Danas slavimo 80. rođendan: Kad kažem novine, mislim "Glas"
Hrabri, brzi, tačni, objektivni, istiniti i uvijek u službi čitalaca - to su osnovni postulati "Glasa" od prve odštampane stranice davne 1943. pa sve do danas, kada ponosno obilježava 80. rođendan - jubilej kojim se malo ko u medijskom svijetu može pohvaliti.
"Glas Srpske" - dnevni list Republike Srpske i nakon dugih osam decenija postojanja još je jači od zuba vremena. Ljubomorno čuva tradiciju, imidž i onaj jedinstveni spoj mirisa novinskog papira pomiješanog sa jutarnjom kafom.
Prvi i osnovni cilj, kako u prošlom tako i u ovom vijeku, bio je da čitaoci uvijek dobiju tačne i blagovremene informacije, što je i prepoznato sa te druge strane zbog čega novine ponosno nose titulu jednog od najuglednijih listova i pokazuju, izgledom i sadržajem, svaki dan iznova zahvalnost na ukazanom povjerenju.
Upravo je to povjerenje najjači vjetar u leđa svim zaposlenima, od novinara, urednika, fotografa, lektora, tehničke pripreme, marketinga, štamparije i drugih u svakodnevnom radu i bitkama na medijskoj pozornici.
Spona
Vrijedna ekipa svakodnevno se dogovara kako da na najbolji način na papir prenese dešavanja koja su dala pečat tom danu. U tome pomažu i dopisnici koji marljivo prate dešavanja iz svojih sredina, a brzorastući portal, uz gotovo svakodnevne dodatke u dnevnom izdanju novina, održavaju "Glas" u vrhu kao svojevrsnu sponu između vijekova, tradicije i modernog doba.
"Glas Srpske" je bio i ostao hroničar vremena, sluga pravde i nosilac istine, a njegovi rukovodioci poručuju da će nastaviti tim stazama te da će u stopu pratiti moderne trendove.
Glavni i odgovorni urednik Borjana Radmanović Petrović kaže da je štampa izdržala sve udare modernih tehnologija.
- Kada se pojavio radio, govorili su da je kraj štampe, isto su pričali i nakon pojave televizije, a onda i nakon što su mediji svoje mjesto našli na internetu. "Glas" je sve to preživio i uspio da opstane poštujući profesionalne standarde, a ujedno baštineći tradiciju, kulturu i jezik naroda koji ovdje žive - kaže Radmanović Petrović.
Dodaje da je "Glas" ostao najvažniji nacionalni štampani medij u okvirima Srpske, ali što je posebno važno postao je prepoznatljiv u regionalnim okvirima. Naglašava da "Glas" svih ovih decenija osluškuje puls naroda.
- Svaka pohvala, svaka kritika, reakcija, komentar, svaka muka naših čitalaca motiv su da svakog dana radimo još jače nego prethodnog kako nijedno pitanje ne bi ostalo bez odgovora - zaključila je Radmanović Petrović.
Generalni direktor Boris Dmitrašinović kaže da je "Glas Srpske" veličina bitna za zajednicu, što povlači i ogromnu odgovornost.
- Radili smo vrijedno i kako smo najbolje znali. "Glas" je opstao. Bilo je tu mnogo izazova, društvenih promjena koje je preživio i danas, opet, zadržao svoju primarnu djelatnost. "Glas Srpske" će sigurno živjeti dok god postoje oni ljudi koji pišu za "Glas" i onih koji to čitaju - rekao je Dmitrašinović.
Kako je počelo
A kako je sve počelo, već je istorija. Njegov temelj udarili su 31. jula 1943. godine u Župici kod Prekaje, nadomak herojskog Drvara, ljudi kojima se zbog njihovih djela i danas klanjaju.
Prvu redakciju lista činili su Skender Kulenović, Ilija Došen, Đuro Pucar, Rada Vranješević, Vilko Vinterhalter, Osman Karabegović i Boško Šiljegović, a njihovo djelo je od prvog broja bilo neraskidivo vezano za narod koji je proživljavao i preživljavao iste nedaće i izazove, ali ih je i pobjeđivao uz velika odricanja.
"Glas" je, naime, doživio i nekoliko promjena imena ("Banjalučke novine", "Krajiški list", "Glas srpski", "Glas Srpske"), ali prema riječima njegovih savremenika i poštovalaca pisane riječi nikada nije mijenjao ideale na kojima je nastao. Njegove slavne osnivače nasljeđivala su jednako velika imena među kojima su Branko Ćopić, Vlado Dijak, Jaroslav Koleška, Nikola Pavlić, Hasan Kikić, Ismet Mujezinović, Vojo Dimitrijević, Milan Gavrić, Limun Papić...
"Glas" je, kako je zapisano i nebrojeno puta ponovljeno, nastao u najtežem periodu za svoj narod, koji je iz dana u dan lio krv u borbi za slobodu. Dijelio je njegovu sudbinu, a ratna redakcija selila se 1943. godine iz mjesta u mjesto na teritorije oslobođene od fašizma.
- "Glas" je odigrao veliku ulogu u jačanju i razvijanju ideja narodnooslobodilačkog pokreta. Redakcija sa štamparijom premjestila se u avgustu iz Župice u Ribnik i tu, u stvari, počinje pravi rad na uređivanju i izlaženju ovog lista - zapisao je Osman Karabegović.
U Sanici izlazi jedan broj, a u jesen 1944. list se seli u Jajce, da bi odmah po oslobođenju Banjaluke, aprila naredne godine, i "Glas" došao u Banjaluku i tu i ostao do danas.
Međutim, u maju 1951. godine donesena je nerazumljiva odluka o prestanku izlaženja "Glasa". Zatišje je trajalo dvije godine, ali u proljeće 1953. počinje rad na "Banjalučkim novinama", koje na temeljima "Glasa" počinju da izlaze u septembru te godine. Do čitalaca je stigao list štampan na šest stranica sa uvodnim tekstom Osmana Karabegovića, koji je označio novo uzdizanje iz pepela.
Sa samo četvoro zaposlenih "Banjalučke novine" su nastavile tradiciju "Glasa", a potom i krenule ka konačnom cilju, šireći sadržaj i jačajući kadrovski. "Banjalučke novine" 28. novembra 1955. izlaze kao "Krajiške novine" na povećanom broju stranica. Pod tim imenom novine izlaze sve do 1963, kada se ponovo vraća ratno ime "Glas", a nekoliko godina kasnije 1969. u zemljotresu, koji je sravnio Banjaluku, srušena je i zgrada u kojoj je "Glas" bio smješten. Izdanja su i tada nastavila da izlaze, a privremeno utočište pronađeno je u dvorištu Fabrike duvana, da bi veliki san svih bio dosanjan u februaru 1983. kada je "Glas" počeo da izlazi svakog dana, osim nedjelje.
Zlatno doba "Glasa" potrajalo je do rata koji je izbio početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Uslijedili su novi izazovi, a stiglo je i novo ime - "Glas srpski". Istorija se ponavljala na njegovim stranicama i ponovo je postao vjerodostojan hroničar ratnih zbivanja.
Ponos i prkos
Ponosno je prkosio turbulentnom vremenu i kada nije bilo struje, roto-papira i dijelova za mašine, uspijeva da izlazi redovno i informiše svoje čitaoce, prije svega sa ratišta.
Odlukom Narodne skupštine od 15. septembra 1992. izlazi kao dnevni list Republike Srpske. Pod današnjim imenom "Glas Srpske" list izlazi od 5. maja 2003, a u njegovoj istoriji upisana je i vlasnička transformacija kada u sklopu privatizacije državnog kapitala njegov većinski vlasnik postaje firma "Dnevne Nezavisne novine".
"Glas" je danas veliki kolektiv i najtiražniji dnevni list čije je sjedište u Republici Srpskoj, koji korak sa modernim dobom prati i putem portala "glassrpske.com". U istoriji je ostalo zapisano i da je jedno vrijeme izlazio kao posebno izdanje u dalekoj Australiji, ali u cijeloj priči o današnjem "Glasu Srpske" zanimljiva je i uloga broja tri.
Poznato je da ove, 2023. godine slavi 80 godina jer je rođen 1943, ali za one kojima je ponešto i promaklo - "poslije dvogodišnje zabrane 1953. u rukama čitalaca našle su se 'Banjalučke novine', 1963. iz 'Krajiških novina' vraća naziv 'Glas', 1983. godine postao je dnevni list, a od 2003. godine nosi današnji naziv 'Glas Srpske'".
Nagrade i ordenje
"Glas Srpske" dobitnik je brojnih nagrada za humanost i novinarstvo, a u više navrata odlikovan je ordenima: Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima SFR Jugoslavije, Ordenom Njegoša prvog reda, Ordenom zastave RS sa srebrnim vijencem i Ordenom časti sa zlatnim zracima. Predsjednik RS Milorad Dodik na 70. rođendan "Glas Srpske" odlikovao je Ordenom časti sa zlatnim zracima.
Ovaj orden dodjeljuje se ustanovama, organizacijama i pojedincima koji se naročito ističu u afirmaciji ljudskih prava, toleranciji među ljudima i narodima, vladavini prava i sloboda i onima koji svojim priznatim i javnim radom i rezultatima doprinose jačanju ugleda Republike Srpske.
Vitrine "Glasa", osim najviših odlikovanja SFR Jugoslavije, BiH i Srpske, krase i priznanja koja su stigla od SPC-a, lokalnih zajednica u Republici Srpskoj, međunarodnih organizacija, uglednih kompanija, ali i onih koje su dodijelile javne, naučne, kulturne i sportske ustanove i organizacije.
"Glas" je ukazom predsjednika Srpske 9. januara 1994. odlikovan Ordenom Njegoša prvog reda, koji se dodjeljuje za izvanredne radne podvige i zasluge u privredi, nauci i kulturi, duhovnom razvoju i opštem napretku Srpske.
Ukazom predsjednika RS od 17. jula 2003. godine "Glas Srpske" odlikovan je Ordenom zastave RS sa srebrnim vijencem za rad i izvanredne zasluge u poslijeratnom razvoju Srpske, učvršćenju mira i međunarodne saradnje, za rezultate i dostignuća od šireg značaja i razmjera u afirmaciji RS. Naš list je još za 35. rođendan ukazom predsjednika SFRJ od 18. juna 1968. godine odlikovan Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima.
Glas Srpske
"Glas Srpske" - dnevni list Republike Srpske i nakon dugih osam decenija postojanja još je jači od zuba vremena. Ljubomorno čuva tradiciju, imidž i onaj jedinstveni spoj mirisa novinskog papira pomiješanog sa jutarnjom kafom.
Prvi i osnovni cilj, kako u prošlom tako i u ovom vijeku, bio je da čitaoci uvijek dobiju tačne i blagovremene informacije, što je i prepoznato sa te druge strane zbog čega novine ponosno nose titulu jednog od najuglednijih listova i pokazuju, izgledom i sadržajem, svaki dan iznova zahvalnost na ukazanom povjerenju.
Upravo je to povjerenje najjači vjetar u leđa svim zaposlenima, od novinara, urednika, fotografa, lektora, tehničke pripreme, marketinga, štamparije i drugih u svakodnevnom radu i bitkama na medijskoj pozornici.
Spona
Vrijedna ekipa svakodnevno se dogovara kako da na najbolji način na papir prenese dešavanja koja su dala pečat tom danu. U tome pomažu i dopisnici koji marljivo prate dešavanja iz svojih sredina, a brzorastući portal, uz gotovo svakodnevne dodatke u dnevnom izdanju novina, održavaju "Glas" u vrhu kao svojevrsnu sponu između vijekova, tradicije i modernog doba.
"Glas Srpske" je bio i ostao hroničar vremena, sluga pravde i nosilac istine, a njegovi rukovodioci poručuju da će nastaviti tim stazama te da će u stopu pratiti moderne trendove.
Glavni i odgovorni urednik Borjana Radmanović Petrović kaže da je štampa izdržala sve udare modernih tehnologija.
- Kada se pojavio radio, govorili su da je kraj štampe, isto su pričali i nakon pojave televizije, a onda i nakon što su mediji svoje mjesto našli na internetu. "Glas" je sve to preživio i uspio da opstane poštujući profesionalne standarde, a ujedno baštineći tradiciju, kulturu i jezik naroda koji ovdje žive - kaže Radmanović Petrović.
Dodaje da je "Glas" ostao najvažniji nacionalni štampani medij u okvirima Srpske, ali što je posebno važno postao je prepoznatljiv u regionalnim okvirima. Naglašava da "Glas" svih ovih decenija osluškuje puls naroda.
- Svaka pohvala, svaka kritika, reakcija, komentar, svaka muka naših čitalaca motiv su da svakog dana radimo još jače nego prethodnog kako nijedno pitanje ne bi ostalo bez odgovora - zaključila je Radmanović Petrović.
Generalni direktor Boris Dmitrašinović kaže da je "Glas Srpske" veličina bitna za zajednicu, što povlači i ogromnu odgovornost.
- Radili smo vrijedno i kako smo najbolje znali. "Glas" je opstao. Bilo je tu mnogo izazova, društvenih promjena koje je preživio i danas, opet, zadržao svoju primarnu djelatnost. "Glas Srpske" će sigurno živjeti dok god postoje oni ljudi koji pišu za "Glas" i onih koji to čitaju - rekao je Dmitrašinović.
Kako je počelo
A kako je sve počelo, već je istorija. Njegov temelj udarili su 31. jula 1943. godine u Župici kod Prekaje, nadomak herojskog Drvara, ljudi kojima se zbog njihovih djela i danas klanjaju.
Prvu redakciju lista činili su Skender Kulenović, Ilija Došen, Đuro Pucar, Rada Vranješević, Vilko Vinterhalter, Osman Karabegović i Boško Šiljegović, a njihovo djelo je od prvog broja bilo neraskidivo vezano za narod koji je proživljavao i preživljavao iste nedaće i izazove, ali ih je i pobjeđivao uz velika odricanja.
"Glas" je, naime, doživio i nekoliko promjena imena ("Banjalučke novine", "Krajiški list", "Glas srpski", "Glas Srpske"), ali prema riječima njegovih savremenika i poštovalaca pisane riječi nikada nije mijenjao ideale na kojima je nastao. Njegove slavne osnivače nasljeđivala su jednako velika imena među kojima su Branko Ćopić, Vlado Dijak, Jaroslav Koleška, Nikola Pavlić, Hasan Kikić, Ismet Mujezinović, Vojo Dimitrijević, Milan Gavrić, Limun Papić...
"Glas" je, kako je zapisano i nebrojeno puta ponovljeno, nastao u najtežem periodu za svoj narod, koji je iz dana u dan lio krv u borbi za slobodu. Dijelio je njegovu sudbinu, a ratna redakcija selila se 1943. godine iz mjesta u mjesto na teritorije oslobođene od fašizma.
- "Glas" je odigrao veliku ulogu u jačanju i razvijanju ideja narodnooslobodilačkog pokreta. Redakcija sa štamparijom premjestila se u avgustu iz Župice u Ribnik i tu, u stvari, počinje pravi rad na uređivanju i izlaženju ovog lista - zapisao je Osman Karabegović.
U Sanici izlazi jedan broj, a u jesen 1944. list se seli u Jajce, da bi odmah po oslobođenju Banjaluke, aprila naredne godine, i "Glas" došao u Banjaluku i tu i ostao do danas.
Međutim, u maju 1951. godine donesena je nerazumljiva odluka o prestanku izlaženja "Glasa". Zatišje je trajalo dvije godine, ali u proljeće 1953. počinje rad na "Banjalučkim novinama", koje na temeljima "Glasa" počinju da izlaze u septembru te godine. Do čitalaca je stigao list štampan na šest stranica sa uvodnim tekstom Osmana Karabegovića, koji je označio novo uzdizanje iz pepela.
Sa samo četvoro zaposlenih "Banjalučke novine" su nastavile tradiciju "Glasa", a potom i krenule ka konačnom cilju, šireći sadržaj i jačajući kadrovski. "Banjalučke novine" 28. novembra 1955. izlaze kao "Krajiške novine" na povećanom broju stranica. Pod tim imenom novine izlaze sve do 1963, kada se ponovo vraća ratno ime "Glas", a nekoliko godina kasnije 1969. u zemljotresu, koji je sravnio Banjaluku, srušena je i zgrada u kojoj je "Glas" bio smješten. Izdanja su i tada nastavila da izlaze, a privremeno utočište pronađeno je u dvorištu Fabrike duvana, da bi veliki san svih bio dosanjan u februaru 1983. kada je "Glas" počeo da izlazi svakog dana, osim nedjelje.
Zlatno doba "Glasa" potrajalo je do rata koji je izbio početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Uslijedili su novi izazovi, a stiglo je i novo ime - "Glas srpski". Istorija se ponavljala na njegovim stranicama i ponovo je postao vjerodostojan hroničar ratnih zbivanja.
Ponos i prkos
Ponosno je prkosio turbulentnom vremenu i kada nije bilo struje, roto-papira i dijelova za mašine, uspijeva da izlazi redovno i informiše svoje čitaoce, prije svega sa ratišta.
Odlukom Narodne skupštine od 15. septembra 1992. izlazi kao dnevni list Republike Srpske. Pod današnjim imenom "Glas Srpske" list izlazi od 5. maja 2003, a u njegovoj istoriji upisana je i vlasnička transformacija kada u sklopu privatizacije državnog kapitala njegov većinski vlasnik postaje firma "Dnevne Nezavisne novine".
"Glas" je danas veliki kolektiv i najtiražniji dnevni list čije je sjedište u Republici Srpskoj, koji korak sa modernim dobom prati i putem portala "glassrpske.com". U istoriji je ostalo zapisano i da je jedno vrijeme izlazio kao posebno izdanje u dalekoj Australiji, ali u cijeloj priči o današnjem "Glasu Srpske" zanimljiva je i uloga broja tri.
Poznato je da ove, 2023. godine slavi 80 godina jer je rođen 1943, ali za one kojima je ponešto i promaklo - "poslije dvogodišnje zabrane 1953. u rukama čitalaca našle su se 'Banjalučke novine', 1963. iz 'Krajiških novina' vraća naziv 'Glas', 1983. godine postao je dnevni list, a od 2003. godine nosi današnji naziv 'Glas Srpske'".
Nagrade i ordenje
"Glas Srpske" dobitnik je brojnih nagrada za humanost i novinarstvo, a u više navrata odlikovan je ordenima: Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima SFR Jugoslavije, Ordenom Njegoša prvog reda, Ordenom zastave RS sa srebrnim vijencem i Ordenom časti sa zlatnim zracima. Predsjednik RS Milorad Dodik na 70. rođendan "Glas Srpske" odlikovao je Ordenom časti sa zlatnim zracima.
Ovaj orden dodjeljuje se ustanovama, organizacijama i pojedincima koji se naročito ističu u afirmaciji ljudskih prava, toleranciji među ljudima i narodima, vladavini prava i sloboda i onima koji svojim priznatim i javnim radom i rezultatima doprinose jačanju ugleda Republike Srpske.
Vitrine "Glasa", osim najviših odlikovanja SFR Jugoslavije, BiH i Srpske, krase i priznanja koja su stigla od SPC-a, lokalnih zajednica u Republici Srpskoj, međunarodnih organizacija, uglednih kompanija, ali i onih koje su dodijelile javne, naučne, kulturne i sportske ustanove i organizacije.
"Glas" je ukazom predsjednika Srpske 9. januara 1994. odlikovan Ordenom Njegoša prvog reda, koji se dodjeljuje za izvanredne radne podvige i zasluge u privredi, nauci i kulturi, duhovnom razvoju i opštem napretku Srpske.
Ukazom predsjednika RS od 17. jula 2003. godine "Glas Srpske" odlikovan je Ordenom zastave RS sa srebrnim vijencem za rad i izvanredne zasluge u poslijeratnom razvoju Srpske, učvršćenju mira i međunarodne saradnje, za rezultate i dostignuća od šireg značaja i razmjera u afirmaciji RS. Naš list je još za 35. rođendan ukazom predsjednika SFRJ od 18. juna 1968. godine odlikovan Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima.
Glas Srpske
