Škola novinarstva - Anđela Bojić: Šta nam ovo mlade steže, da l' su krive nove mreže?
Šta nam ovo mlade steže, da’l su krive nove mreže?
Rođena sam te 2007. godine, kada su društvene mreže polako, ali sigurno popločavale sebi put, ne bi li zauzele bitan dio svakodnevice u našim životima. Sve do današnjeg dana nisam shvatila kako će njihov uticaj, u najmanju ruku, biti koban po mlade.
Odrasla sam u porodici punoj ljubavi, a za vrijeme mog odrastanja, nije se mnogo znalo o društvenim mrežama. Djeca su bila zaokupirana igrom, maštom, i druženjem sa svojim vršnjacima. Odrasle sam gledala kako žurno idu prema svom poslu i obavezama koje tog dana treba da ispune, a stariji ljudi su uglavnom vrijeme provodili u društvu prijatelja, rješavali ukrštenice, i razgovarali. Najljepša sjećanja iz djetinjstva su mi ona provedena sa bakom i djedom, i slušanje priča iz njihove rane mladosti. Danas je veliko iznenađenje ugledati dijete, posebno adolescenta, kako provodi vrijeme sa svojim najbližima.
Zašto je to tako, zapitamo se često, jer su nove mreže potpuno “iscijedile” i ovo malo socijalnosti u nama. Tužna je činjenica da često možemo da čujemo kako se stotine, čak i hiljade mladih života ugasi u periodu od godinu dana. A, razlog je tužan, bizaran i...nedopustiv. Nasilje na internetu. Tome se mora stati na put. Mnogo je razloga zašto nam društvene mreže i nisu veliki prijatelji, a samo jedan u nizu jeste i problem sa mentalnim zdravljem.
Danas postoje specijalizovani ljekari, koji nam mogu pomoći da se riješimo tih “loših navika”, da poradimo na sebi, ali posljedice ostaju.
Opsesija prema društvenim mrežama od strane adolescenata, a mahom i djece, jednog dana će prerasti u zavisnost. Spas za to leži duboko u nama. Treba da bolje upoznamo sebe, shvatimo šta volimo, posvetimo se svojim hobijima. Kad se to desi, uticaj društvenih mreža na mlade će veoma opasti.
Anđela Bojić II5
Anđela je učenica drugog razreda Srednjoškolskog centra „Mihailo Petrović Alas“ u Ugljeviku, smjer tehničar poslovne informatike. Odlična je učenica. U slobodno vrijeme voli da crta, a bavi se i sportom. Najviše voli poeziju, i to stvaralaštvo Desanke Maksimović.
Rođena sam te 2007. godine, kada su društvene mreže polako, ali sigurno popločavale sebi put, ne bi li zauzele bitan dio svakodnevice u našim životima. Sve do današnjeg dana nisam shvatila kako će njihov uticaj, u najmanju ruku, biti koban po mlade.
Odrasla sam u porodici punoj ljubavi, a za vrijeme mog odrastanja, nije se mnogo znalo o društvenim mrežama. Djeca su bila zaokupirana igrom, maštom, i druženjem sa svojim vršnjacima. Odrasle sam gledala kako žurno idu prema svom poslu i obavezama koje tog dana treba da ispune, a stariji ljudi su uglavnom vrijeme provodili u društvu prijatelja, rješavali ukrštenice, i razgovarali. Najljepša sjećanja iz djetinjstva su mi ona provedena sa bakom i djedom, i slušanje priča iz njihove rane mladosti. Danas je veliko iznenađenje ugledati dijete, posebno adolescenta, kako provodi vrijeme sa svojim najbližima.
Zašto je to tako, zapitamo se često, jer su nove mreže potpuno “iscijedile” i ovo malo socijalnosti u nama. Tužna je činjenica da često možemo da čujemo kako se stotine, čak i hiljade mladih života ugasi u periodu od godinu dana. A, razlog je tužan, bizaran i...nedopustiv. Nasilje na internetu. Tome se mora stati na put. Mnogo je razloga zašto nam društvene mreže i nisu veliki prijatelji, a samo jedan u nizu jeste i problem sa mentalnim zdravljem.
Danas postoje specijalizovani ljekari, koji nam mogu pomoći da se riješimo tih “loših navika”, da poradimo na sebi, ali posljedice ostaju.
Opsesija prema društvenim mrežama od strane adolescenata, a mahom i djece, jednog dana će prerasti u zavisnost. Spas za to leži duboko u nama. Treba da bolje upoznamo sebe, shvatimo šta volimo, posvetimo se svojim hobijima. Kad se to desi, uticaj društvenih mreža na mlade će veoma opasti.
Anđela Bojić II5
Anđela je učenica drugog razreda Srednjoškolskog centra „Mihailo Petrović Alas“ u Ugljeviku, smjer tehničar poslovne informatike. Odlična je učenica. U slobodno vrijeme voli da crta, a bavi se i sportom. Najviše voli poeziju, i to stvaralaštvo Desanke Maksimović.
