Sjećanje na prvog školovanog kovača zapadne Srbije i istočne BiH, danas Republike Srpske: Kovao od gvožđa, ali i „od srca“
Potomci i prijatelji familije su u Runjanima, kod Loznice, odali počast svom pretku Milisavu( Dragutina) Mitriću, koji je, tačno prije jednog vijeka, u Loznici, u organizaciji tadašnje Zanatske zadruge, čiji će, kasnije, biti značajan član, odbranio rad, pred stručnom komisijom, za kalfensko pismo -kovačkog zanata.
Bilo je to doba kada se do majstorske diplome teško dolazilo i podrazumijevalo je učenje, rad, trud kao i, u šegrtskom dobu, mnoga odricanja.U Jadru je, u to vrijeme, bilo malo školovanih majstora, posebno kad su u pitanju, tada već složeniji poslovi, kakav je kovački koji je bio na cijeni.Prstima jedne ruke mogli su da se izbroje kovači u Jadru, čiji se broj kasnije značajno isčezavao da bi ovo zanimanje skoro izumrlo u posljednjim godinama, bar što se tiče potkivanja volova i konja.U zapadnoj Srbiji, danas, ali i istočnom dijelu Republike Srpske, prema našim istraživanjima teško da se može pronaći, ukupno, 20 pri volova. Milisav je, kao majstor, učio šegrte i kovačkom zanatu, koji je umjetničkog pravca, pa su njegovi učenici kovali najbolje ograde, prije svega one za crkvene porte na obe obale Drine.
Kao i njegovi potomci ljubio je svim srcem i družio se sa braćom Srbima, sa lijeve obale Drine, i obožavao
Manastir Tavnu. U zanatstvu, a ne samo u zemljoradnji, kasnije će Milisava, majstora kovačkog zanata na velikom glasu u Jadru, podrinju, Azbukovici, Mačvi, Rađevini, ali i Semberiji i Birču, u Bosni, slijediti mnogi potomci, od bravara, stolara, tesara, zidara do metalostrugara i zlatara.Bio je, kako je rečeno, oženjen iz familije Subotić, takođe, iz Runjana, koja je, posle njegove pogibije, 1937. godine, podigla četvoro čeljadi -Miloša, Budimira, Milevu -Leku i Mariju -Maru.I ne samo što je bio obrazovan, vrijedan i porodici predan, ostao je upamćen kao veliki rodoljub, koji je, na braniku otadžbine, dosta obolio.-Deda Milisav je imao braću Ljubisava, Kostu, Lazara koji su, takođe, bili sjajni domaćini i rodoljubi, učesnici najtežih bitaka za krst časni i slobodu zlatnu -priča Zoran (Branislava) Mitrić, unuk Ljubisavljev. -Članovi naše loze su položili živote u balkanskim i oba svjetska rata, niko nije izostao sa fronta, od početka do kraja.I najnovijim ratovima nema naše kuće iz koje neko nije bio na ratištu, braneći Srbiju i svoj rod.I svi smo se, Bogu hvala, vratili.Čista obraza, viteški kakav je bio i naš pradeda Dragutin(Dragića) Mitrić, junak sa Cera, koji je postradao 1914. kao pripadnik 2.čete 2. bataljona 6. puka 2 poziva srpske junačke vojske.Slavnom pretku, kako kaže Petar Mitrić, dogovorili su se da podignu specijalno spomen znamenje u znaku pravoslavnog krsta, koje je osmislio, već, ugledni likovni umjetnik, akademik Drago Mirković, porijeklom iz Banjana iz Stare Hercegovine, odakle su došli, prije više od tri vijeka i Mitrić u Jadar.Zoran Mitrić, sin Milutinov, unuku Kostin i praunuk Dragutina junaka, kaže da je kultura sjećanja od najvećeg mogućeg značaja i da je svako naše groblje svetinja i muzej na otvorenom gdje može da se čita istorija našeg roda, naših familija i naše otadžbine.Zoran je, inače, u zlatarstvu dostigao vrh savršenosti,ne samo za prostore Srbije, a prije toga je bio majstor u „Viskozi“ kakvom mu nije bilo ravna.Vrhunski majstori i divni ljudi Milutin Mića(Miloša) Ilić, koji je, takođe dio ove velike loze, kao i Zvonko(Radomir) Mitrić, unuk Budimirov i oraunuk Radomirov, poručuju da je jako važno da se na spomenicima navedu precizni podaci, kako bi mogla, kroz decenije i vijekove, da se „uhvati veza“ loze do tančina.Branko Mitrić, unuk Budimirov, praunuk Milisavljev, sin Dragana, koji se, kao i većina srodnika borio za slobodu našeg naroda u minulim ratovima, od početka do kraja, pozvao ih je da se pomole Bogu za mrtve i žive, što je i učinjeno, uz odavanje pošte i drugim komšijama kumovima i rođacima.Istakli su značaj potrebe da se, kako je govorio sveti vladika Nikolaj, „Srbi slože, umnože i obože“! Mlađa pokoljenja ove loze, osim u ovom kraju, „rasejana“ su i širom Srbije, ali i planete, od Runjana do daleke Amerike i Kanade.Slavu loze u Americi pronosi, sada već čuvena doktorka, Slađana Slađa Mitrić, a u Kanadi Milan Ilić i njegova djeca Dragan i Denis sa porodicama.Dr Slađana je i dobitnik visokog priznanja "Dr Draga Ljočić", koje je ustanovljeno u čast prve srpske ljekarke, junakinje, humanitarke i zadužbinarke.
Bilo je to doba kada se do majstorske diplome teško dolazilo i podrazumijevalo je učenje, rad, trud kao i, u šegrtskom dobu, mnoga odricanja.U Jadru je, u to vrijeme, bilo malo školovanih majstora, posebno kad su u pitanju, tada već složeniji poslovi, kakav je kovački koji je bio na cijeni.Prstima jedne ruke mogli su da se izbroje kovači u Jadru, čiji se broj kasnije značajno isčezavao da bi ovo zanimanje skoro izumrlo u posljednjim godinama, bar što se tiče potkivanja volova i konja.U zapadnoj Srbiji, danas, ali i istočnom dijelu Republike Srpske, prema našim istraživanjima teško da se može pronaći, ukupno, 20 pri volova. Milisav je, kao majstor, učio šegrte i kovačkom zanatu, koji je umjetničkog pravca, pa su njegovi učenici kovali najbolje ograde, prije svega one za crkvene porte na obe obale Drine.
Kao i njegovi potomci ljubio je svim srcem i družio se sa braćom Srbima, sa lijeve obale Drine, i obožavao
Manastir Tavnu. U zanatstvu, a ne samo u zemljoradnji, kasnije će Milisava, majstora kovačkog zanata na velikom glasu u Jadru, podrinju, Azbukovici, Mačvi, Rađevini, ali i Semberiji i Birču, u Bosni, slijediti mnogi potomci, od bravara, stolara, tesara, zidara do metalostrugara i zlatara.Bio je, kako je rečeno, oženjen iz familije Subotić, takođe, iz Runjana, koja je, posle njegove pogibije, 1937. godine, podigla četvoro čeljadi -Miloša, Budimira, Milevu -Leku i Mariju -Maru.I ne samo što je bio obrazovan, vrijedan i porodici predan, ostao je upamćen kao veliki rodoljub, koji je, na braniku otadžbine, dosta obolio.-Deda Milisav je imao braću Ljubisava, Kostu, Lazara koji su, takođe, bili sjajni domaćini i rodoljubi, učesnici najtežih bitaka za krst časni i slobodu zlatnu -priča Zoran (Branislava) Mitrić, unuk Ljubisavljev. -Članovi naše loze su položili živote u balkanskim i oba svjetska rata, niko nije izostao sa fronta, od početka do kraja.I najnovijim ratovima nema naše kuće iz koje neko nije bio na ratištu, braneći Srbiju i svoj rod.I svi smo se, Bogu hvala, vratili.Čista obraza, viteški kakav je bio i naš pradeda Dragutin(Dragića) Mitrić, junak sa Cera, koji je postradao 1914. kao pripadnik 2.čete 2. bataljona 6. puka 2 poziva srpske junačke vojske.Slavnom pretku, kako kaže Petar Mitrić, dogovorili su se da podignu specijalno spomen znamenje u znaku pravoslavnog krsta, koje je osmislio, već, ugledni likovni umjetnik, akademik Drago Mirković, porijeklom iz Banjana iz Stare Hercegovine, odakle su došli, prije više od tri vijeka i Mitrić u Jadar.Zoran Mitrić, sin Milutinov, unuku Kostin i praunuk Dragutina junaka, kaže da je kultura sjećanja od najvećeg mogućeg značaja i da je svako naše groblje svetinja i muzej na otvorenom gdje može da se čita istorija našeg roda, naših familija i naše otadžbine.Zoran je, inače, u zlatarstvu dostigao vrh savršenosti,ne samo za prostore Srbije, a prije toga je bio majstor u „Viskozi“ kakvom mu nije bilo ravna.Vrhunski majstori i divni ljudi Milutin Mića(Miloša) Ilić, koji je, takođe dio ove velike loze, kao i Zvonko(Radomir) Mitrić, unuk Budimirov i oraunuk Radomirov, poručuju da je jako važno da se na spomenicima navedu precizni podaci, kako bi mogla, kroz decenije i vijekove, da se „uhvati veza“ loze do tančina.Branko Mitrić, unuk Budimirov, praunuk Milisavljev, sin Dragana, koji se, kao i većina srodnika borio za slobodu našeg naroda u minulim ratovima, od početka do kraja, pozvao ih je da se pomole Bogu za mrtve i žive, što je i učinjeno, uz odavanje pošte i drugim komšijama kumovima i rođacima.Istakli su značaj potrebe da se, kako je govorio sveti vladika Nikolaj, „Srbi slože, umnože i obože“! Mlađa pokoljenja ove loze, osim u ovom kraju, „rasejana“ su i širom Srbije, ali i planete, od Runjana do daleke Amerike i Kanade.Slavu loze u Americi pronosi, sada već čuvena doktorka, Slađana Slađa Mitrić, a u Kanadi Milan Ilić i njegova djeca Dragan i Denis sa porodicama.Dr Slađana je i dobitnik visokog priznanja "Dr Draga Ljočić", koje je ustanovljeno u čast prve srpske ljekarke, junakinje, humanitarke i zadužbinarke.
