Svjetski dan zaštite okoliša: Naša planeta se guši plastikom
Vrijeme je da promijenimo način na koji proizvodimo, konzumiramo i odlažemo plastiku koju koristimo. Iako je plastika jako korisna, postali smo zavisni o plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu sa teškim ekološkim, društvenim, ekonomskim i zdravstvenim posljedicama“, navode iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane povodom Svjetskog dana zaštite okoliša.
Plastika, uključujući mikroplastiku, sada je sveprisutna u našem prirodnom okruženju. Postaju dio Zemljinog fosilnog zapisa i oznaka antropocena, naše trenutne geološke ere. Čak i novo morsko mikrobno stanište nosi ime "plastisfera".
Katastrofalni porast proizvodnje i štetnosti
Od pedesetih do sedamdesetih godina dvadesetog vijeka proizvedena je samo mala količina plastike, i kao rezultat, količina plastičnog otpada je bila relativno podnošljiva. Međutim, od sedmdesetih do početka ovog vijeka proizvodnja plastičnog otpada se više nego utrostručila, što odražava sličan porast proizvodnje plastike.
Od 2000. do 2010. godine količina plastičnog otpada koju proizvodimo porasla je više u jednoj deceniji nego u prethodnih 40 godina. Danas proizvodimo oko 400 miliona tona plastičnog otpada svake godine. Stopa proizvodnje plastike je rasla brže od bilo kojeg drugog materijala.
Otprilike, 36 odsto proizvedene plastike koristi se u ambalaži, uključujući plastične proizvode za jednokratnu upotrebu kao posude za hranu i piće, od kojih otprilike 85 posto završava na deponijama ili kao neregulisani otpad. Dodatni problem je što se oko 98 posto plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu proizvodi od fosilnih goriva tj. od osnovne sirovine. Od sedam milijardi tona plastičnog otpada koji je do sada proizveden u svijetu, manje od 10 posto je reciklirano.
Milioni tona plastičnog otpada se gube u okolišu ili se ponekad otpremaju hiljadama kilometara do odredišta gdje se uglavnom spaljuje ili odlaže. Procijenjeni godišnji gubitak u vrijednosti plastičnog ambalažnog otpada samo pri sortiranju i preradi iznosi 80-120 milijardi američkih dolara, navode iz Instituta.
Šta sve bacamo u prirodu
Opušci, čiji filteri sadrže sićušna plastična vlakna najčešći su tip plastičnog otpada koji se nalazi u okolišu. Omoti za hranu, plastične boce, plastični čepovi za flaše, plastične vrećice za namirnice, plastične slamke i kašičice su sljedeći najčešći artikli. Mnogi od nas koriste ove proizvode svaki dan, ne razmišljajući o tome gdje bi mogli završiti.
Rijeke i jezera nose plastični otpad iz dubokog kopna u more, što ih čini glavnim doprinositeljima zagađenja okeana. Procjenjuje se da je 1.000 rijeka odgovorno za skoro 80 posto globalne godišnje riječne emisije plastike u okean, koje se kreću između 0,8 i 2,7 miliona tona godišnje, a male urbane rijeke su među najvećim zagađivačima.
Plastični otpad, bilo da se nalazi u rijeci, okeanu ili na kopnu, može postojati u okolišu vijekovima. Ista svojstva koja plastiku čine tako korisnom zbog njene izdržljivosti i otpornosti na degradaciju, takođe ih čine gotovo nemogućim da se priroda potpuno razbije.
Opasnosti za svaki živi organizam
Većina plastičnih predmeta nikada ne nestane u potpunosti, samo se raspadaju na sve manje i manje komade. Ta mikroplastika može ući u ljudsko tijelo udisanjem i apsorpcijom i akumulirati se u organima. Mikroplastika je pronađena u našim plućima, jetri, slezini i bubrezima, a studija je nedavno otkrila mikroplastiku u posteljici novorođenčadi.
Potpuni obim uticaja ovoga na ljudsko zdravlje još je nepoznat. Međutim, postoje značajni dokazi da hemikalije povezane s plastikom, kao što su metil živa, plastifikatori i usporivači gorenja, mogu ući u tijelo i povezani su sa zdravstvenim problemima.
Svako može pomoći
-Mnogo je stvari koje kao pojedinac možete učiniti, neke od njih su da tražite od restorana koje posjećujete da prestanu koristiti plastične slamke, do nošenja vlastite šolje za kafu na posao, sve do pritiska na lokalne vlasti da poboljšaju način na koji upravljaju otpadom u vašem gradu ili državi. Očistiti rijeku, obalu, plažu, kupovati održivo, hranu bez ili sa što manje plastične ambalaže, ponesite ceger ili vrećicu za višekratnu upotrebu, kupujte lokalne proizvode i posuđe za višekratnu upotrebu kako biste smanjili plastični otpad i uticaj na okoliš. Mnogo toga će vam pomoći da uštedite novac i štite prirodu, kako kući, tako i na putovanju, uključujući kupovinu odjeće, obuće ili ličnu njegu“, poručuju iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane.
Plastika, uključujući mikroplastiku, sada je sveprisutna u našem prirodnom okruženju. Postaju dio Zemljinog fosilnog zapisa i oznaka antropocena, naše trenutne geološke ere. Čak i novo morsko mikrobno stanište nosi ime "plastisfera".
Katastrofalni porast proizvodnje i štetnosti
Od pedesetih do sedamdesetih godina dvadesetog vijeka proizvedena je samo mala količina plastike, i kao rezultat, količina plastičnog otpada je bila relativno podnošljiva. Međutim, od sedmdesetih do početka ovog vijeka proizvodnja plastičnog otpada se više nego utrostručila, što odražava sličan porast proizvodnje plastike.
Od 2000. do 2010. godine količina plastičnog otpada koju proizvodimo porasla je više u jednoj deceniji nego u prethodnih 40 godina. Danas proizvodimo oko 400 miliona tona plastičnog otpada svake godine. Stopa proizvodnje plastike je rasla brže od bilo kojeg drugog materijala.
Otprilike, 36 odsto proizvedene plastike koristi se u ambalaži, uključujući plastične proizvode za jednokratnu upotrebu kao posude za hranu i piće, od kojih otprilike 85 posto završava na deponijama ili kao neregulisani otpad. Dodatni problem je što se oko 98 posto plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu proizvodi od fosilnih goriva tj. od osnovne sirovine. Od sedam milijardi tona plastičnog otpada koji je do sada proizveden u svijetu, manje od 10 posto je reciklirano.
Milioni tona plastičnog otpada se gube u okolišu ili se ponekad otpremaju hiljadama kilometara do odredišta gdje se uglavnom spaljuje ili odlaže. Procijenjeni godišnji gubitak u vrijednosti plastičnog ambalažnog otpada samo pri sortiranju i preradi iznosi 80-120 milijardi američkih dolara, navode iz Instituta.
Šta sve bacamo u prirodu
Opušci, čiji filteri sadrže sićušna plastična vlakna najčešći su tip plastičnog otpada koji se nalazi u okolišu. Omoti za hranu, plastične boce, plastični čepovi za flaše, plastične vrećice za namirnice, plastične slamke i kašičice su sljedeći najčešći artikli. Mnogi od nas koriste ove proizvode svaki dan, ne razmišljajući o tome gdje bi mogli završiti.
Rijeke i jezera nose plastični otpad iz dubokog kopna u more, što ih čini glavnim doprinositeljima zagađenja okeana. Procjenjuje se da je 1.000 rijeka odgovorno za skoro 80 posto globalne godišnje riječne emisije plastike u okean, koje se kreću između 0,8 i 2,7 miliona tona godišnje, a male urbane rijeke su među najvećim zagađivačima.
Plastični otpad, bilo da se nalazi u rijeci, okeanu ili na kopnu, može postojati u okolišu vijekovima. Ista svojstva koja plastiku čine tako korisnom zbog njene izdržljivosti i otpornosti na degradaciju, takođe ih čine gotovo nemogućim da se priroda potpuno razbije.
Opasnosti za svaki živi organizam
Većina plastičnih predmeta nikada ne nestane u potpunosti, samo se raspadaju na sve manje i manje komade. Ta mikroplastika može ući u ljudsko tijelo udisanjem i apsorpcijom i akumulirati se u organima. Mikroplastika je pronađena u našim plućima, jetri, slezini i bubrezima, a studija je nedavno otkrila mikroplastiku u posteljici novorođenčadi.
Potpuni obim uticaja ovoga na ljudsko zdravlje još je nepoznat. Međutim, postoje značajni dokazi da hemikalije povezane s plastikom, kao što su metil živa, plastifikatori i usporivači gorenja, mogu ući u tijelo i povezani su sa zdravstvenim problemima.
Svako može pomoći
-Mnogo je stvari koje kao pojedinac možete učiniti, neke od njih su da tražite od restorana koje posjećujete da prestanu koristiti plastične slamke, do nošenja vlastite šolje za kafu na posao, sve do pritiska na lokalne vlasti da poboljšaju način na koji upravljaju otpadom u vašem gradu ili državi. Očistiti rijeku, obalu, plažu, kupovati održivo, hranu bez ili sa što manje plastične ambalaže, ponesite ceger ili vrećicu za višekratnu upotrebu, kupujte lokalne proizvode i posuđe za višekratnu upotrebu kako biste smanjili plastični otpad i uticaj na okoliš. Mnogo toga će vam pomoći da uštedite novac i štite prirodu, kako kući, tako i na putovanju, uključujući kupovinu odjeće, obuće ili ličnu njegu“, poručuju iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane.
