KNjIŽAR JOVO JEFTIĆ IZ DONjE BUKOVICE IZGRADIO IMANjE ZA UŽIVANjE I ODMOR (FOTO)


Kada je prije dvadesetak godina Jovo Jeftić (64), rođeni Bukovičanin, po profesiji knjižar, kupio plac površine desetak dunuma u Donjoj Bukovici, gdje je i rođen, ni on sam nije pretpostavljao šta će sve na tom imanju izgraditi i zasaditi od ukrasnog rastinja, cvijeća i voća.
 
Danas je to jedna uređena cjelina za stanovanje, odmor, rekreaciju, ali i za svakodnevno zanimanje, koja ispunjava i odmara dušu vlasnika imanja, ali i njegovih najbližih, kćerki, rođaka i prijatelja.
 

Rukovodio sam se mladalačkim snovima, a imao sam i zamisao, odnosno nekakav zacrtani cilj, kako bi to sve trebalo da izgleda. S obzirom na to da sam se bavio privatnom djelatnošću, rukovodio sam se logikom da oni koji nešto postignu u životu, mogu sebi priuštiti zadovoljstvo da žive na periferiji grada ili da se vrate u selo odakle su im roditelji i familija. Na zapadu poslovni uspješni ljudi žive stotinjak kilometara dalje od centra grada i to nije ništa neobično. Poslom sam vezan za Brčko. Kada sam kupio ovaj plac, zatekao sam na njemu samo jednu stogodišnju krušku. Znao sam šta hoću i odlučio sam da na ovom placu izgradim kuću i druge zanimljive sadržaje. Podijelio sam taj plac na dvorište od šest dunuma, a na ostatku sam zasadio dvadesetak sorti različitog voća. Gradio sam sve ovo za sebe, djecu, unučad i svoje prijatelje. Osmislio sam brojne detalje. Nakon izgradne arterskog bunara, neophodnog za navodnjavanje voćnjaka, travnjaka, cvijeća i ukrasnog drveća, izgradio sam bazen, ali sam uz sve to izgradio i druge neophodne objekte u etno stilu. Ovdje čovjek može u svakom trenutku nešto da radi, ali može i da se odmara“.
 

 
Jovo kaže da je znalački iskoristio mnoge stare objekte od drveta koji su nekada bili sastavni dio svakog seoskog domaćinstva, kao što su magaze, udžere i ambari.

Svaku od tih udžera pretvorio sam u zanimljiv i koristan objekat, kao što je ljetnja kuhinja ili prostor za odmor.
 

U tim objektima nalaze se stare preslice, stare pegle na ugalj i brojni drugi predmeti koji su se nekada koristili na selu. Drvo je dominantan detalj u svakom od tih objekata. Imam dvije kćerke, stariju Jovanu, koja je završila pravo i živi s porodicom u Njemačkoj, te mlađu Jelenu, koja je završila medicinu i trenutno je specijalizant na deramtologiji. Nastojao sam da ih školujem. Hvala Bogu, obje su udate. Imam i dva unuka, Miloša i Marka. Moja želja je da se i oni malo više uključe u održavanje ovog imanja, dvorišta i voćnjaka. Sve to im može biti od koristi, a mogu i uživati u ovim sadržajima“.
 

DOBRO SE DOBRIM VRAĆA

U proteklih dvadesetak i više godina Jovo je pomogao mnogima, te je za svoj humani rad i dobročinstvo dobio odlikovanje i brojne plakete. Nesebično je pomagao brčansko Kolo srpskih sestara, SPiKD „Prosvjeta“, djecu sa Kosova, novčano i školskim priborom. On kaže da je davno spoznao da se dobro dobrim vraća, te da mu je itekako važno to što je sve u životu postigao vlastitim radom, suočavajući se sa brojnim poslovnim rizicima, ali mu je najvažnije da nikada nikoga nije prevario i da je ostao čist u duši.

Sve detalje u prostoru Jovo je osmišljavao, iscrtavao i realizovao na terenu. Pored bazena zasađen je japanski jasen, ali i drugo mediteransko rastinje. U dvorištu je zasađeno cvijeće, ljekovito i ukrasno bilje.

U ovo čudno vrijeme korone povratak selu se javlja kao neminovnost i najrealnija opcija. Naravno, za sve treba volje, truda, sredstava i vremena. Mnogi moji prijatelji posjetili su ovo, kako ja kažem, „najveće brdo u Donjoj Bukovici“ i bili su oduševljeni onim što su ovdje vidjeli. Mnogi su me nakon toga pitali za savjet, kako da urede neki dio svog prostora’’, kaže Jovo.
 

Semberija info