novu knjigu za djecu. Radi se o zbirci bajki „Kralj i tri šešira“. Prije bajki, Pavlović Ribać je objavila dvije knjige pjesama za djecu: „Roda bez pardona“ (2020) i „Zaljubi se jedan Vasa“ (2022).
Da li je bilo teško pisati u društvu koje je sa knjigom najčešće na „Vi“?
-Iskreno, ovo društvo, a pod tim podrazumijevam odrasle, zaista, jeste sa knjigom na „Vi“, prosto smo nekako zanemarili kao društvo pravu vrijednost pisane riječi, odnosno knjige. Baš iz tog razloga ja pišem za djecu, a ne za odrasle. Smatram da, iako ne pridajemo kao društvo dovoljno važnosti knjigama i književnosti, ipak najviše dajemo djeci i svi se trudimo da na njima ne štedimo, tako da ako doprem do djece i do odraslih ću pronaći put.
Zašto ste se opredijelili baš za djecu? Odakle Vam inspiracija? Šta biste voljeli da postignete svojim pjesmicama i bajkama?
-Djeca tek treba da formiraju neko „buduće“ društvo, ono u kojem će živjeti i raditi i moja djeca, pa bih željela da njima približim pojam čitanja i knjige više nego odraslima. Želim da zainteresujem djecu da čitaju, a odrasli će im, svakako, ispuniti sve želje i kupiti ono što oni požele, pa neka onda bar ponekad to bude knjiga. Inspiracija su mi moja djeca, Vasilije i Marijana, koji su moj najveći životni dar. Svakodnevno me inspirišu svojim pitanjima, radoznalošću i željom da saznaju što više o svijetu, pa ja onda kroz bajke i pjesme pokušavam da im približim neke životne mudrosti i vrijednosti. To isto želim da postignem i sa ostalom djecom, da shvate da koliko god je nekad lako postići nešto - ne znači da je to uvijek i dobar put. Za dobre stvari treba vremena, ali se dobrota uvijek isplati.
Objavili ste tri knjige. Prve dvije su bile zbirke pjesama za djecu - prilikom pisanja tih pjesama jeste li imali nekoga kao uzor? Čuju li se Vaše pjesme u bijeljanskim vrtićima i školama?
-Svakako, djeca recituju moje pjesmice. Na par školskih priredbi je bilo nekoliko mojih pjesmica i uvijek me oduševi kako djeca to umiju da iznesu. Prve dvije zbirke su bile po uzoru na našeg pjesnika Ljubivoja Ršumovića, on je meni od djetinjstva bio uzor i jako puno njegovih pjesmica znam napamet. Da je više pisaca za djecu kao što je Ršum, ovaj svijet bi definitivno bio veselije i bolje mjesto. Takođe, moja druga knjiga „Zaljubi se jedan Vasa“ objavljena je u Indiji i Kanadi sa mojim prevodom, i bila je na promociji na jednom od najprestižnijih sajmova na svijetu, Sajmu knjige u Frankfurtu 2023. godine.
Nedavno je izašla Vaša treća knjiga. Radi se o zbirci bajki. Kakve su Vaše bajke, kakve poruke nam šalju? Upriličili ste nekoliko promocija, kakve su reakcije publike, posebno one najmlađe?
-Da, izašla je i treća zbirka koja, sem bajki ima i ciklus pjesmica. Ipak, bajke su u ovoj trećoj knjizi važnije. Pisala sam bajke kada su mojoj djeci dosadile one poznate Grimove i Andersenove, jer su ih, iako prelijepe, djeca naučila napamet, jer im ja svaku noć, po tradiciji, pričam po dvije. Ja sam moje bajke napisala po uzoru na Grima i Andersena iz razloga što smatram da dobre stvari ne treba mijenjati, niti mnogo modernizovati da tako kažem. Ovo vrijeme u kojem živimo nema puno pohvalnih stvari, niti dešavanja i ja smatram da je djeci ionako sumorno stalno slušati neke mračne vijesti iz medija, sa telefona i ostalih tehnoloških uređaja, jer to ne mogu izbjeći. Samim tim željela sam da pobjegnu u književnost, u bajke. Iako sam se držala tih starijih bajki, ideje su nove. Šalju nam moderne poruke, da je ljepota prolazna, da ostaje pamet, da nije dobro mijenjati sebe zarad drugih i fizičkog izgleda, i da svako na kraju pronađe svoje zrno sreće ako je dobar i ako su mu postupci pravedni. Promocije su bile predivne, sale pune publike i djece, kako u Centru za kulturu u Bijeljini, biblioteci ,,Filip Višnjić’’, tako i u Zvorniku u OŠ „Sveti Sava“. Djeca su bila prepuna pitanja i oduševljena knjigom. Oni to ne znaju da sakriju, iskreni su i bez cenzure.
Kakvi su planovi za budućnost? Hoćete li ostati vjerni najmlađoj publici ili možemo očekivati nešto novo iz Vaše književne radionice?
-Kad sam rekla da su djeca iskrena i bez cenzure, zaista sam to i mislila. Ne znaju da sakriju ako im se nešto ne dopadne, a isto tako njihovo oduševljenje i radost ako im se pjesma ili bajka svidi ne može platiti ništa na svijetu. Iz tog razloga, bar dok su moja djeca mala, a vjerujem i kasnije, djeca će ostati moja glavna publika i ono zbog čega se i bavim pisanjem. Tu publiku možda moja knjiga navede da čita ili piše i zainteresuje za književnost, kao što su mene zainteresovali mnogi drugi pisci. Pisanje za njih predstavlja za mene ogromnu satisfakciju i ima uzvišen cilj, nešto što ne bi mogla da postignem kod odraslih koji su već oformljene ličnosti po pitanju knjiga.
Šta konkretno da uradimo kako bismo popularisali knjigu kod najmlađih?
-Bilo bi jako lijepo kada bi svi direktori škola i vrtića prihvatili pisca koji dođe da promoviše svoju knjigu i približi je djeci u školi. Mogle bi se povremeno praviti mini promocije, pozivati neki pisci i praviti radionice sa djecom tako da oni shvate značaj knjige, upoznaju pisce i možda u sebi pronađu i talenat za pisanjem. To, nažalost, nije moguće, jer iz sopstvenog iskustva sam doživjela i odbijanje promocija u pojedinim školama, baš iz razloga što je uvijek nešto drugo preče od knjige. Međutim, osim škole, sami roditelji najviše utiču na to da se djeci dopadnu knjige. Od prve godine života treba im približiti pojam knjige, da je samo vide, dodirnu, kasnije prelistaju, i, naravno, da im čitaju bajke, priče i to mora konstantno da se radi. Svaki dan bar po jedna basna, priča, bajka... da bi dijete zavoljelo knjigu. Takođe, promocije dječijih knjiga bi trebalo da se organizuju češće i da se dovode djeca, da se stvori kultura dolaska na promociju kao i u bioskop, pozorište itd. Samo na taj način možemo promijeniti nešto u društvu.
S obzirom da je sutra 8. mart, šta biste voljeli poručiti ženama? Kakve da budu, šta da sanjaju, čemu da streme?
-Samo želim da kažem da svaka od nas može postići sve što želi u životu, cilj je prvenstveno biti dobra osoba, majka ili uzor djeci u okruženju, a zatim na profesionalnom planu dati svoj maksimum i onda će i uspjeh doći. Neuspjeh je zagarantovan samo ako odustanete. Želim da poželim srećan 8. mart mom uzoru, ženi koja je mene bodrila čitav život i skupljala sa mnom pjesmice i davala podršku od djetinjstva, mojoj majci, sestrama i, naravno, svim drugim ženama. Budite jedinstvene, uporne i blistajte svaki dan, ne samo sutra.
Semberija info
Da li je bilo teško pisati u društvu koje je sa knjigom najčešće na „Vi“?
-Iskreno, ovo društvo, a pod tim podrazumijevam odrasle, zaista, jeste sa knjigom na „Vi“, prosto smo nekako zanemarili kao društvo pravu vrijednost pisane riječi, odnosno knjige. Baš iz tog razloga ja pišem za djecu, a ne za odrasle. Smatram da, iako ne pridajemo kao društvo dovoljno važnosti knjigama i književnosti, ipak najviše dajemo djeci i svi se trudimo da na njima ne štedimo, tako da ako doprem do djece i do odraslih ću pronaći put.
Zašto ste se opredijelili baš za djecu? Odakle Vam inspiracija? Šta biste voljeli da postignete svojim pjesmicama i bajkama?
-Djeca tek treba da formiraju neko „buduće“ društvo, ono u kojem će živjeti i raditi i moja djeca, pa bih željela da njima približim pojam čitanja i knjige više nego odraslima. Želim da zainteresujem djecu da čitaju, a odrasli će im, svakako, ispuniti sve želje i kupiti ono što oni požele, pa neka onda bar ponekad to bude knjiga. Inspiracija su mi moja djeca, Vasilije i Marijana, koji su moj najveći životni dar. Svakodnevno me inspirišu svojim pitanjima, radoznalošću i željom da saznaju što više o svijetu, pa ja onda kroz bajke i pjesme pokušavam da im približim neke životne mudrosti i vrijednosti. To isto želim da postignem i sa ostalom djecom, da shvate da koliko god je nekad lako postići nešto - ne znači da je to uvijek i dobar put. Za dobre stvari treba vremena, ali se dobrota uvijek isplati.
Objavili ste tri knjige. Prve dvije su bile zbirke pjesama za djecu - prilikom pisanja tih pjesama jeste li imali nekoga kao uzor? Čuju li se Vaše pjesme u bijeljanskim vrtićima i školama?
-Svakako, djeca recituju moje pjesmice. Na par školskih priredbi je bilo nekoliko mojih pjesmica i uvijek me oduševi kako djeca to umiju da iznesu. Prve dvije zbirke su bile po uzoru na našeg pjesnika Ljubivoja Ršumovića, on je meni od djetinjstva bio uzor i jako puno njegovih pjesmica znam napamet. Da je više pisaca za djecu kao što je Ršum, ovaj svijet bi definitivno bio veselije i bolje mjesto. Takođe, moja druga knjiga „Zaljubi se jedan Vasa“ objavljena je u Indiji i Kanadi sa mojim prevodom, i bila je na promociji na jednom od najprestižnijih sajmova na svijetu, Sajmu knjige u Frankfurtu 2023. godine.
Nedavno je izašla Vaša treća knjiga. Radi se o zbirci bajki. Kakve su Vaše bajke, kakve poruke nam šalju? Upriličili ste nekoliko promocija, kakve su reakcije publike, posebno one najmlađe?
-Da, izašla je i treća zbirka koja, sem bajki ima i ciklus pjesmica. Ipak, bajke su u ovoj trećoj knjizi važnije. Pisala sam bajke kada su mojoj djeci dosadile one poznate Grimove i Andersenove, jer su ih, iako prelijepe, djeca naučila napamet, jer im ja svaku noć, po tradiciji, pričam po dvije. Ja sam moje bajke napisala po uzoru na Grima i Andersena iz razloga što smatram da dobre stvari ne treba mijenjati, niti mnogo modernizovati da tako kažem. Ovo vrijeme u kojem živimo nema puno pohvalnih stvari, niti dešavanja i ja smatram da je djeci ionako sumorno stalno slušati neke mračne vijesti iz medija, sa telefona i ostalih tehnoloških uređaja, jer to ne mogu izbjeći. Samim tim željela sam da pobjegnu u književnost, u bajke. Iako sam se držala tih starijih bajki, ideje su nove. Šalju nam moderne poruke, da je ljepota prolazna, da ostaje pamet, da nije dobro mijenjati sebe zarad drugih i fizičkog izgleda, i da svako na kraju pronađe svoje zrno sreće ako je dobar i ako su mu postupci pravedni. Promocije su bile predivne, sale pune publike i djece, kako u Centru za kulturu u Bijeljini, biblioteci ,,Filip Višnjić’’, tako i u Zvorniku u OŠ „Sveti Sava“. Djeca su bila prepuna pitanja i oduševljena knjigom. Oni to ne znaju da sakriju, iskreni su i bez cenzure.
Kakvi su planovi za budućnost? Hoćete li ostati vjerni najmlađoj publici ili možemo očekivati nešto novo iz Vaše književne radionice?
-Kad sam rekla da su djeca iskrena i bez cenzure, zaista sam to i mislila. Ne znaju da sakriju ako im se nešto ne dopadne, a isto tako njihovo oduševljenje i radost ako im se pjesma ili bajka svidi ne može platiti ništa na svijetu. Iz tog razloga, bar dok su moja djeca mala, a vjerujem i kasnije, djeca će ostati moja glavna publika i ono zbog čega se i bavim pisanjem. Tu publiku možda moja knjiga navede da čita ili piše i zainteresuje za književnost, kao što su mene zainteresovali mnogi drugi pisci. Pisanje za njih predstavlja za mene ogromnu satisfakciju i ima uzvišen cilj, nešto što ne bi mogla da postignem kod odraslih koji su već oformljene ličnosti po pitanju knjiga.
Šta konkretno da uradimo kako bismo popularisali knjigu kod najmlađih?
-Bilo bi jako lijepo kada bi svi direktori škola i vrtića prihvatili pisca koji dođe da promoviše svoju knjigu i približi je djeci u školi. Mogle bi se povremeno praviti mini promocije, pozivati neki pisci i praviti radionice sa djecom tako da oni shvate značaj knjige, upoznaju pisce i možda u sebi pronađu i talenat za pisanjem. To, nažalost, nije moguće, jer iz sopstvenog iskustva sam doživjela i odbijanje promocija u pojedinim školama, baš iz razloga što je uvijek nešto drugo preče od knjige. Međutim, osim škole, sami roditelji najviše utiču na to da se djeci dopadnu knjige. Od prve godine života treba im približiti pojam knjige, da je samo vide, dodirnu, kasnije prelistaju, i, naravno, da im čitaju bajke, priče i to mora konstantno da se radi. Svaki dan bar po jedna basna, priča, bajka... da bi dijete zavoljelo knjigu. Takođe, promocije dječijih knjiga bi trebalo da se organizuju češće i da se dovode djeca, da se stvori kultura dolaska na promociju kao i u bioskop, pozorište itd. Samo na taj način možemo promijeniti nešto u društvu.
S obzirom da je sutra 8. mart, šta biste voljeli poručiti ženama? Kakve da budu, šta da sanjaju, čemu da streme?
-Samo želim da kažem da svaka od nas može postići sve što želi u životu, cilj je prvenstveno biti dobra osoba, majka ili uzor djeci u okruženju, a zatim na profesionalnom planu dati svoj maksimum i onda će i uspjeh doći. Neuspjeh je zagarantovan samo ako odustanete. Želim da poželim srećan 8. mart mom uzoru, ženi koja je mene bodrila čitav život i skupljala sa mnom pjesmice i davala podršku od djetinjstva, mojoj majci, sestrama i, naravno, svim drugim ženama. Budite jedinstvene, uporne i blistajte svaki dan, ne samo sutra.
Semberija info
