Slovaci su umjereni i rado prihvaćeni u svakom društvu


Danijel Štefek, predsjednik bijeljinskog Udruženja Slovaka "Juraj Janošik" - Intervju za "Semberske novine" povodom desetogodišnjice od osvećenja Slovačke evangelističke crkve



Vi ste ovih dana obilježili važan jubilej za zajednicu Slovaka u Bijeljini, što je i povod za intervju. Šta taj jubilej – desetogodišnjica od osvećenja Slovačke evangeličke crkve – znači za Slovake u Semberiji?

 -Ovaj jubilej za ovako malu zajednicu kao što je naša znači mnogo, jer smo izgradnjom novog molidbenog doba (crkve) svakako uticali da se očuva vjerski život među Slovacima u Semberiji, a sa prostorijama udruženja koje se nalaze uz crkvu obezbijedili prostor za okupljanje mlađih članova udruženja koji kroz razne radionice i druženja uče o kulturi, tradiciji i kulturnom nasljeđu svojih predaka. Važno je napomenuti da je Udruženje Slovaka Semberije „Juraj Janošik“ Bijeljina osnovano februara 2006. godine upravo sa jednim od osnovnih ciljeva, a koji se odnosi na izgradnju Slovačke Evangeličke crkve u Bijeljini. Tada su samo najveći entuzijasti vjerovali u  ideju da ćemo postići taj cilj. Iste godine, u oktobru, zahvaljujući donaciji tada Opštine Bijeljina, obavljeno je osvještenje kamena temeljca, a do kraja godine završen je temelj u potpunosti - ovo je bio početak gradnje crkve. Tri godine nakon ovog događaja, uz pomoć donacija, i to prije svega Opštine Bijeljina, Ambasade Republike Slovačke u BiH, drugih vjerskih zajednica, te istaknutih privrednika Bijeljine, koji su nesebično, svako na svoj način, pomogli, uspjeli smo da završimo Slovačku Evangeličku crkvu u Bijeljini, koja je prema našim saznanjima jedini takav objekat na prostoru cijele BiH.
 
Kako su se naselili Slovaci na prostore Semberije i kolika je sada Vaša zajednica?
-Treba najprije napomenuti da se Slovaci iz svoje domovine na prostore na kome žive južni Sloveni (prostori današnje Vojvodine) doseljavali poslije Bečkog rata (1683-1699), uglavnom u vrijeme vladavine Marije Terezije (1740-1780) u prvoj polovini 18. vijeka, kada je granica sa Turskim Carstvom pomjerena od Beča do Save. Zemlja je tada dodjeljivana za ratne zasluge, a pošto je bila mahom zapuštena, trebalo ju je iskrčiti i privesti kulturi. Poslije 80 godine obrađivanja i redovnog plaćanja poreza, zemlja je postajala privatna svojina svake naseljene porodice. Što se tiče tradicije o doseljavanju Slovaka u Bijeljinu, ona govori da su se od 1885. godine naseljavali prvo u Ljeljenču, i to 12 porodica iz mjesta Pivnica, Kovačica, Ljuba, Bingula i Bački Petrovac. Zemlja u okolini Bijeljine bila je tada vrlo jeftina, jer su begovi koji su se selili u Tursku željeli da je se riješe, pa su je prodavali u bescijenje. Većina Slovaka na područje Semberije doseljena je devedesetih godina 19. vijeka, mada su neki došli i kasnije. Tako se za porodicu Jozefa Bartoša zna da je došla 1888. godine iz Kovačice, a familija njegove supruge Eve iz Pivnice 1892. godine. Porodica Šimon se doselila 1895. godine i prvi doseljenik iz te familije je bio Štefan, zvani Pišta. Poznato je da je porodica Grnja došla 1913. godine iz Ljube, dok se porodica Štefek doselila 1917. godine iz Zmajeva. Razlozi dolaska Slovaka u Bijeljinu bili su, prije svega, ekonomske prirode, najprije jeftina zemlja, odličnog kvaliteta, jer su se tada Slovaci mahom bavi poljoprivredom kao primarnim zanimanjem, dok su neki počeli da se bave i zanatima, naročito kolarskim i kovačkim. Kroz istoriju, broj Slovaka u Bijeljini se konstantno mijenjao, tako da je u prvoj polovini 20. vijeka bilo oko 200 Slovaka, prema popisu iz 1971. godine bilo ih je 76, i samo 44 Slovaka prema popisu iz 1981. godine. Udruženje može da se pohvali da broji 85 članova, te se nadamo da će se taj broj povećavati.
 
Od kada ste na ovim prostorima uvijek ste imali odlične odnose sa sunarodnicima drugih nacionalnosti?  Znači li to da je topla slovačka širina i na ovim prostorima uvijek bila za razumijevanje i saradnju?
-Slažem se u potpunosti sa Vama. Slovake karakteriše mladolikost, dobro zdravlje i dugovječnost. Rade strpljivo i marljivo, nisu skloni euforiji, umjereni su u svemu. Baš te karakteristike Slovaka su uticale da i na ovim prostorima, među mnošto drugih etničkih naroda, nađu svoje mjesto i budu prihvaćeni u društvu kao ravnopravan član.
 
Vi imate i razumijevanje gradskih vlasti u Bijeljini. Šta bi vam još pomoglo da život Slovaka bude na višem nivou?
-Gradska uprava na čelu sa gradonačelnikom Mićom Mićićem, zaista nam je pomogla mnogo, prije svega u implementaciji infrastrukturnih projekata, poput izgradnje crkve, ograde oko crkve i rekonstrukciji ograde oko slovačkog groblja. Uz pomoć Gradske uprave nabavljen je i određen broj slovačkih nacionalnih nošnji, te realizovano više prijekata koji se tiču promocije kulture i tradicije Slovaka na području Semberije. Ono što predstavlja veliki problem, posebno među mlađim naraštajima Slovaka, koji su se okrenuli obrazovanju, jeste visoka stopa nezaposlenosti. S obzirom da imamo dosta visokoobrazovanih članova, želja nam je da sa vlastima na lokalnom, entitetskom i državnom nivou radimo na projektima zapošljavalja ili samozapošljavanja takvih, sigurno kvalitetnih kadrova.
 
-Bogata je i koloritna baština slovačkog naroda. Kako je sačuvati i prenijeti na buduće generacije koje žive daleko od Slovačke?
-Jedini način da to učinimo jeste upravo organizovanje ovakvih i sličnih druženja. Udruženje se vrlo rado odaziva na sve pozive povodom obilježavanja značajnih datuma i proslava od strane srodnih slovačkih crkvenih zajednica iz Srbije (Srem, Banat i Bačka), te organizuje besplatan odlazak za zainteresovane članove, čime nastoji da prvenstveno mladi na taj način kroz druženje, pjesmu i igru nauče nešto novo o svom porijeklu, svojoj kulturi, jeziku i običajima. Takođe, i udruženje kroz svoje projekte nastoji da očuva tradiciju i kulturu Slovaka. Do sada je realizovan veliki broj vrlo značajnih projekata, kao što su: pomoć pri organizaciji izložbe muzeja – postavka ,,Slovaci u Bijeljini”, tromjesečni kurs slovačkog jezika, saradnja sa Savezom nacionalnih manjina RS u pripremi udžbenika ,,Udžbenik za nacionalne manjine”, implementacija projekta ,,Iz stare bakine škrinje” kojim su nabavljene slovačke nacionalne nošnje, te projekti ,,Promocija kulturno-umjetničke baštine Slovaka u Semberiji”, ,,Pjesma i igra Slovaka u Semberiji”, ,,Godišnjica osvještenja Slovačke evangeličke crkve u Bijeljini” i ,,Promocija kulture i običaja Slovaka u Semberiji”.
 
Vaša Crkva je lučonoša vaše vjere. Koliko Crkva ima uticaja u Bijeljini na Vašu zajednicu, naročito mlade?
-Sada kada imamo potpuno novu crkvu, ona, svakako, predstavlja mjesto okupljanja, kako mladih tako i starih. Ono što je dobra praksa i što i ja pamtim od svojih prvih dolazaka u crkvu jeste da se poslije bogosluženja svi preselimo u kancelariju udruženja i tu nastavimo druženje i razgovor o aktuelnih temama, pa i problemima, ako ih imamo. Udruženje svakako nastoji da svojim aktivnostima, radionicama i sličnim vidovima organizovanja, privuče mlade da se zainteresuju za svoje korijene i aktivno uključe u rad udruženja.
 
Kakva je saradnja sa drugim slovačkim zajednicama iz okruženja?
 -Možemo da se pohvalimo dobrom saradnjom sa drugim slovačkim zajednicama iz regiona, prvenstveno iz Srbije. Tu najprije treba navesti Šid, čija smo i mi parohija, zatim Beograd, Bingula, Erdevik, Ljuba, Višnjićevo, Stara Pazova, Lug, Pivnice i dr.
 
Kakvi su planovi za naredni period?
  -S obzirom na to da smo uređenjem crkve i prostora oko nje završili glavni cilj osnivanja udruženja, želja nam je da sada mnogo više radimo na promociji slovačke kulture i tradicije. Prije par godina, udruženje je organizovalo tromjesečni kurs slovačkog jezika za sve zainteresovane. Ako imamo u vidu da je jezik jedan od osnovih elemenata identiteta jednog naroda i ako znamo da se jezik među mlađim naraštajima sve više gubi, želja nam je da taj kurs ponovimo. Takođe, s obzirom na to da imamo nabavljene slovačke nacionalne nošnje, želja nam je i formiranje kulturno-umjetničke grupe. Svi ti projekti zavise od mnošto faktora, a tiču se pretežno ekonomske komponente.
                              
Semberske novine/Semberija INFO/V. Zelenović