O SVOM POSLOVNOM USPJEHU, TE KAKO SE DOKAZALA NA VIŠE POLjA, ZA ,,SEMBERIJA INFO’’ GOVORI MARA KOJADINOVIĆ
Uprkos poslovnim uspjesima u svijetu, bez svojih korjena, tradicije i običaja ste niko i ništa!
Mara Kojadinović, uspješna poslovna žena, koja je svoje snove ostvarila u Njemačkoj, u razgovoru za ,,Semberija info”, poručuje da su najsrećniji oni ljudi koji žive na svojoj djedovini i svoju djecu odgajaju tamo dje su im korjeni.
Iz rodne Gradiške, 2008. godine, otišli ste se u Njemačku. Šta je bio Vaš konkretan motiv da se odlučite na taj korak i da li je u početku bilo teško prilagoditi se novom okuženju, mentalitetu i kulturi?
- Nakon šest godina rada u medijima napustila sam naše prostore 2008. godine. U periodu od 2002. do 2008. godine radila sam kao televizijski voditelj i urednik muzičkih emisija, a nakon toga i voditelj informativnih emisija, gdje sam i upoznala svog sadašnjeg supruga Miroslava Kojadinovića. On je bio razlog mog odlaska sa naših prostora. U početku nije bilo ni malo jednostavno prilagoditi se novoj kulturi i mentalitetu. Prije svega, nisam govorila njemački jezik, sve je bilo drugačije, ali imala sam jaku volju i želju da se što brže integrišem u njemačko društvo.
Vi ste izuzetno uspješna poslovna žena, uspjeli ste se ostvariti na više polja?
- Moj put uspjeha bio je jako interesantan i pun izazova. Kada sam došla u Burghausen njihovi novinari su saznali da je iz Republike Srpske došla voditeljka u njihov grad i tražili su da uradimo intervju. Pristala sam i bila sam na naslovnoj strani, a pričala sam o voditeljstvu i mojim iskustvima u Republici Srpskoj. Nakon toga sam dobila poziv od konzulata BiH u Minhenu da sarađujemo. Oko dvije godine vodila sam program na njihovim manifestacijama. U međuvremenu su me angažovali i ljudi iz organizacije ,,Čovjek čovjeku”, a kao voditelj sam sarađivala i sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Ninbergu. Sada radim kao marketing menadžer kompanije ,,DOMATEC s Tim” , a vlasnica sam i butika već deset godina i imam licence za neke vodeće modne brendove.
U kojoj mjeri je sve bilo teže ili možda lakše postići, ,,negdje tamo daleko”, nego ovdje na ovim našim prostorima?
- Znate kako, svugdje imamo i prednosti i mane u svakom poslu. Tamo je prednost da stvarno imamo jedan uređen sistem poslovanja i sve je jako organizovano, dok to ovdje još uvijek malo nedostaje i zato je tamo mnogo lakše postići mnogo toga. Lako je sve postići kada neko hoće da radi, a onom ko neće da radi, ništa ne pomaže.
I dalje povremeno radite i kao voditeljka na Televiziji srpske dijaspore u Minhenu?
- Ja sam radila za proslavu Dana Republike Srpske u Njemačkoj i tu su bile kolege sa Televizije srpske dijaspore i vlasnik televizije Dalibor Visić. Ponudili su mi saradnju, jer im se svidjelo kako ja to radim. Ljubav prema medijima je zauvijek u meni, jer je to moja prva ljubav. Naravno, kada je posao u pitanju.
Često dolazite u Vašu rodnu Gradišku, vuku Vas korijeni, ovi prostori, Republika Srpska?
- Volim da dođem u Republiku Srpsku, ja to kažem svojoj kući. Ovdje je moja porodica, ovdje su moji korjeni, moja tradicija i običaji, a bez toga smo niko i ništa. Šta će nam sav uspjeh na svijetu, ako nemamo tu kolijevku kojoj pripadamo. Ja sam jako ponosna ko sam, šta sam i odakle dolazim.
Do sada ste, zajedno sa svojim suprugom Miroslavom, organizovali brojne humanitarne akcije. U kojoj mjeri Vas bavljenje humanitarnim radom dodatno ispunjava i šta bi u tom smislu bila Vaša poruka svima onima koji su u prilici da pomognu drugima?
- Moj suprug Miroslav, ne što je moj, ima najveće srce na svijetu, posebno kada je humanost u pitanju. On je uradio mnogo toga što mediji i ne znaju. Što se mene tiče ja sam tu uz njega u svim akcijama i ne postoji veća toplina u duši, nego kada nekome pomognete. Moja poruka svim ljudima, koji su u mogućnosti da pomognu, jeste da pomažu na pravi način, tako što idu direktno do osoba kojima je pomoć potrebna, onda znaju da je sve što su uradili, zaista, otišlo u prave ruke.
Mnogo putujete i tokom Vaših poslovnih putovanja nesebično promovišete i potencijale Republike Srpske? Koji je naš navredniji resurs koji bi se mogao valjano iskoristiti?
- Od prvog dana ja pokušavam da Republiku Srpsku prikažem u najljepšem svjetlu, jer i sami znate koliko je to teško i kakvo je mišljenje u svijetu o nama. Na svim putovanjima, i privatnim i poslovnim, moj suprug i ja smo to radili i radimo i govorimo o Srpskoj u najboljem svjetlu. Što se tiče naših resursa imamo ih mnogo. Mi imamo jako inteligentan i vrijedan narod, koji je jako cijenjen na zapadu. Trebamo više investitora dovesti na naše prostore kako bismo stvorili bolji privredni ambijent i otvorili prostor za nova radna mjesta i tako zaustavili odliv stanovništva. Imamo i prirodne ljepote pogodne za razoj turizama. Mi smo lično ovdje doveli mnogo Nijemaca koji se stalno vraćaju u Republiku Srpsku i oduševljeni su. Mogućnosti za napredak Srpske su, zaista, brojne.
Vi ste odlučili svoj životni put graditi van naših prostora. Slično poput Vas, razmišlja sve više ljudi sa ovih prostora, koji svakodnevno odlaze. Šta bi na kraju bila Vaša poruka njima, ali i svim onim mladim koji svoje šanse, ipak, vide u svojoj domovini?
- Za one mlade ljude koji odlaze, moja poruka je da dobro istraže gdje idu i vjerujem da im na početku sigurno neće biti lako i da će doživjeti i emotivnu bol, posebno kada napuste sve ovdje, ali ništa nije nemoguće. Sve se može kada postoje jaka volja i želja. Oni koji ostaju ovdje u Republici Srpskoj mogu da kažem da su najsrećniji ljudi na svijetu, jer nisu ni svjesni koliko je lijepo govoriti svoj jezik i živjeti na svojoj djedovini i svoju djecu odgajati gdje su vam korjeni. To je ono pravo i najveće bogatstvo.
Semberske novine - Semberija info
Mara Kojadinović, uspješna poslovna žena, koja je svoje snove ostvarila u Njemačkoj, u razgovoru za ,,Semberija info”, poručuje da su najsrećniji oni ljudi koji žive na svojoj djedovini i svoju djecu odgajaju tamo dje su im korjeni.
Iz rodne Gradiške, 2008. godine, otišli ste se u Njemačku. Šta je bio Vaš konkretan motiv da se odlučite na taj korak i da li je u početku bilo teško prilagoditi se novom okuženju, mentalitetu i kulturi?
- Nakon šest godina rada u medijima napustila sam naše prostore 2008. godine. U periodu od 2002. do 2008. godine radila sam kao televizijski voditelj i urednik muzičkih emisija, a nakon toga i voditelj informativnih emisija, gdje sam i upoznala svog sadašnjeg supruga Miroslava Kojadinovića. On je bio razlog mog odlaska sa naših prostora. U početku nije bilo ni malo jednostavno prilagoditi se novoj kulturi i mentalitetu. Prije svega, nisam govorila njemački jezik, sve je bilo drugačije, ali imala sam jaku volju i želju da se što brže integrišem u njemačko društvo.
Vi ste izuzetno uspješna poslovna žena, uspjeli ste se ostvariti na više polja?
- Moj put uspjeha bio je jako interesantan i pun izazova. Kada sam došla u Burghausen njihovi novinari su saznali da je iz Republike Srpske došla voditeljka u njihov grad i tražili su da uradimo intervju. Pristala sam i bila sam na naslovnoj strani, a pričala sam o voditeljstvu i mojim iskustvima u Republici Srpskoj. Nakon toga sam dobila poziv od konzulata BiH u Minhenu da sarađujemo. Oko dvije godine vodila sam program na njihovim manifestacijama. U međuvremenu su me angažovali i ljudi iz organizacije ,,Čovjek čovjeku”, a kao voditelj sam sarađivala i sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Ninbergu. Sada radim kao marketing menadžer kompanije ,,DOMATEC s Tim” , a vlasnica sam i butika već deset godina i imam licence za neke vodeće modne brendove.
U kojoj mjeri je sve bilo teže ili možda lakše postići, ,,negdje tamo daleko”, nego ovdje na ovim našim prostorima?
- Znate kako, svugdje imamo i prednosti i mane u svakom poslu. Tamo je prednost da stvarno imamo jedan uređen sistem poslovanja i sve je jako organizovano, dok to ovdje još uvijek malo nedostaje i zato je tamo mnogo lakše postići mnogo toga. Lako je sve postići kada neko hoće da radi, a onom ko neće da radi, ništa ne pomaže.
I dalje povremeno radite i kao voditeljka na Televiziji srpske dijaspore u Minhenu?
- Ja sam radila za proslavu Dana Republike Srpske u Njemačkoj i tu su bile kolege sa Televizije srpske dijaspore i vlasnik televizije Dalibor Visić. Ponudili su mi saradnju, jer im se svidjelo kako ja to radim. Ljubav prema medijima je zauvijek u meni, jer je to moja prva ljubav. Naravno, kada je posao u pitanju.
Često dolazite u Vašu rodnu Gradišku, vuku Vas korijeni, ovi prostori, Republika Srpska?
- Volim da dođem u Republiku Srpsku, ja to kažem svojoj kući. Ovdje je moja porodica, ovdje su moji korjeni, moja tradicija i običaji, a bez toga smo niko i ništa. Šta će nam sav uspjeh na svijetu, ako nemamo tu kolijevku kojoj pripadamo. Ja sam jako ponosna ko sam, šta sam i odakle dolazim.
Do sada ste, zajedno sa svojim suprugom Miroslavom, organizovali brojne humanitarne akcije. U kojoj mjeri Vas bavljenje humanitarnim radom dodatno ispunjava i šta bi u tom smislu bila Vaša poruka svima onima koji su u prilici da pomognu drugima?
- Moj suprug Miroslav, ne što je moj, ima najveće srce na svijetu, posebno kada je humanost u pitanju. On je uradio mnogo toga što mediji i ne znaju. Što se mene tiče ja sam tu uz njega u svim akcijama i ne postoji veća toplina u duši, nego kada nekome pomognete. Moja poruka svim ljudima, koji su u mogućnosti da pomognu, jeste da pomažu na pravi način, tako što idu direktno do osoba kojima je pomoć potrebna, onda znaju da je sve što su uradili, zaista, otišlo u prave ruke.
Mnogo putujete i tokom Vaših poslovnih putovanja nesebično promovišete i potencijale Republike Srpske? Koji je naš navredniji resurs koji bi se mogao valjano iskoristiti?
- Od prvog dana ja pokušavam da Republiku Srpsku prikažem u najljepšem svjetlu, jer i sami znate koliko je to teško i kakvo je mišljenje u svijetu o nama. Na svim putovanjima, i privatnim i poslovnim, moj suprug i ja smo to radili i radimo i govorimo o Srpskoj u najboljem svjetlu. Što se tiče naših resursa imamo ih mnogo. Mi imamo jako inteligentan i vrijedan narod, koji je jako cijenjen na zapadu. Trebamo više investitora dovesti na naše prostore kako bismo stvorili bolji privredni ambijent i otvorili prostor za nova radna mjesta i tako zaustavili odliv stanovništva. Imamo i prirodne ljepote pogodne za razoj turizama. Mi smo lično ovdje doveli mnogo Nijemaca koji se stalno vraćaju u Republiku Srpsku i oduševljeni su. Mogućnosti za napredak Srpske su, zaista, brojne.
Vi ste odlučili svoj životni put graditi van naših prostora. Slično poput Vas, razmišlja sve više ljudi sa ovih prostora, koji svakodnevno odlaze. Šta bi na kraju bila Vaša poruka njima, ali i svim onim mladim koji svoje šanse, ipak, vide u svojoj domovini?
- Za one mlade ljude koji odlaze, moja poruka je da dobro istraže gdje idu i vjerujem da im na početku sigurno neće biti lako i da će doživjeti i emotivnu bol, posebno kada napuste sve ovdje, ali ništa nije nemoguće. Sve se može kada postoje jaka volja i želja. Oni koji ostaju ovdje u Republici Srpskoj mogu da kažem da su najsrećniji ljudi na svijetu, jer nisu ni svjesni koliko je lijepo govoriti svoj jezik i živjeti na svojoj djedovini i svoju djecu odgajati gdje su vam korjeni. To je ono pravo i najveće bogatstvo.
Semberske novine - Semberija info
