ŠKOLA NOVINARSTVA - JELENA MAKSIMOVIĆ: Šta nam ovo mlade steže, da l' su krive nove mreže?
![](/UcitaneSlike/Emir/2023/2024/januar/februar/mart/april/maj/maj2/jelena_maksimovic1.jpg)
Šta nam ovo mlade steže, da l' su krive nove mreže?
Savremeno doba donijelo je sa sobom i neke nove tehnologije koje su nam u potpunosti promijenile život. Prije samo četvrt vijeka, da bismo razgovarali s nekim telefonom, bilo je potrebno da posjedujemo fiksni i da taj neko bude kod kuće u trenutku kada ga zovemo. Fotografije smo mogli da vidimo tek kada bismo ih izradili u foto- studiju. A, danas? Danas nam je dovoljno da imamo mobilni telefon, a ima ga većina stanovništva na planeti, i da u svakom trenutku razgovaramo ili se dopisujemo s kim god poželimo.
Pored toga, zahvaljujući toj maloj spravici i društvenim mrežama, možemo da zavirimo u bilo čiji život. Dovoljni su nam Instagram ili Fejsbuk pa da saznamo šta je ko kuvao, gdje je i sa kim putovao, ko su mu strina i tetka... Sve je postalo toliko transparentno pa se čini da je otišlo predaleko. Mladi skoro da se i ne druže, ili se druže tako što svako gleda u svoj telefon.
I dok su ranije mobilne telefone imali samo roditelji, s godinama se donja granica za posjedovanje istog spuštala sve niže, pa sada imamo prvake koji tek što su naučili da pišu, otvaraju profile na društvenim mrežama. A upravo to je sa sobom donijelo i brojne probleme. Svakodnevno u medijima čitamo tekstove o samoubistvima zbog internet nasilja. Vrijeđanje i ismijavanje postalo je dio normalne komunikacije među djecom i mladima.
Više nije bitno da li nam je na odmoru ili u izlasku bilo lijepo, već kako ćemo to prezentovati na društvenim mrežama i kako će drugi da prokomentarišu naše fotografije.
Sve je postalo bitno, sem nas samih. Imamo na stotine prijatelja, a da li imamo i jednog?
Osjećamo se slobodni da na društvenim mrežama objavimo samo ono što mi želimo, a da li smo zaista slobodni ili smo robovi tih istih društvenih mreža?
Glupo je da kažemo: žao mi je, ne znam, hvala, izvini. Lakše nam je da napišemo jbg, nzm, tnx, sorry.
A, sve je više mladih čija komunikacija se upravo ovako odvija, uz skraćenice i strane izraze.
Postalo je deplasirano da želite da postanete učitelj, frizer ili ljekar, svi žele da budu influenseri, jutjuberi, tiktokeri... Dokle će to trajati, da li će i kada prestati ili će se pojaviti nešto novo, bolje ili gore od društvenih mreža, ostaje nam da vidimo. A do tada pozzz, čeka me i insta, moram da provjerim story, sorry što nmg dalje da pišem, foloveri čekaju, vrv ih dns imam za neki br više.
Jelena Maksimović, prvi razred, 2008. godište
![](/UcitaneSlike/Emir/2023/2024/januar/februar/mart/april/maj/maj2/jelena_maksimovic1.jpg)
Jelena Maksimović, prvi razred, 2008. godište
Učenica Tehničke škole “Mihajlo Pupin”
Smjer: Tehničar drumskog saobraćaja
Bijeljina
Savremeno doba donijelo je sa sobom i neke nove tehnologije koje su nam u potpunosti promijenile život. Prije samo četvrt vijeka, da bismo razgovarali s nekim telefonom, bilo je potrebno da posjedujemo fiksni i da taj neko bude kod kuće u trenutku kada ga zovemo. Fotografije smo mogli da vidimo tek kada bismo ih izradili u foto- studiju. A, danas? Danas nam je dovoljno da imamo mobilni telefon, a ima ga većina stanovništva na planeti, i da u svakom trenutku razgovaramo ili se dopisujemo s kim god poželimo.
Pored toga, zahvaljujući toj maloj spravici i društvenim mrežama, možemo da zavirimo u bilo čiji život. Dovoljni su nam Instagram ili Fejsbuk pa da saznamo šta je ko kuvao, gdje je i sa kim putovao, ko su mu strina i tetka... Sve je postalo toliko transparentno pa se čini da je otišlo predaleko. Mladi skoro da se i ne druže, ili se druže tako što svako gleda u svoj telefon.
I dok su ranije mobilne telefone imali samo roditelji, s godinama se donja granica za posjedovanje istog spuštala sve niže, pa sada imamo prvake koji tek što su naučili da pišu, otvaraju profile na društvenim mrežama. A upravo to je sa sobom donijelo i brojne probleme. Svakodnevno u medijima čitamo tekstove o samoubistvima zbog internet nasilja. Vrijeđanje i ismijavanje postalo je dio normalne komunikacije među djecom i mladima.
Više nije bitno da li nam je na odmoru ili u izlasku bilo lijepo, već kako ćemo to prezentovati na društvenim mrežama i kako će drugi da prokomentarišu naše fotografije.
Sve je postalo bitno, sem nas samih. Imamo na stotine prijatelja, a da li imamo i jednog?
Osjećamo se slobodni da na društvenim mrežama objavimo samo ono što mi želimo, a da li smo zaista slobodni ili smo robovi tih istih društvenih mreža?
Glupo je da kažemo: žao mi je, ne znam, hvala, izvini. Lakše nam je da napišemo jbg, nzm, tnx, sorry.
A, sve je više mladih čija komunikacija se upravo ovako odvija, uz skraćenice i strane izraze.
Postalo je deplasirano da želite da postanete učitelj, frizer ili ljekar, svi žele da budu influenseri, jutjuberi, tiktokeri... Dokle će to trajati, da li će i kada prestati ili će se pojaviti nešto novo, bolje ili gore od društvenih mreža, ostaje nam da vidimo. A do tada pozzz, čeka me i insta, moram da provjerim story, sorry što nmg dalje da pišem, foloveri čekaju, vrv ih dns imam za neki br više.
Jelena Maksimović, prvi razred, 2008. godište
![](/UcitaneSlike/Emir/2023/2024/januar/februar/mart/april/maj/maj2/jelena_maksimovic1.jpg)
Jelena Maksimović, prvi razred, 2008. godište
Učenica Tehničke škole “Mihajlo Pupin”
Smjer: Tehničar drumskog saobraćaja
Bijeljina
![](/UcitaneSlike/Emir/2023/Semberske_Treca_strana_2023 - Copy 1.jpg)