Nakon 30 godina otkriveno šta se nalazi u Titovom sefu: Ovo je spisak predmeta
Državna komisija otvorila je prije deset godina takozvani „Titov sef“ u Narodnoj banci Srbije, posle skoro trideset jedne godine od kada su, po odluci Predsedništva SFRJ, ti predmeti tamo deponovani. Danas je ekskluzivno otkrio sadržaj stvari prema spisku koji je predočen tadašnjem rukovodstvu zemlje.
Takozvani depo 555 u Narodnoj banci Srbije poznatiji je kao Titov sef i sadrži razne dragocenosti.
Budući da je prema odluci Predsjedništva SFRJ ostavljena mogućnost da se deo tih stvari pretvori u zlatnu rezervu NBJ ili da se čak proda na aukciji, mogućno je i sasvim vjerovatno da tadašnji spisak stvari ne odgovara stanju koje je nađeno prilikom ulaska državne komisije.
Sve što se tiče ovih predmeta desilo se u periodu od kraja marta do kraja juna 1982. godine, kada su svi predmeti prenijeti u Narodnu banku Jugoslavije i pohranjeni u sefove. Budući da se očekivala ostavinska rasprava u kojoj naslijednici nisu bili jedinstveni, a za tadašnje rukovodstvo posebno su neprijatni bili zahtijevi Titove udovice Jovanke Broz, smatralo se da ovi predmeti ne mogu da budu njen dio. Ovdje je riječ uglavnom o zlatu za koje se ne zna kako se našlo u Titovoj rezidenciji i čemu je trebalo da služi – kao i jednom broju dragocijenosti i odlikovanja iz zaostavštine kraljevske porodice Karađorđević.
Mogućno je da je zlato bilo uzeto iz državnih rezervi kako bi stajalo na raspolaganju Titu i rukovodstvu zemlje u slučaju nužde ili nepredviđenih okolnosti kao što su agresija na državu ili neke slične okolnosti.
Titovo ordenje, prema odluci Predsjedništva SFRJ, bez obzira na njegovu vrijednost, nije pohranjeno u Narodnoj banci Jugoslavije. Imajući u vidu da neka od tih odlikovanja imaju veliku materijalnu vrijednost, predloženo je da porodica dobije kopiju, a da država, zavisno od prirode odlikovanja, ponudi materijalnu nadoknadu naslijednicima, dok bi se originalni orden zadržao u javnom vlasništvu.
Na sjednici Predsjedništva SFRJ održanoj 30. marta 1982. generalni sekretar tog organa, general Ivan Dolničar, upoznao je članove Predsjedništva o pitanjima vezanim za zaostavštinu Josipa Broza. Tada je zaključeno da se zlato deponuje u trezor Narodne banke. Zajedno sa tim odlučeno je i da se „imovina za koju je utvrđeno da je pripadala porodici Karađorđević preda na raspolaganje Narodnoj banci Jugoslavije. Narodnoj banci Jugoslavije naloženo je da „uz angažovanje stručnjaka treba da oceni koji predmeti iz ove imovine imaju posebnu umjetničku ili istorijsku vrijednost radi predaje odgovarajućim muzejskim institucijama u SFRJ. Ono što je zanimljivo – Predsjedništvo SFRJ odlučilo je da se neki predmeti prodaju na aukciji. Tačnije rečeno, naložili su da se utvrdi koji predmeti se mogu unovčiti na aukciji, a koji se mogu uključiti u zlatne rezerve Narodne banke Jugoslavije. Otuda je sasvim mogućno da je veliki broj dragocijenosti Josipa Broza i porodice Karađorđević u međuvremenu nestao, bilo da je „aukcijski prodat“, bilo da je priključen državnim rezervama.
Prema informaciji koja je 28. juna 1982. dostavljena Predsedništvu SFRJ, izvršeni su zaključci od 30. marta 1982. u vezi sa „nekim pitanjima vezanim za utvrđivanje zaostavštine Josipa Broza Tita i zaključilo kako će se postupiti sa stvarima koje su se nalazile u objektima Memorijalnog centra Josip Broz Tito“.
Narodnoj banci Jugoslavije predato je:
a) zlato u polugama i u prahu, u ukupnoj težini od 29,366 kg;
b) zlatnici (veliki i mali), ukupno 2.663 komada;
c) predmeti od zlata, briljanata i dijamanata koji su pripadali porodici Karađorđević, ukupno 149 komada;
d) predmeti od zlata i drugih plemenitih metala koji su posle rata uzeti iz trezora Narodne banke Jugoslavije, zaplijenjeni ili nabavljeni iz državnih sredstava, ukupno 251 komad;
e) numizmatički novac veće vrijednosti, ukupno 1.271 komad;
f) odlikovanja koja su pripadala porodici Karađorđević, 13 komada;
g) posuđe od srebra, i srebra sa pozlatom, ukupno 18 kompleta;
h) ostali predmeti manje vrijednosti (dugmad za manžetne, kutije za cigarete, medaljoni, privjesci, značke i dr.), ukupno 83 komada;
i) devize u gotovu: 26.219 USA $, 36.000 DM i 2.200 danskih kruna.
Svi predmeti i novac predati su Narodnoj banci Jugoslavije zapisnički, sa obavezom da izvrši stručnu procenu vrijednosti predmeta koji imaju istorijsku i arheološku vrijednost i te predmete ustupi odgovarajućim muzejskim ustanovama u Jugoslaviji, a ostale predmete da pretvori u zlatnu rezervu ili proda na aukciji, shodno zaključku Predsedništva SFRJ.
2. Dinarska sredstva u gotovu koja su pripadala Josipu Brozu Titu, a nađena su u Memorijalnom centru, u iznosu od 2,149.589,80 dinara, stavljena su na štednu knjižicu, tako da zajedno sa sredstvima (od autorskih prava i drugih ušteda) koja su se već nalazila na knjižici iznose ukupno 4,933.715,85 dinara. Devizna sredstva na deviznom računu iznose 5.700,49 DM“
U informaciji je izričito navedeno da su odlikovanja, spomen-plakete (zlatne i ostale), razne diplome, zahvalnice, priznanja i štafetne palice evidentirane, ali da nisu unete u Narodnu banku Srbije.
Glas Srpske
Takozvani depo 555 u Narodnoj banci Srbije poznatiji je kao Titov sef i sadrži razne dragocenosti.
Budući da je prema odluci Predsjedništva SFRJ ostavljena mogućnost da se deo tih stvari pretvori u zlatnu rezervu NBJ ili da se čak proda na aukciji, mogućno je i sasvim vjerovatno da tadašnji spisak stvari ne odgovara stanju koje je nađeno prilikom ulaska državne komisije.
Sve što se tiče ovih predmeta desilo se u periodu od kraja marta do kraja juna 1982. godine, kada su svi predmeti prenijeti u Narodnu banku Jugoslavije i pohranjeni u sefove. Budući da se očekivala ostavinska rasprava u kojoj naslijednici nisu bili jedinstveni, a za tadašnje rukovodstvo posebno su neprijatni bili zahtijevi Titove udovice Jovanke Broz, smatralo se da ovi predmeti ne mogu da budu njen dio. Ovdje je riječ uglavnom o zlatu za koje se ne zna kako se našlo u Titovoj rezidenciji i čemu je trebalo da služi – kao i jednom broju dragocijenosti i odlikovanja iz zaostavštine kraljevske porodice Karađorđević.
Mogućno je da je zlato bilo uzeto iz državnih rezervi kako bi stajalo na raspolaganju Titu i rukovodstvu zemlje u slučaju nužde ili nepredviđenih okolnosti kao što su agresija na državu ili neke slične okolnosti.
Titovo ordenje, prema odluci Predsjedništva SFRJ, bez obzira na njegovu vrijednost, nije pohranjeno u Narodnoj banci Jugoslavije. Imajući u vidu da neka od tih odlikovanja imaju veliku materijalnu vrijednost, predloženo je da porodica dobije kopiju, a da država, zavisno od prirode odlikovanja, ponudi materijalnu nadoknadu naslijednicima, dok bi se originalni orden zadržao u javnom vlasništvu.
Na sjednici Predsjedništva SFRJ održanoj 30. marta 1982. generalni sekretar tog organa, general Ivan Dolničar, upoznao je članove Predsjedništva o pitanjima vezanim za zaostavštinu Josipa Broza. Tada je zaključeno da se zlato deponuje u trezor Narodne banke. Zajedno sa tim odlučeno je i da se „imovina za koju je utvrđeno da je pripadala porodici Karađorđević preda na raspolaganje Narodnoj banci Jugoslavije. Narodnoj banci Jugoslavije naloženo je da „uz angažovanje stručnjaka treba da oceni koji predmeti iz ove imovine imaju posebnu umjetničku ili istorijsku vrijednost radi predaje odgovarajućim muzejskim institucijama u SFRJ. Ono što je zanimljivo – Predsjedništvo SFRJ odlučilo je da se neki predmeti prodaju na aukciji. Tačnije rečeno, naložili su da se utvrdi koji predmeti se mogu unovčiti na aukciji, a koji se mogu uključiti u zlatne rezerve Narodne banke Jugoslavije. Otuda je sasvim mogućno da je veliki broj dragocijenosti Josipa Broza i porodice Karađorđević u međuvremenu nestao, bilo da je „aukcijski prodat“, bilo da je priključen državnim rezervama.
Prema informaciji koja je 28. juna 1982. dostavljena Predsedništvu SFRJ, izvršeni su zaključci od 30. marta 1982. u vezi sa „nekim pitanjima vezanim za utvrđivanje zaostavštine Josipa Broza Tita i zaključilo kako će se postupiti sa stvarima koje su se nalazile u objektima Memorijalnog centra Josip Broz Tito“.
Narodnoj banci Jugoslavije predato je:
a) zlato u polugama i u prahu, u ukupnoj težini od 29,366 kg;
b) zlatnici (veliki i mali), ukupno 2.663 komada;
c) predmeti od zlata, briljanata i dijamanata koji su pripadali porodici Karađorđević, ukupno 149 komada;
d) predmeti od zlata i drugih plemenitih metala koji su posle rata uzeti iz trezora Narodne banke Jugoslavije, zaplijenjeni ili nabavljeni iz državnih sredstava, ukupno 251 komad;
e) numizmatički novac veće vrijednosti, ukupno 1.271 komad;
f) odlikovanja koja su pripadala porodici Karađorđević, 13 komada;
g) posuđe od srebra, i srebra sa pozlatom, ukupno 18 kompleta;
h) ostali predmeti manje vrijednosti (dugmad za manžetne, kutije za cigarete, medaljoni, privjesci, značke i dr.), ukupno 83 komada;
i) devize u gotovu: 26.219 USA $, 36.000 DM i 2.200 danskih kruna.
Svi predmeti i novac predati su Narodnoj banci Jugoslavije zapisnički, sa obavezom da izvrši stručnu procenu vrijednosti predmeta koji imaju istorijsku i arheološku vrijednost i te predmete ustupi odgovarajućim muzejskim ustanovama u Jugoslaviji, a ostale predmete da pretvori u zlatnu rezervu ili proda na aukciji, shodno zaključku Predsedništva SFRJ.
2. Dinarska sredstva u gotovu koja su pripadala Josipu Brozu Titu, a nađena su u Memorijalnom centru, u iznosu od 2,149.589,80 dinara, stavljena su na štednu knjižicu, tako da zajedno sa sredstvima (od autorskih prava i drugih ušteda) koja su se već nalazila na knjižici iznose ukupno 4,933.715,85 dinara. Devizna sredstva na deviznom računu iznose 5.700,49 DM“
U informaciji je izričito navedeno da su odlikovanja, spomen-plakete (zlatne i ostale), razne diplome, zahvalnice, priznanja i štafetne palice evidentirane, ali da nisu unete u Narodnu banku Srbije.
Glas Srpske
