U Njemačkoj se krade naveliko: Nijedan dio bakra više nije siguran
Mediji u Njemačkoj sve češće izvještavaju o krađi metala, uglavnom bakra. Ta sirovina je skupa i zato je na meti lopova. A oni su sve bolje organizovani i sve suroviji.
Željeznici u Njemačkoj ne ide dobro. Posluje neuspješno već decenijama, a u bliskoj budućnosti će morati da obnovi gotovo cjelokupnu infrastrukturu. Povrh svega, željeznica mora da se bori sa još jednim problemom koji je takođe košta čitavo bogatstvo: krađom bakra. Samo u 2022. godini, kako piše „Handelsblat“, pričinjena je šteta od oko 6,6 miliona evra. Njemački list je izračunao da su samo ove godine na meti bila 2.644 voza, što je rezultiralo s više od 700 sati kašnjenja i to samo zato što kriminalci od željeznice kradu taj metal.
Lopovi ne pljačkaju samo željeznicu – krađe obojenih metala generalno je sve više. Na gradilištima, u privatnim zgradama, pa čak i na crkvenim tornjevima. Nijedan dio od bakra više nije siguran. Nedavno je recimo ogromnu štetu zbog krađe pretrpio jedan hamburški proizvođač bakra – u pitanju je trocifrena milionska suma.
Bakar je toliko tražen zbog njegove električne provodljivosti – bolje je samo srebro, ali je ono naravno skuplje. Bakar je neophodan za sve električne uređaje, od tostera, do električnih automobila. Joahim Berlenbah, osnivač i izvršni direktor konsultantske firme ERI AG (Earth Resource Investment) iskusan je stručnjak u toj oblasti. On očekuje da će se „potražnja za bakrom u budućnosti značajno povećati“.
Berlenbah kao primjer navodi proizvodnju struje iz energije vjetra: „Pomislite samo na turbinu na vjetar koja proizvodi struju rotirajući bakarni kalem iznad magnetnog polja. Po megavatu (MW) energije vjetra potrebno je pet do devet tona bakra, u zavisnosti od toga da li je turbina na kopnu ili na moru.“
Berlenbah je dakle siguran da će potražnja nastaviti da raste. Da bi se postigli ciljevi dekarbonizacije, „mi jednostavno nemamo dovoljno te kritične sirovine – a to često ignorišu zagovornici energetske tranzicije“.
Zašto je bakar tako skup?
Odnos ponude i potražnje određuje cijenu i kod bakra.
Berlenbah za DW ukazuje da je ekonomski razvoj u zemljama u razvoju od velike važnosti. Ako se BDP poveća u zemljama poput Kine i Indije, tamo će se povećati i životni standard: „Voziće se više automobila, biće potrebna klimatizacija i biće izgrađene kuće s električnim vodovima. Potražnja za energijom, odnosno strujom će se povećati, a samim tim i potražnja za bakrom.“
Berlenbahova firma izračunala je da je u istoriji čovječanstva do sada iskopano oko 700 miliona tona bakra. A, kako kaže, „otprilike ista ta količina biće potrebna samo u narednih 30 godina“.
Istovremeno, „postaje sve teže pronaći i eksploatisati ležišta bakra. Postojeća nalazišta su prije svega o onim zemljama, kao što su Čile ili Kongo, odnosno tamo gdje geopolitički rizik po rudarske kompanije nije beznačajan. Te kompanije će na sebe preuzeti visok rizik samo ako je to ekonomski isplativo.“
Gdje završava ukradeni metal?
List „Tagesšpigel“ citira generalnog direktora Udruženja njemačkih trgovaca i reciklera metala (VDM) Ralfa Šmica koji objašnjava da je u Njemačkoj teško riješiti se ukradenog bakra, jer se lični podaci evidentiraju prilikom svake prodaje. U slučaju većih krađa, članovi VDM bi bili upozoreni:
„Trgovci znaju ako je nešto ukradeno.“ Isto važi i za njemačkog istočnog susjeda: „Poljska ima sistem koji je isto tako dobar kao što imamo mi u Njemačkoj“, kaže Šmic.
On zato sumnja da kradljivci metala prodaju svoj plijen van EU, pogotovo zato što carina ne može adekvatno da kontroliše takvo kretanje robe. „Većina materijala više ne završava u Evropi“, objasnio je Šmic za „Tagesšpigel“. „Većina se – to je moja teorija – transportuje prekomorskim kontejnerima.“
„Ne postoji zamjena za bakar“
Lopovi ne samo da postaju sve organizovaniji, već su očigledno i sve nemilosrdniji. Tokom istrage o milionskoj krađi u koncernu „Aurubis“ na primjer, a prema izvještajima medija, zvaničnici su zaplijenili dio ukradene robe, deset vozila, više od 200.000 evra u gotovini i više komada vatrenog oružja, uključujući i municiju.
Stručnjak za sirovine Joahim Berlenbah podsjeća na vrijeme koje je proveo u Južnoafričkoj Republici. „Kada sam živio u Južnoafričkoj Republici, problem krađe bakra bio je na sličan način dramatičan. Jednom su kompletne telefonske linije u našoj ulici u Johanesburgu bile pokidane.“
Uprkos tom iskustvu, Berlenbah kaže da ne zna kako problem može da se riješi. Čini se da poslovni model kradljivaca obojenih metala za sada ima sigurnu budućnost. Jer, kako kaže Berlenbah, „nažalost, ne postoji zamjena za bakarne kablove – ipak je to fizika“.
(Tanjug)
Željeznici u Njemačkoj ne ide dobro. Posluje neuspješno već decenijama, a u bliskoj budućnosti će morati da obnovi gotovo cjelokupnu infrastrukturu. Povrh svega, željeznica mora da se bori sa još jednim problemom koji je takođe košta čitavo bogatstvo: krađom bakra. Samo u 2022. godini, kako piše „Handelsblat“, pričinjena je šteta od oko 6,6 miliona evra. Njemački list je izračunao da su samo ove godine na meti bila 2.644 voza, što je rezultiralo s više od 700 sati kašnjenja i to samo zato što kriminalci od željeznice kradu taj metal.
Lopovi ne pljačkaju samo željeznicu – krađe obojenih metala generalno je sve više. Na gradilištima, u privatnim zgradama, pa čak i na crkvenim tornjevima. Nijedan dio od bakra više nije siguran. Nedavno je recimo ogromnu štetu zbog krađe pretrpio jedan hamburški proizvođač bakra – u pitanju je trocifrena milionska suma.
Bakar je toliko tražen zbog njegove električne provodljivosti – bolje je samo srebro, ali je ono naravno skuplje. Bakar je neophodan za sve električne uređaje, od tostera, do električnih automobila. Joahim Berlenbah, osnivač i izvršni direktor konsultantske firme ERI AG (Earth Resource Investment) iskusan je stručnjak u toj oblasti. On očekuje da će se „potražnja za bakrom u budućnosti značajno povećati“.
Berlenbah kao primjer navodi proizvodnju struje iz energije vjetra: „Pomislite samo na turbinu na vjetar koja proizvodi struju rotirajući bakarni kalem iznad magnetnog polja. Po megavatu (MW) energije vjetra potrebno je pet do devet tona bakra, u zavisnosti od toga da li je turbina na kopnu ili na moru.“
Berlenbah je dakle siguran da će potražnja nastaviti da raste. Da bi se postigli ciljevi dekarbonizacije, „mi jednostavno nemamo dovoljno te kritične sirovine – a to često ignorišu zagovornici energetske tranzicije“.
Zašto je bakar tako skup?
Odnos ponude i potražnje određuje cijenu i kod bakra.
Berlenbah za DW ukazuje da je ekonomski razvoj u zemljama u razvoju od velike važnosti. Ako se BDP poveća u zemljama poput Kine i Indije, tamo će se povećati i životni standard: „Voziće se više automobila, biće potrebna klimatizacija i biće izgrađene kuće s električnim vodovima. Potražnja za energijom, odnosno strujom će se povećati, a samim tim i potražnja za bakrom.“
Berlenbahova firma izračunala je da je u istoriji čovječanstva do sada iskopano oko 700 miliona tona bakra. A, kako kaže, „otprilike ista ta količina biće potrebna samo u narednih 30 godina“.
Istovremeno, „postaje sve teže pronaći i eksploatisati ležišta bakra. Postojeća nalazišta su prije svega o onim zemljama, kao što su Čile ili Kongo, odnosno tamo gdje geopolitički rizik po rudarske kompanije nije beznačajan. Te kompanije će na sebe preuzeti visok rizik samo ako je to ekonomski isplativo.“
Gdje završava ukradeni metal?
List „Tagesšpigel“ citira generalnog direktora Udruženja njemačkih trgovaca i reciklera metala (VDM) Ralfa Šmica koji objašnjava da je u Njemačkoj teško riješiti se ukradenog bakra, jer se lični podaci evidentiraju prilikom svake prodaje. U slučaju većih krađa, članovi VDM bi bili upozoreni:
„Trgovci znaju ako je nešto ukradeno.“ Isto važi i za njemačkog istočnog susjeda: „Poljska ima sistem koji je isto tako dobar kao što imamo mi u Njemačkoj“, kaže Šmic.
On zato sumnja da kradljivci metala prodaju svoj plijen van EU, pogotovo zato što carina ne može adekvatno da kontroliše takvo kretanje robe. „Većina materijala više ne završava u Evropi“, objasnio je Šmic za „Tagesšpigel“. „Većina se – to je moja teorija – transportuje prekomorskim kontejnerima.“
„Ne postoji zamjena za bakar“
Lopovi ne samo da postaju sve organizovaniji, već su očigledno i sve nemilosrdniji. Tokom istrage o milionskoj krađi u koncernu „Aurubis“ na primjer, a prema izvještajima medija, zvaničnici su zaplijenili dio ukradene robe, deset vozila, više od 200.000 evra u gotovini i više komada vatrenog oružja, uključujući i municiju.
Stručnjak za sirovine Joahim Berlenbah podsjeća na vrijeme koje je proveo u Južnoafričkoj Republici. „Kada sam živio u Južnoafričkoj Republici, problem krađe bakra bio je na sličan način dramatičan. Jednom su kompletne telefonske linije u našoj ulici u Johanesburgu bile pokidane.“
Uprkos tom iskustvu, Berlenbah kaže da ne zna kako problem može da se riješi. Čini se da poslovni model kradljivaca obojenih metala za sada ima sigurnu budućnost. Jer, kako kaže Berlenbah, „nažalost, ne postoji zamjena za bakarne kablove – ipak je to fizika“.
(Tanjug)
