DA LI JE SRPSKI JEZIK UGROŽEN? KULTURNO NASLjEĐE SVAKOGNARODA ČUVA SE U JEZIKU


Svekoliko kulturno nasljeđe jednoga naroda čuva se u – jeziku. Sve što se zbiva sa narodom, zbiva se i sa jezikom, a identitet i integritet srpskoga jezika su ugroženi, smatra docent dr Nina Milanović sa Pedagoškog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
 
Prema njenim riječima, ugrožavanju srpskog jezika doprinijele su društveno-političke okolnosti u prošlosti, rat u bivšoj Jugoslaviji, kao i trenutna sociopolitička situacija.

-Jezik je obličje slovesnos­ti čovjekove. Jezik je obraz čovjekov, ogledalo njegovo. Sve što se zbiva sa narodom, zbiva se i sa jezikom, a identi­tet i integritet srpskoga jezika su ugroženi. Na to su uticale, uglavnom, okolnosti od Bečkog književnog dogovora 1850. godine, do Novosadskog dogovora 1954. godine, te rat u bivšoj Jugoslaviji, kao i trenutna sociopolitička situacija“, kaže za „Semberske novine“ Nina Milanović.
Razlozi za dezintegraciju srpskog jezika i omalovaža­vanje ćirilice, smatra Mi­la­novićeva, političke su i pseudolingvističke prirode te ističe da su uslovljeni ideološko-političkim separatističkim ciljevima pojedinih naroda bivše SFRJ.

-Filološki kriterijumi su, dakle, potpuno izostavljeni i zanemareni“, ističe Milanovićeva.
 
Svi smo odgovorni

Ipak, kada je riječ o očuva­nju i statusu srpskog jezika, naglašava Nina Milanović, odgovorni smo svi mi, najprije pojedinačno, a potom i kolektivno.

-Akademik Vladeta Jerotić je, govoreći o manama srpskog naroda, kao dominantnu iz­d­­vojio nedostatak osjećaja odgovornosti. Polovina Srba, misli Jerotić, smatra da nam je uvijek neko drugi kriv za sve što nam se dešava, a druga polovina da smo sami sebi krivi, te da nam tako i treba. Ni jedni ni drugi, nažalost, ne osjećaju nikakvu odgovornost. Ovo zapažanje bi se u potpunosti moglo primijeniti na razgovor o srpskom jeziku“, smatra Milanovićeva.

Odgovornost za srpski jezik i njegov identitet i integritet, ističe Nina Milanović, nije samo na državi, političarima, profesorima ili roditeljima, nego na svima.

-I srpski seljak, i trgovac, i službenik, i poslanik, i učitelj, i vaspitač, i roditelj, i ljekar, jer smo svi mi – jedan narod i jedna otadžbina i imamo samo jedan jezik – srpski“, naglašava Milanovićeva.
 
Izazovi savremenog doba

Kada je riječ o savremenom dobu i izazovima koje ono stavlja pred srpski jezik, Ni­na ističe da je pismenost ipak individualno obilježje svakog čovjeka, te da će pismen čovjek takav ostati bez obzira na negativno okruženje.
-Živimo u eposi posteriornosti i ubrzanog tehnolo­škog obrta, u vijeku u kome je sve dostupno i užurbano, u vremenu koje „jede sopstvenu djecu“. Izgubljeni su podjednako i oni čijim životima su tehnologije potpuno ovladale, ali i oni koji su ostali tehno­loški neuki. Kao i u svemu, ta­ko i u upotrebi savremenih tehnologija, čovjek treba da nađe pravu mjeru“, smatra Milanovićeva.

Pismenost, ističe Nina Mi­lanović, primarno podra­zumijeva sposobnost čitanja i pisanja, potom i normativno - gramatičku pismenost, funkcionalnu pismenost, ali i, naravno, tehničku pismenost.

-Savremeno doba nosi svoje izazove. Ipak, pismen čovjek će takav ostati bez obzira na negativno okruženje. Mene ni jedan način komunikacije neće natjerati da napišem riječ bez dijakritičkih znakova, što je slučaj u telefonskoj prepisci,  ili da je nepravilno napišem. To su samo izgovori“, naglašava Milanovićeva.
Jedan od  problema jeste i korištenje riječi stranog po­rijekla umjesto srpskih u stilovima koji nisu naučni, pa i u razgovornom, i to u situacijama kada srpski leksički fond nudi bezbroj boljih varijanti što je, prema mišljenju Nine Milanović, nedopustiva pojava.

-Upotreba stranih riječi u određenim funkcionalnim stilovima, kao što je npr. na­učni, je uobičajena, čak i poželjna. Međutim, korištenje riječi stranog porijekla umjesto srpskih u ostalim funkcionalnim stilovima je nedopustivo. Na primjer, riječ ekstra, koju čujemo svakodnevno, bezbroj puta, sasvim je se­mantički ispražnjena, a u srpskom jeziku neopravdano zamjenjuje pregršt semantički životvornih riječi: prelijepo, divno, prekrasno, božanstveno, radosno, itd“, kaže Milanovićeva, koja smatra da mi sami prljamo i upropaštavamo srpski jezik, svjesno ili nesvjesno.

Ipak, ističe Milanovićeva, srpski jezik se može očuvati od negativnih uticaja, a najbolji način za to su, naglašava ona, ljubav i znanje.

-Današnja omladina je, koliko to god nevjerovatno zvučalo, željna znanja, poštovanja i pažnje. Drukčije rečeno, is­tine i ljubavi. Svi zajedno živimo u vremenima smutnim i brložnim, otuđeni jedni od drugih, okruženi strahom i neizvjesnošću. Treba uložiti samo malo više truda, vjere, nade i ljubavi – i sve će biti dobro – i sa nama i sa jezikom srpskim“, poručuje na kraju dr Nina Milanović.

ARHIVA SEMBERSKIH NOVINA