Porodica Milenka Gotovčevića (49) iz Velike Obarske  godinama se bavi uzgojem duvana. Milenko za ,,Semberija info’’ kaže da se njegov djed počeo baviti uzgojem ove industrijske biljke još davne 1974. godine.

-Do sada nismo prekidali ovu proizvodnju. Bilo je teških, ali i dobrih godina za nas duvanare. Sve što smo stekli, moja porodica i ja, sve je, uglavnom, od duvana. U manjem obimu bavili smo se i stočarstvom. Dočekali smo i vrijeme kada ova proizvodnja postaje upitna za mnoge od nas. Sadićemo duvan i ove godine, a poslije, šta bude. Mnogi to neće da priznaju, ali, zahvaljujući Svetozaru Mihajloviću, ova proizvodnja još opstaje u Semberiji.

Što se tiče podsticaja za duvan, svjesni smo činjenice o štetnosti konzumiranja cigareta. Ali, država treba da napravi jasnu računicu, da li je isplativije imati domaću proizvodnju ili uvoziti duvan. Prosječna otkupna cijena duvana je do tri KM po kilogramu. Slobodan sam da kažem i to, da nije bilo u proteklih nekoliko godina tzv. ,,crnog tržišta”, ova proizvodnja bi se ugasila još prije pet do šest godina”.


 
Milenko kaže da su duvanari zahvalni ministru Borisu Pašaliću i direktoru Agrarnog fonda grada Bijeljina Zlatanu Lazareviću, jer su uvrstili i duvanare u pravilnik za dodjelu podsticaja.
-Nisu to neka značajna sredstva, ali nam puno znači da neko misli i na duvanare. U Srbiju je došao veliki investitor, firma ,,Japan tobacco”. I nama je ovdje neophodan jak investitor koji će uvesti red na tržište duvana. Niko neće investirati na nesigurnom i neuređenom tržištu. Od tri dunuma duvana, koliko je sadio moj djed, dostigao sam čak površinu od 120 dunuma. Sada sam tu proizvodnju smanjio, jer su svi repromaterijali značajno skuplji, kao i radna snaga.

Duvan je takva proizvodnja koja zahtijeva puno fizičkog rada. Najviše treba izdvojiti za dnevnice sezonskim radnicima koji okopavaju i beru duvan. U Semberiji značajan broj porodica živi isključivo od duvana. Investirao sam puno u izgradnju sušara, nabavku peći na ugalj, nabavio sam kopačicu za duvan. Sve to je koštalo više od pedeset hiljada KM”.
 
Milenko kaže da na njegovom imanju zajedno žive četiri generacije. U proizvodnji duvana pomažu mu sinovi Velibor i Momčilo, snajka Ivana, supruga Slađana, majka Slavka.
-Svi smo u vrijeme okopavanja i berbe duvana uključeni u taj posao. Jedino je unuk Milenko, kao najmlađi, pošteđen tih poslova. U prošloj godini, da i to istaknem, za dnevnice sam isplatio 27.000 KM, samo za branje duvana. Dakle, još pet porodica je bilo angažovano na ovom poslu.

Svaka sušara, a bilo ih je oko osamdeset i pet, koštala me oko 300 KM, kada su dnevnice u pitanju, ne uključujući hranu i prevoz radnika. Ovdje je šesta klasa zemljišta, tako da nam ostaje samo da se bavimo stočarstvom i proizvodnjom duvana”, kaže Milenko Gotovčević, ističući da u ovoj godini ne očekuje ništa više, osim ,,pozitivne nule”.



-Neka nas zdravlje posluži, da ne bude rata, da budemo svi živi i zdravi, da samo preživimo. Što se mene tiče, bio bih s tim zadovoljan. Neću prekidati ovu proizvodnju u ovoj godini. Optimista sam i nadam se da će sve ovo izaći na dobro. Narod želi mir i da može da živi od svog rada. Drago mi je da sam djecu zadržao ovdje, da ne idu u inostranstvo. Nisam zagovornik odlaska mladih s ovih prostora. Mi ih ovdje školujemo i vaspitavamo, pa, zašto da idu na zapad? Žao mi je da fakultetski obrazovana djeca odlaze u Evropu”, kaže na kraju za portal ,,Semberija info'' Milenko Gotovčević, vrijedni semberski domaćin, čovjek, kako sam reče, koga optimizam još uvijek ne napušta.
 
(Semberija info)