Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Svetog Nikolu, zaštitnika putnika, moreplovaca, djece. Sveti Nikola je jedna od najčešćih krsnih slava na ovim prostorima, a ova svetitelj je jedan od najomiljenijih svetaca u našem narodu. Ljudi su ga još za vrijeme njegovog života smatrali za svetitelja.

Razlog za omiljenost leži u ličnosti Svetog Nikole. Rođen je u gradu Patara u Maloj Aziji. Neobično duševan, zamonašio se i svoje bogatstvo, naslijeđeno od roditelja, razdijelio je siromašnima, starima i nemoćnima.
Pomagao je i tješio narod, širio vjeru, pravdu i milosrđe, donosio utjehu, mir i dobru volju. Dobra djela činio je tajno, sakriven od bilo čijeg pogleda. Iz njegovog dobročinstva proistekla je legenda o Boćić Bati i Deda Mrazu.

Sveti Nikola se slavi i 22. maja, u znak sjećanja na dan kada su njegove mošti 1096. godine prenijete iz Mira u Likiji u Bari i položene u crkvu svetog Jovana Preteče. Tri godine kasnije podignuta mu je prelijepa crkva, koju su srpski vladari bogato darivali.



Nikoljdan je kod Srba slava sa najvećim brojem svečara. Procjenjuje se da skoro polovina pravoslavaca na ovom prostoru slavi Svetog Nikolu, dok druga polovina, kako se kaže, ide u goste. Sveti Nikola je hramovna i manastirska slava Srpske pravoslavne crkve. Ovom svetitelju posvećeno je više od 600 crkava.

Nikoljdan je slava koja pada u vrijeme Božićnog posta, pa je i slavska trpeza obavezno posna. Obično se na trpezi, pored svijeće, slavskog žita, slavskog kolača i vina, nađu posna čorba, sarma, papula, riba, salate i posni kolači.
​
Kako bi godina pred nama bila plodna i berićetna, ko je propustio da na Svetu Varvaru posije božićnu pšenicu, može to učiniti danas, na Nikoljdan.