Protojer-stavrofor Stevo Jović: I na kraj svijeta bih išao da donesem blagoslov, ljubav i toplinu Hristovu
Nezaboravna iskustva o boravku kod braće i sestara na Islandu sa čitaocima portala ,,Semberija info’’ podijelio je protojerej-stavrofor Stevo Jović, penzionisani sveštenik Eparhije zvorničko-tuzlanske.
-Širom svijeta ima Srba na privremenom radu, pa tako i na Islandu. Oni u ovoj dalekoj zemlji imaju Parohijsku zajednicu, ali nisu velika zajednica da bi imali svog stalnog sveštenika, nego im za velike hrišćanske praznike kao što su Božić, Vaskrs i slavu dolazi neko od slobodnih sveštenika, a najčešće penzionisanih. Naravno sa blagoslovom nadležnog episkopa, a to je gospodin Dositej, episkop britansko - skandinavski. Tako se ukazala prilika da ja odem tamo, što sam rado prihvatio. Bila je to za mene velika čast, ali i još veća obaveza i odgovornost da opravdam ukazano povjerenje. Moram da naglasim da sam na Island otišao prvenstveno uz blagoslov i veliku podršku Njegovog preosveštenstva episkopa zvorničko-tuzlanskog gospodina Fotija. Povod mog odlaska bila je proslava praznika Badnje večeri i Hristova rođenja – Božića. Boravak, sa putom, trajao je pet dana’’, započeo je svoju priču za ,,Semberija info’’ o tome kako se našao na Islandu protojerej-stavrofor Stevo Jović.
Kako je iskoriteno vrijeme provedeno na Islandu i da li je li raspored obaveza bio unaprijed isplaniran?
-Vrijeme provedeno na Islandu bilo je isplanirano kako bismo učinili što više u tom, prilično kratkom periodu. Na Badnji dan, zbog kašnjenja leta aviona od dva sata, večernje Bogosluženje je pomjereno, tako da smo pravo sa aerodroma, gospodin Milan Stevanović, blagajnik Parohijske zajednice, koji me je dočekao na aerodromu u Kefaliku i ja, otišli u zakupljen prostor za Bogosluženje u Rejkjaviku i u 21 čas počeli večernje Bogosluženje, osvetili badnjake koje sam ja ponio iz našeg kraja. Po završrtku Bogosluženja, ispovijedali smo one koji su se spremali za Sveto pričešće. Na večernjoj službi, kao i sutradan na Svetoj liturgiji pjevao je hor koji uspješno vodi gospođa Silvana Micović, koja sa porodicom živi i radi u Rejkjaviku. Dakle, sav moj boravak na ovom putovanju bio je isplaniran.
Kolika je zajednica Srba u toj dalekoj zemlji i da li baštine svoju vjeru i kulturu, u kojoj mjeri i na koji način?
-Iz razgovora sa članovima Odbora sam shvatio da na Islandu ima oko 1.000 Srba, s tim što nisu stalno tamo (kruže), a u Parohijskoj zajednici oko 300 ih je registrovano. Svi oni tamo baštine svoju vjeru i kulturu, drže se svojih običaja, slave krsnu slavu, Božić, Svetog Savu, Vaskrs, krsnu slavu parohije, krste novorođenčad. Ovih dana održali su i Svetosavsku priredbu i otvorili Prvu srpsku školu na Islandu, priznatu od Ministarstva prosvete Srbije, a sve u organizaciji Srpskog i kulturnog centra na Islandu. Srpsku školu je svečano otvorio predsjednik Islanda Gudni Johaneson, a svečanosti je prisustvovao i ambasador Srbije u Norveškoj Dragan Petrović. Sveštenici našim Srbima na Islandu, kad je prilika, blagosiljaju i osvećuju domove. Želja im je, a ima i ozbiljnijih inicijativa, da na Islandu sagrade svoju Bogomolju. Kako sam se uvjerio, naša braća koja žive tamo daleko od svoje rodne grude, trude se da spremaju hranu sa našeg područja...
Kako ste, gdje i kojim povodima obavljali vjerske obrede?
-Večernje Bogosluženje i Svetu liturgiju, po blagoslovu nadležnog episkopa Dositeja, Večernje Bogosluženje i Svetu liturgiju služili smo u zakupljenom prostoru Luteranske crkve. Tu smo obavili i krštenje Nikole Kolundžića, sina Milana i Jelene Kolundžić, koji su se obreli na Islandu. U tu ledenu zemlju došli su iz Dalmacije, preko Sombora, kao prognanici sa svog vjekovnog ognjišta. Zatim je uslijedilo osvećenje i blagoslov srpskih domova koji slave slavu Svetog Arhiđakona Stefana i Svetog Jovana Krstitelja. Tom prilikom sam upoznao divne porodice i još bolje i čestitije ljude – našu braću i sestre - Milana Stevanovića, Milana Kolundžića, Nikolu Tišmu, gospođu Mirjanu i njenu porodicu, te Zorana i Silvanu Micović, Ivana Mladenovića, koji je predsjednik Parohijske zajednice Srba na tom prostoru, kao i Dejana i Ljubomira Delića iz Obrenovca i mnoge druge.
Kako se naradosniji hrišćanski praznik obilježava na tom dalekom sjeveru?
-Najradosnije je bilo na Bogosluženju. Božić se na Islandu slavi kao i u rodnom kraju. To su dani porodičnog okupljanja i slave, uz bogatu trpezu, uglavnom pripremljenu kao u rodnom kraju.
Kakav je život Srba u toj sredini i da li su uspjeli u svojim naumima?
-Koliko god govorili o blagodeti nekih krajeva-zemalja, život daleko od rodne grude, od roditelja, od grobova predaka je, zaista, težak. Puno je tu odricanja. To se vidi na licima. Koliko je samo bilo radosti kada sam ja došao, ja koga nisu znali, osim što su u meni vidjeli sveštenika vjere njihove, vjere Hristove. A, što se tiče svakodnevnog života naših ljudi na Islandu, svaka priča je posebna. Istina je da su se pojedini snašli bolje u odnosu na druge. Oni koji su spremni zapeti, pa raditi dva posla, oni mogu priuštiti i kuću, automobil... Sve zavisi od slučaja do slučaja. Svakako, oni koji hoće da rade osjećaju nekakvu socijalnu sigurnost, ali srca im vape za rodnom grudom. Novac i uspjeh su jedno, a ognjište nešto sasvim drugo.
Šta je Srbima značio vaš boravak na Islandu, a kako je na Vas ,,gledalo’’ domaće stanovništvo?
-Mislim da je za braću Srbe, u duhovnom smislu, moj boravak značio mnogo. Osjetili su toplinu badnjaka i Božića i podsjetili se rodnog kraja. A, sam njihov pristup prema svešteniku je dirljiv. Svi su željeli da budem njihov gost, proveli su me kroz Rejkjavik, upznavajući me sa znemenitostima grada i poželjeli da se opet vidimo. Što se tiče domaćeg stanovništva – izvornih Islanđana, nisam zapazio nikakve negativne reakcije sa njihove strane prema meni, a, iskreno, i nije bilo ozbiljnijih kontakata.
Šta biste posebno izdvojili sa putovanja na Island?
-Izdvojio bih srpsku zajednicu - Srbe koji su svili svoje gnijezdo na Islandu i njihov dolazak na Bogosluženje. Na Badnje veče i na Božić bilo je prisutno sigurno oko 300 vjernika, zbog čega je meni to bio jedan od najradosnijih Božića u mojoj svešteničkoj službi.
Da li biste ponovili ovo putovanje i imate li u planu da uradite nešto slično?
-Zbog sebe i neke ljubavi prema putovanjima teško bih se odlučio, ali zbog našeg napaćenog srpskog roda išao bih gdje god je potrebno. Gdje god bih mogao da donesem Hristovu ljubav, toplinu i blagoslov ne bih se dvoumio.
Semberija info
-Širom svijeta ima Srba na privremenom radu, pa tako i na Islandu. Oni u ovoj dalekoj zemlji imaju Parohijsku zajednicu, ali nisu velika zajednica da bi imali svog stalnog sveštenika, nego im za velike hrišćanske praznike kao što su Božić, Vaskrs i slavu dolazi neko od slobodnih sveštenika, a najčešće penzionisanih. Naravno sa blagoslovom nadležnog episkopa, a to je gospodin Dositej, episkop britansko - skandinavski. Tako se ukazala prilika da ja odem tamo, što sam rado prihvatio. Bila je to za mene velika čast, ali i još veća obaveza i odgovornost da opravdam ukazano povjerenje. Moram da naglasim da sam na Island otišao prvenstveno uz blagoslov i veliku podršku Njegovog preosveštenstva episkopa zvorničko-tuzlanskog gospodina Fotija. Povod mog odlaska bila je proslava praznika Badnje večeri i Hristova rođenja – Božića. Boravak, sa putom, trajao je pet dana’’, započeo je svoju priču za ,,Semberija info’’ o tome kako se našao na Islandu protojerej-stavrofor Stevo Jović.
Kako je iskoriteno vrijeme provedeno na Islandu i da li je li raspored obaveza bio unaprijed isplaniran?
-Vrijeme provedeno na Islandu bilo je isplanirano kako bismo učinili što više u tom, prilično kratkom periodu. Na Badnji dan, zbog kašnjenja leta aviona od dva sata, večernje Bogosluženje je pomjereno, tako da smo pravo sa aerodroma, gospodin Milan Stevanović, blagajnik Parohijske zajednice, koji me je dočekao na aerodromu u Kefaliku i ja, otišli u zakupljen prostor za Bogosluženje u Rejkjaviku i u 21 čas počeli večernje Bogosluženje, osvetili badnjake koje sam ja ponio iz našeg kraja. Po završrtku Bogosluženja, ispovijedali smo one koji su se spremali za Sveto pričešće. Na večernjoj službi, kao i sutradan na Svetoj liturgiji pjevao je hor koji uspješno vodi gospođa Silvana Micović, koja sa porodicom živi i radi u Rejkjaviku. Dakle, sav moj boravak na ovom putovanju bio je isplaniran.
Kolika je zajednica Srba u toj dalekoj zemlji i da li baštine svoju vjeru i kulturu, u kojoj mjeri i na koji način?
-Iz razgovora sa članovima Odbora sam shvatio da na Islandu ima oko 1.000 Srba, s tim što nisu stalno tamo (kruže), a u Parohijskoj zajednici oko 300 ih je registrovano. Svi oni tamo baštine svoju vjeru i kulturu, drže se svojih običaja, slave krsnu slavu, Božić, Svetog Savu, Vaskrs, krsnu slavu parohije, krste novorođenčad. Ovih dana održali su i Svetosavsku priredbu i otvorili Prvu srpsku školu na Islandu, priznatu od Ministarstva prosvete Srbije, a sve u organizaciji Srpskog i kulturnog centra na Islandu. Srpsku školu je svečano otvorio predsjednik Islanda Gudni Johaneson, a svečanosti je prisustvovao i ambasador Srbije u Norveškoj Dragan Petrović. Sveštenici našim Srbima na Islandu, kad je prilika, blagosiljaju i osvećuju domove. Želja im je, a ima i ozbiljnijih inicijativa, da na Islandu sagrade svoju Bogomolju. Kako sam se uvjerio, naša braća koja žive tamo daleko od svoje rodne grude, trude se da spremaju hranu sa našeg područja...
Kako ste, gdje i kojim povodima obavljali vjerske obrede?
-Večernje Bogosluženje i Svetu liturgiju, po blagoslovu nadležnog episkopa Dositeja, Večernje Bogosluženje i Svetu liturgiju služili smo u zakupljenom prostoru Luteranske crkve. Tu smo obavili i krštenje Nikole Kolundžića, sina Milana i Jelene Kolundžić, koji su se obreli na Islandu. U tu ledenu zemlju došli su iz Dalmacije, preko Sombora, kao prognanici sa svog vjekovnog ognjišta. Zatim je uslijedilo osvećenje i blagoslov srpskih domova koji slave slavu Svetog Arhiđakona Stefana i Svetog Jovana Krstitelja. Tom prilikom sam upoznao divne porodice i još bolje i čestitije ljude – našu braću i sestre - Milana Stevanovića, Milana Kolundžića, Nikolu Tišmu, gospođu Mirjanu i njenu porodicu, te Zorana i Silvanu Micović, Ivana Mladenovića, koji je predsjednik Parohijske zajednice Srba na tom prostoru, kao i Dejana i Ljubomira Delića iz Obrenovca i mnoge druge.
Kako se naradosniji hrišćanski praznik obilježava na tom dalekom sjeveru?
-Najradosnije je bilo na Bogosluženju. Božić se na Islandu slavi kao i u rodnom kraju. To su dani porodičnog okupljanja i slave, uz bogatu trpezu, uglavnom pripremljenu kao u rodnom kraju.
Kakav je život Srba u toj sredini i da li su uspjeli u svojim naumima?
-Koliko god govorili o blagodeti nekih krajeva-zemalja, život daleko od rodne grude, od roditelja, od grobova predaka je, zaista, težak. Puno je tu odricanja. To se vidi na licima. Koliko je samo bilo radosti kada sam ja došao, ja koga nisu znali, osim što su u meni vidjeli sveštenika vjere njihove, vjere Hristove. A, što se tiče svakodnevnog života naših ljudi na Islandu, svaka priča je posebna. Istina je da su se pojedini snašli bolje u odnosu na druge. Oni koji su spremni zapeti, pa raditi dva posla, oni mogu priuštiti i kuću, automobil... Sve zavisi od slučaja do slučaja. Svakako, oni koji hoće da rade osjećaju nekakvu socijalnu sigurnost, ali srca im vape za rodnom grudom. Novac i uspjeh su jedno, a ognjište nešto sasvim drugo.
Šta je Srbima značio vaš boravak na Islandu, a kako je na Vas ,,gledalo’’ domaće stanovništvo?
-Mislim da je za braću Srbe, u duhovnom smislu, moj boravak značio mnogo. Osjetili su toplinu badnjaka i Božića i podsjetili se rodnog kraja. A, sam njihov pristup prema svešteniku je dirljiv. Svi su željeli da budem njihov gost, proveli su me kroz Rejkjavik, upznavajući me sa znemenitostima grada i poželjeli da se opet vidimo. Što se tiče domaćeg stanovništva – izvornih Islanđana, nisam zapazio nikakve negativne reakcije sa njihove strane prema meni, a, iskreno, i nije bilo ozbiljnijih kontakata.
Šta biste posebno izdvojili sa putovanja na Island?
-Izdvojio bih srpsku zajednicu - Srbe koji su svili svoje gnijezdo na Islandu i njihov dolazak na Bogosluženje. Na Badnje veče i na Božić bilo je prisutno sigurno oko 300 vjernika, zbog čega je meni to bio jedan od najradosnijih Božića u mojoj svešteničkoj službi.
Da li biste ponovili ovo putovanje i imate li u planu da uradite nešto slično?
-Zbog sebe i neke ljubavi prema putovanjima teško bih se odlučio, ali zbog našeg napaćenog srpskog roda išao bih gdje god je potrebno. Gdje god bih mogao da donesem Hristovu ljubav, toplinu i blagoslov ne bih se dvoumio.
Semberija info
