U POSJETI JEDINSTVENOM GAZDINSTVU U SEMBERIJI: Čarobno mjesto susreta čovjeka i prirode
Izvor: Semberija info
Od kraja prošle godine teku planovi u našoj redakciji da posjetimo Donju Čađavicu i u njoj, čuli smo, posebno mjesto u Semberiji. Međutim, uvijek nešto... Ovogodišnji topli mart kao da nam je govorio: ,,Šta čekate?’’ Nismo znali tačno mjesto ali su nas, nakon skretanja sa magistralnog puta Bijeljina-Brčko vodile table sa natpisom „Ranč“. Prvo smo naišli na ,,njih četvoricu’’. I to je bio znak da parkiramo automobil.
- Dobar dan dobri ljudi. Dobro mi došli. Ova četiri magarca su mužjaci koje su mi poklanjali oni koji više nisu imali potrebe za njima. Uglavnom su to bili ovčari kojima su ove životinje nosile sve što ovčarima treba u njihovom nomadskom životu. Mi smo odlučili da im obezbijedimo ovaj prostor za ispašu, odvojen od ostalih magaraca, da ih hranimao, pazimo, eventualno liječimo. I da uživamo u njihovom boravku na našem ranču“, dočekao nas je nasmijani Darko Grujić, čovjek koji stoji iza ideje i projekta:,,Ranč Nirvana’’.
Prije obilaska ranča, kao u neka davna vremena, sjedamo uz logorsku vatru.
Darko nam priča koliko je od malih nogu vezan za životinje. Od sitnih kućnih ljubimaca do, evo, danas čitavog malog zološkog vrta. Grujići su 1996. godine doselili u Semberiju sa područja Drvara. Dvadeset godina poslije, kupili su imanje u Donjoj Čađavici i od tada, kamen po kamen, grade svoje carstvo u prirodi.
- Imamo svojih 18 dunuma. Pored toga, obrađujemo još nekih 70. Nešto plaćamo, a nešto su nam komšije dale da koristimo. Uglavnom su to pašnjaci na kojima napasamo naše životinje. Imao sam veliku želju da živim na jednom ovakvom mjestu, koje se nalazi u prirodi, gdje ima raznih životinja i, jako važno, gdje dolaze ljudi. Ranč smo gradili tako da on bude mjesto na koje će dolaziti ljudi, porodice, dječica i provoditi vrijeme u prirodi, sa životinjama. Nekada sam se čudio djeci u velikim gradovima koja nikada uživo nisu vidjela kokošku, patku, ovcu..., a sada nam je komšiluk prepun takve djece“, govori za ,,Semberija info'' Darko i naglašava kako je Ranč ,,Nirvana’’ gradio kao mjesto okupljanja ljudi.
I njegova želja se ispunjava. Česte su posjete, manjih ili većih grupa, Darku nije toliko važno. Važno je da ima ljudi, smijeha i radosti. Za one istraživačkog duha, uređena je šumska staza koja vodi do prelijepog pašnjaka. Ova staza, kroz netaknutu hrastovu šumu, priča nam Darko, pričinjava veliku radost brojnim stopalima naviklim na gradski asfalt, a on ju je nazvao ,,staza magaraca’’.
- Oduvijek sam imao želju da posjedujem ranč. A kakav je ranč bez konja ili magaraca? Tako da sam, najprije, kupio ženku i malo magare, a potom još nekoliko. I još nekoliko. Negdje na tom putu, došla je ideja uzgoja magarica, zbog njihovog veoma ljekovitog mlijeka. Želio bih istaći, da sve što sam sa svojom porodicom podigao, ovdje u Donjoj Čađavici, nema za cilj nikakvu veliku komercijalizaciju. Moj otac je pčelar. Živimo od prodaje pčelinjih proizvoda i magarećeg mlijeka. Sve ostalo na našem ranču je besplatno. Živio sam u gradu 20 godina, u njegovom betonu, staklu i čeliku. Tražio sam i, evo, našao svoj komadić raja na zemlji gdje sam, zaista, srećan čovjek. Zaboravili smo koliko je sreće u tome da smo svi u porodici na okupu, zdravi i srećni. A, ovaj ranč je mjesto gdje možemo da živimo, upravo, tako“, nadahnuto je govorio naš domaćin, vodeći nas stazom kroz šumu.
Gdje god smo pogledali po ,,Nirvani’’, sve je bilo besprijekorno čisto. Na ranču je mnogo posla, ali Darko je pronašao svoj ritam. Svaki dan je rasporedio tako da ima vremena i za posjetioce, i za uređenje štala i hranjenje životinja, pa njegove životinje ujutru redovno imaju čistu štalu, a naveče liježu punih stomaka.
- Potrebno je često biti blizu životinja, igrati sa sa njima, maziti ih, biti uz njih. Sve, kako bi se navikle na ljude, kako bi bile pitome kada dođu djeca. Blizina sa magarcima olakšava mi i mužu magarica, jer budu jako mirne. Što se tiče magarećeg mlijeka, ljudi su, uglavnom, upoznati da jedna magarica dnevno ne može dati velike količine mlijeka, tek negdje oko 0.3 litra. Mlijeko je izuzetno zdravo, a činjenica da uzgajamo magarce u ovakvom okruženju i da ih hranimo prirodnom hranom, pomogla nam je da nemamo nikakvih problema sa plasmanom“, rekao je za portal „Semberija info“ Darko Grujić, pojašnjavajući korisno djelovanje magarećeg mlijeka kod liječenja plućih bolesti (astme, bronhitisa, hripavca, suvog kašlja, velikog magarećeg kašlja/hripavca, upale pluća...), te da mlijeko jača imunitet, poboljšava rast i razvoj djece, rješava brojne dermatološke probleme i još mnogo toga.
Podsjećamo, na ranču ima api-komora.
Razlog više da posjetite ovo čarobno mjesto i uživate, kao što i Grujići uživaju.
Pčele caruju u selu bez ijednog stanovnika
Stariji Grujić-Slobodan, Darkov otac, bavi se pčelarstvom više od 20 godina. Preko zime i do završetka bagremove paše, njegovih više od 150 društava boravi na ranču u Donjoj Čađavici. Nakon vrcanja bagremovog meda u Semberiji, njegove pčele odlaze na put dug 400 kilometara, u Bosansko Grahovo, selo Radlovići, u netaknutu prirodu. Radlovići trenutno nemaju ni jednog stanovnika. To je teren koji ničim nije zagađen. Ništa se ne pršće, ne baca se vještačko đubrivo. Nema fabrika u blizini koje zagađuju. Nema saobraćaja, što znači da nema ni izduvnih gasova... Osim meda, Grujići proizvode i prodaju i druge pčelinje proizvode, a problema sa plasmanom nikada nisu imali.
Vidra je ponos ranča
Darko voli da priča priče. Svaki kutak njegovog ranča ima svoju priču. Svaka životinja, takođe. Odakle je došla, kako i gdje je živjela, kako se ponaša... Pomenuo je i kako je došao i do svoga konja. Prelijepu priču o putu romanijskog ždrebeta do semberskih pašnjaka, ostavićemo da vam Darko ispriča kada ga posjetite. Vidra je, svakako, ponos ovog ranča i njegovog vlasnika.
Od kraja prošle godine teku planovi u našoj redakciji da posjetimo Donju Čađavicu i u njoj, čuli smo, posebno mjesto u Semberiji. Međutim, uvijek nešto... Ovogodišnji topli mart kao da nam je govorio: ,,Šta čekate?’’ Nismo znali tačno mjesto ali su nas, nakon skretanja sa magistralnog puta Bijeljina-Brčko vodile table sa natpisom „Ranč“. Prvo smo naišli na ,,njih četvoricu’’. I to je bio znak da parkiramo automobil.
- Dobar dan dobri ljudi. Dobro mi došli. Ova četiri magarca su mužjaci koje su mi poklanjali oni koji više nisu imali potrebe za njima. Uglavnom su to bili ovčari kojima su ove životinje nosile sve što ovčarima treba u njihovom nomadskom životu. Mi smo odlučili da im obezbijedimo ovaj prostor za ispašu, odvojen od ostalih magaraca, da ih hranimao, pazimo, eventualno liječimo. I da uživamo u njihovom boravku na našem ranču“, dočekao nas je nasmijani Darko Grujić, čovjek koji stoji iza ideje i projekta:,,Ranč Nirvana’’.
Prije obilaska ranča, kao u neka davna vremena, sjedamo uz logorsku vatru.
Darko nam priča koliko je od malih nogu vezan za životinje. Od sitnih kućnih ljubimaca do, evo, danas čitavog malog zološkog vrta. Grujići su 1996. godine doselili u Semberiju sa područja Drvara. Dvadeset godina poslije, kupili su imanje u Donjoj Čađavici i od tada, kamen po kamen, grade svoje carstvo u prirodi.
- Imamo svojih 18 dunuma. Pored toga, obrađujemo još nekih 70. Nešto plaćamo, a nešto su nam komšije dale da koristimo. Uglavnom su to pašnjaci na kojima napasamo naše životinje. Imao sam veliku želju da živim na jednom ovakvom mjestu, koje se nalazi u prirodi, gdje ima raznih životinja i, jako važno, gdje dolaze ljudi. Ranč smo gradili tako da on bude mjesto na koje će dolaziti ljudi, porodice, dječica i provoditi vrijeme u prirodi, sa životinjama. Nekada sam se čudio djeci u velikim gradovima koja nikada uživo nisu vidjela kokošku, patku, ovcu..., a sada nam je komšiluk prepun takve djece“, govori za ,,Semberija info'' Darko i naglašava kako je Ranč ,,Nirvana’’ gradio kao mjesto okupljanja ljudi.
I njegova želja se ispunjava. Česte su posjete, manjih ili većih grupa, Darku nije toliko važno. Važno je da ima ljudi, smijeha i radosti. Za one istraživačkog duha, uređena je šumska staza koja vodi do prelijepog pašnjaka. Ova staza, kroz netaknutu hrastovu šumu, priča nam Darko, pričinjava veliku radost brojnim stopalima naviklim na gradski asfalt, a on ju je nazvao ,,staza magaraca’’.
- Oduvijek sam imao želju da posjedujem ranč. A kakav je ranč bez konja ili magaraca? Tako da sam, najprije, kupio ženku i malo magare, a potom još nekoliko. I još nekoliko. Negdje na tom putu, došla je ideja uzgoja magarica, zbog njihovog veoma ljekovitog mlijeka. Želio bih istaći, da sve što sam sa svojom porodicom podigao, ovdje u Donjoj Čađavici, nema za cilj nikakvu veliku komercijalizaciju. Moj otac je pčelar. Živimo od prodaje pčelinjih proizvoda i magarećeg mlijeka. Sve ostalo na našem ranču je besplatno. Živio sam u gradu 20 godina, u njegovom betonu, staklu i čeliku. Tražio sam i, evo, našao svoj komadić raja na zemlji gdje sam, zaista, srećan čovjek. Zaboravili smo koliko je sreće u tome da smo svi u porodici na okupu, zdravi i srećni. A, ovaj ranč je mjesto gdje možemo da živimo, upravo, tako“, nadahnuto je govorio naš domaćin, vodeći nas stazom kroz šumu.
Gdje god smo pogledali po ,,Nirvani’’, sve je bilo besprijekorno čisto. Na ranču je mnogo posla, ali Darko je pronašao svoj ritam. Svaki dan je rasporedio tako da ima vremena i za posjetioce, i za uređenje štala i hranjenje životinja, pa njegove životinje ujutru redovno imaju čistu štalu, a naveče liježu punih stomaka.
- Potrebno je često biti blizu životinja, igrati sa sa njima, maziti ih, biti uz njih. Sve, kako bi se navikle na ljude, kako bi bile pitome kada dođu djeca. Blizina sa magarcima olakšava mi i mužu magarica, jer budu jako mirne. Što se tiče magarećeg mlijeka, ljudi su, uglavnom, upoznati da jedna magarica dnevno ne može dati velike količine mlijeka, tek negdje oko 0.3 litra. Mlijeko je izuzetno zdravo, a činjenica da uzgajamo magarce u ovakvom okruženju i da ih hranimo prirodnom hranom, pomogla nam je da nemamo nikakvih problema sa plasmanom“, rekao je za portal „Semberija info“ Darko Grujić, pojašnjavajući korisno djelovanje magarećeg mlijeka kod liječenja plućih bolesti (astme, bronhitisa, hripavca, suvog kašlja, velikog magarećeg kašlja/hripavca, upale pluća...), te da mlijeko jača imunitet, poboljšava rast i razvoj djece, rješava brojne dermatološke probleme i još mnogo toga.
Podsjećamo, na ranču ima api-komora.
Razlog više da posjetite ovo čarobno mjesto i uživate, kao što i Grujići uživaju.
Pčele caruju u selu bez ijednog stanovnika
Stariji Grujić-Slobodan, Darkov otac, bavi se pčelarstvom više od 20 godina. Preko zime i do završetka bagremove paše, njegovih više od 150 društava boravi na ranču u Donjoj Čađavici. Nakon vrcanja bagremovog meda u Semberiji, njegove pčele odlaze na put dug 400 kilometara, u Bosansko Grahovo, selo Radlovići, u netaknutu prirodu. Radlovići trenutno nemaju ni jednog stanovnika. To je teren koji ničim nije zagađen. Ništa se ne pršće, ne baca se vještačko đubrivo. Nema fabrika u blizini koje zagađuju. Nema saobraćaja, što znači da nema ni izduvnih gasova... Osim meda, Grujići proizvode i prodaju i druge pčelinje proizvode, a problema sa plasmanom nikada nisu imali.
Vidra je ponos ranča
Darko voli da priča priče. Svaki kutak njegovog ranča ima svoju priču. Svaka životinja, takođe. Odakle je došla, kako i gdje je živjela, kako se ponaša... Pomenuo je i kako je došao i do svoga konja. Prelijepu priču o putu romanijskog ždrebeta do semberskih pašnjaka, ostavićemo da vam Darko ispriča kada ga posjetite. Vidra je, svakako, ponos ovog ranča i njegovog vlasnika.
