Teorija emocionalnog vezivanja je teorija o porijeklu i prirodi čovjekove osjećajnosti. Emocionalna vezanost se odnosi na specifičan odnos koji se u najranijem djetinjstvu formira između majke i djeteta i traje kroz čitav život, kao trajna psihološka veza uspostavljena između dvoje ljudi. Potreba za vezanošću je bazična potreba kao i potreba za hranom i bez nje nema opstanka. Ona je posebno izražena u specifičnim uslovima prijetnje i ugroženosti. Ponašanje vezanosti je bilo koje ponašanja koje rezultira postizanjem i održavanjem blizine druge individue (najčešće roditelja), koja se doživljava kao sposobnija za suočavanje sa svijetom, a biološka funkcija takvog ponašanja je zaštita. Ono što nam prižaju značajne figure emocionalne vezanosti zove se sigurna baza. Ona upravo obezbjeđuje emocionalnu bliskost, utočište i zaštitu ali i potiče na istraživanje svijeta oko nas što je značajna predispozicija za budući adekvatan rast i razvoj djetetove ličnosti. Sigurna baza je temelj za sve buduće odnose i uloge'', navodi Maja Zorić, sistemski porodični psihoterapeut.
.
Ne možemo da se ne zapitamo, šta se dešava u slučajevima kada roditelji ne uspijevaju da svojoj djeci obezbijede adekvatnu sigurnu bazu, kada je porodična dinamika izvor stresa i nesigurnosti. Da li je roditeljska emocionalna nedostupnost djetetova trauma koja prolazi ispod radara?!

Emocionalno nedostupni roditelji kod djeteta razvijaju sliku o sebi kao o biću koje ne vrijedi dovoljno, a sliku o svijetu kao o mjestu koje nije sigurno niti njemu naklonjeno. Ako nam oni koji nam trebaju biti emocionalno najprisniji, koji treba da nas štite i ohrabruju na putu kognitivnog, emocionalnog i socijalnog razvoja to ne obezbjeđuju ne možemo a da se ne pitamo kakve su nam šanse da izrastemo u zrele i emocionalno stabilne ličnosti.

Dijete koje se osjeća sigurnim može da se opusti i vjeruje. Bez osjećaja sigurnosti teško se prelazi na sve buduće razvojne zadatke. Ipak, naše djetinjstvo ne mora biti savršeno da bismo bili u dovoljnoj mjeri dobro prilagođeni odrasli ljudi. Ono što je potrebno jeste da se djetetu obezbjedi dovoljno emocionalne bliskosti, relativno stabilno životno okruženje i realistične granice.

Porodica je mjesto u kojoj razvijamo svoj identitet i pripadnost. Zdrava porodična sredina obezbjeđuje dovoljno emocionalne bliskosti te poštovanje i  uvažavanje svih njenih članova.

Kada razmišljamo o strahu i opasnosti uvijek razmišljamo od čega bježimo. Značajnije je baviti se tim kome bježimo. Ako nam je u takvoj situaciji prva pomisao neko od članova naše porodice znajte da je vaša porodica zadovoljila kriterijume onoga što nazivamo dobra sigurna baza i utočište’’, pojašnjava Maja Zorić i naglašava da je ovaj tekst nastao je u okviru projekta „Prevencija sekundarne traume kroz osnaživanje – PRESTO“ koji se implementira u okviru projekta „Unapređenje društvene kohezije kroz saradnju u oblasti pružanja lokalnih usluga u Bosni i Hecegovini“ kojeg finansira Fond za izgradnju mira Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF), a provode Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u ime Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini.