Šta nam ovo mlade steže, da l' su krive nove mreže?

Osvrt na, kako blisku tako i daleku prošlost ljudske vrste, navodi na zaključak da je oduvijek postojala konstanta zvana ratovi, razaranja, krize. Čini se da je perioda mira i stabilosti bilo najmanje, globalno gledano. Izgleda da su agresija i patnja ukorijenjene u genetski kod čovjeka. 

Paradoks današnjice i cjelokupnog modernog društva leži u činjenici da, bez obzira na brzinu razvoja modernih tehnologija, ljudska svijest nije mnogo promijenjena.

Pitanje je ko je kriv za to...

Da li su to društvene mreže i moderni kanali komunikacije kojima smo „zatrpani“? Nekada je, u eri prije društvenih mreža, samo naša okolina znala za detalje iz naših života, samo sa najbližima smo dijelili „crtice iz života“... 

Danas? Danas je situacija drugačija, drastično drugačija, jer svoj život do najsitnijih detalja dijelimo, čini se bez granice i bilo kakve mjere, sa cjelokupnim internetskim svijetom, istovremeno skriveni iza tastature „pametnih“ mobilnih uređaja koji, očigedno, kroje naš pogled na svijet i druge ljude. Ne bježimo ni od toga da lako iskrivimo stvarnost i stavimo „masku“ na svoj život i okolnosti u kojima živimo, jer na mrežama plasiramo samo onaj „sladak“ dio. Da li tako podstičemo komplekse kod publike koju tako neumorno, skoro svakog dana, nastojimo ubijediti da je nama dobro, da imamo ono što drugima fali, da smo stigli tamo gdje drugi mogu samo u snovima?

Ne prezamo ni od mogućnosti da javno konemtarišemo druge ljude, a možda ih i uvrijedimo.

To naše „dobro“, često upitne istinitosti, možda je drugima glavna stega, pritisak, nedosanjani san. U nizu pitanja je i ono - zašto takve sadržaje konzumiraju oni koji, zapravo, ne mogu da ih podnesu? To je, već, vrlo vjerovatno, pitanje za naučnu oblast zvanu psihologija, jer i stolica ima osnovnu namjenu da služi kao dio namještaja za sjedenje, a neki je koriste kao sredstvo u tuči. Nije kriva stolica što je zloupotrebljena, pa tako ni društvene mreže koje često postaju platforme za vrijeđanje, prijetnje i lažne slike iz života.

Možda su sada upravo mreže osvijetlile ljudsko zlo i pomogle nam da sagledamo dokle može da ide ljudska zloba. Oduvjek bilo loših pojava, samo ih sada lakše i brže vidimo, jer nas od mnogih dijele klik ili dva.

Đurđina Mićić
Razred: II1



Kratka biografija: Rođena 2. 8. 2007. u Bijeljini, živi sa porodicom u selu Batković gdje je završila osnovnu školu odličnim uspjehom. Pohađa Gimnaziju ,,Filip Višnjić“ u Bijeljini. Iz hobija se bavi ručnim radom, član je debatnog kluba u svojoj školi i voli srpski jezik. Član SPD Srbadija.