VASILIJE PERIĆ, NAČELNIK UGLjEVIKA I KANDIDAT ZA NAČELNIKA: MOJ DOM JE U UGLjEVIKU
Opština Ugljevik je u proteklih dvadesetak godina izgradila šesnaest seoskih vodovoda, te je oko 90 odsto područja opštine pokriveno vodosnabdijevanjem. Oko 75 odsto stanovništva opštine živi na seoskom području, te je i razumljiva briga za kvalitet života ljudi koji žive na selu, kaže Vasilije Perić, načelnik opštine Ugljevik, kandidat za načelnika i na narednim lokalnim izborima.
-Imali smo ovdje stručnjake iz Beograda koji su radili analizu vodosnabdijevanja i oni su nam rekli, nakon posjete većem broju opština u RS i BiH, da od dvadesetak opština koje su posjetili, Ugljevik spada u red najčistijih opština. U svim oblastima ostvarili smo vidan napredak, počevši od izgradnje infrastrukture, pa do kulturnih dešavanja. Posebnu brigu vodimo o njegovanju tradicije i kulture. Plasiraju se i netačne informacije o tome kako naš Dom kulture godišnje dobija tri do četiri miliona KM, što je čista izmišljotina. Naš Centar za kulturu godišnje dobije između tristo do četirsto hiljada KM za svoje aktivnosti i potrebe. U prošloj godini predsjednica RS bila je pokrovitelj „Danima harmonike“. To je festival svjetskog nivoa. Predlagano je da se festival preseli u Banja Luku, ali, smatramo da treba da ostane u Ugljeviku, jer smo mi začetnici i inicijatori organizovanja tog festivala“.
Perić kaže da opština Ugljevik ima izuzetno dobru saradnju sa Srpskom pravoslavnom crkvom, te da ga posebno raduju riječi vladike Fotija, episkopa zvorničko – tuzlanskog, koji je izjavio da „Ugljevik postaje duhovni centar Eparhije“.
-Imamo Manastir srpsko-ruskog prijateljstva. U Ugljeviku živi vjeran narod koji dobro zna da nas je naša Sveta crkva održala na ovim prostorima. Sve što smo radili, radili smo marljivo, sa puno truda i odricanja. Uvijek može više i bolje. Imamo najmanju stopu nezaposlenosti. Mi smo samo u ovoj godini isplatili 100.000 KM podsticaja za novozaposlene u privatnom sektoru. Trebalo bi nam puno vremena da nabrojimo sve ono što je urađeno u proteklih devetnaest godina“, ističe Perić.
On kaže da živi u Ugljeviku, gdje je i rođen, odakle potiču i njegovi preci.
- Moja želja je da do kraja života ostanem ovdje, gdje sam rođen, ponikao i stasao, gdje sam ostvaren i u porodičnom i u poslovnom smislu. Otac sam dvije kćerke. Starija Julija završila je u Novom Sadu farmaciju i trenutno od kuće radi za jednu inostranu firmu. Mlađa kćerka Ranka je završila Stomatološki fakultet na Beogradskom univerzitetu i trenutno obavlja staž na fakultetu, jer je imala visok prosjek ocjena tokom studija. Uz posao koji sam radio, nastojao sam da uvijek odvajam vrijeme za porodicu. Izuzetno je važno da djeca budu dobri ljudi, da se ostvare u svojim profesijama, ali i porodično. Dok su kćerke odrastale, putujući na odmor, uvijek smo gledali da kupimo neku lijepu knjigu, da pročitamo, analiziramo i pričamo o tome. Možda mi starija kćerka Julija zamjera, u onom pozitivnom smislu, što nije upisala srpski jezik, jer je to željela, jer smo supruga i ja uticali da upiše farmaciju. Ona mi trenutno uređuje fejsbuk stranicu i instagram. Zajedno radimo neke lijepe i korisne stvari. Svakodnevno smo u kontaku i to je poseban osjećaj. Što se tiče porodice, tu sam ostvaren i srećan sam zbog toga.
Volim da pčelarim
Bavio sam se i još uvijek se bavim pčelarstvom. To mi dođe kao veliki odmor nakon svakodnevnih načelničkih obaveza i kontakata s ljudima. Zdrav i lijep život podrazumijeva vezanost za prirodu. Volim da pčelarim. Kada odem u penziju, volio bih samo to da radim. Sve to sada radim iz hobija. Istraživao sam, družio se sa pčelarima i puno sam naučio o pčelama. Imao sam osamdesetak pčelinjih društava, ali sam zbog obaveza sveo na tridesetak društava. Morao sam pružati podršku kćerkama dok su studirale.
Moji su okrenuti muzici
Kao dječak, bio sam u jednom bijeljinskom orkestru. Svirao sam kod nastavnika Mirka Pajkića prim. Volim muziku, jer je i moja porodica i familija okrenuta muzici. Kasnije sam učio gitaru i svirao za svoju dušu. Jednom je “JU grupa” gostovala u Ugljeviku. Uzeo sam gitaru i odsvirao foršpil “Crnog leptira”. Pitao sam prisutne kako to zvuči, pa su, onako u šali, rekli da su pomislili kako je u pitanju plejbek. I moj bratić Slaviša Perić, doktor harmonike, pohvalio me da sviram čisto. Godinama se u Ugljeviku organizuje muzička manifestacija ,,Dani harmonike”. Bilo je velike muke i peripetija oko registrovanja prve private Muzičke škole ,,Kornelije Stanković” u Ugljeviku, dok je u Austriji Slaviša školu registrovao, bukvalno, za dva dana. Ovdje je to trajalo pune dvije godine. Organizovanjem festivala harmonike željeli smo da harmonika postane brend Ugljevika i da od svega napravimo i jednu turističku priču”, kaže Perić.
Semberija info
-Imali smo ovdje stručnjake iz Beograda koji su radili analizu vodosnabdijevanja i oni su nam rekli, nakon posjete većem broju opština u RS i BiH, da od dvadesetak opština koje su posjetili, Ugljevik spada u red najčistijih opština. U svim oblastima ostvarili smo vidan napredak, počevši od izgradnje infrastrukture, pa do kulturnih dešavanja. Posebnu brigu vodimo o njegovanju tradicije i kulture. Plasiraju se i netačne informacije o tome kako naš Dom kulture godišnje dobija tri do četiri miliona KM, što je čista izmišljotina. Naš Centar za kulturu godišnje dobije između tristo do četirsto hiljada KM za svoje aktivnosti i potrebe. U prošloj godini predsjednica RS bila je pokrovitelj „Danima harmonike“. To je festival svjetskog nivoa. Predlagano je da se festival preseli u Banja Luku, ali, smatramo da treba da ostane u Ugljeviku, jer smo mi začetnici i inicijatori organizovanja tog festivala“.
Perić kaže da opština Ugljevik ima izuzetno dobru saradnju sa Srpskom pravoslavnom crkvom, te da ga posebno raduju riječi vladike Fotija, episkopa zvorničko – tuzlanskog, koji je izjavio da „Ugljevik postaje duhovni centar Eparhije“.
-Imamo Manastir srpsko-ruskog prijateljstva. U Ugljeviku živi vjeran narod koji dobro zna da nas je naša Sveta crkva održala na ovim prostorima. Sve što smo radili, radili smo marljivo, sa puno truda i odricanja. Uvijek može više i bolje. Imamo najmanju stopu nezaposlenosti. Mi smo samo u ovoj godini isplatili 100.000 KM podsticaja za novozaposlene u privatnom sektoru. Trebalo bi nam puno vremena da nabrojimo sve ono što je urađeno u proteklih devetnaest godina“, ističe Perić.
On kaže da živi u Ugljeviku, gdje je i rođen, odakle potiču i njegovi preci.
- Moja želja je da do kraja života ostanem ovdje, gdje sam rođen, ponikao i stasao, gdje sam ostvaren i u porodičnom i u poslovnom smislu. Otac sam dvije kćerke. Starija Julija završila je u Novom Sadu farmaciju i trenutno od kuće radi za jednu inostranu firmu. Mlađa kćerka Ranka je završila Stomatološki fakultet na Beogradskom univerzitetu i trenutno obavlja staž na fakultetu, jer je imala visok prosjek ocjena tokom studija. Uz posao koji sam radio, nastojao sam da uvijek odvajam vrijeme za porodicu. Izuzetno je važno da djeca budu dobri ljudi, da se ostvare u svojim profesijama, ali i porodično. Dok su kćerke odrastale, putujući na odmor, uvijek smo gledali da kupimo neku lijepu knjigu, da pročitamo, analiziramo i pričamo o tome. Možda mi starija kćerka Julija zamjera, u onom pozitivnom smislu, što nije upisala srpski jezik, jer je to željela, jer smo supruga i ja uticali da upiše farmaciju. Ona mi trenutno uređuje fejsbuk stranicu i instagram. Zajedno radimo neke lijepe i korisne stvari. Svakodnevno smo u kontaku i to je poseban osjećaj. Što se tiče porodice, tu sam ostvaren i srećan sam zbog toga.
Volim da pčelarim
Bavio sam se i još uvijek se bavim pčelarstvom. To mi dođe kao veliki odmor nakon svakodnevnih načelničkih obaveza i kontakata s ljudima. Zdrav i lijep život podrazumijeva vezanost za prirodu. Volim da pčelarim. Kada odem u penziju, volio bih samo to da radim. Sve to sada radim iz hobija. Istraživao sam, družio se sa pčelarima i puno sam naučio o pčelama. Imao sam osamdesetak pčelinjih društava, ali sam zbog obaveza sveo na tridesetak društava. Morao sam pružati podršku kćerkama dok su studirale.
Moji su okrenuti muzici
Kao dječak, bio sam u jednom bijeljinskom orkestru. Svirao sam kod nastavnika Mirka Pajkića prim. Volim muziku, jer je i moja porodica i familija okrenuta muzici. Kasnije sam učio gitaru i svirao za svoju dušu. Jednom je “JU grupa” gostovala u Ugljeviku. Uzeo sam gitaru i odsvirao foršpil “Crnog leptira”. Pitao sam prisutne kako to zvuči, pa su, onako u šali, rekli da su pomislili kako je u pitanju plejbek. I moj bratić Slaviša Perić, doktor harmonike, pohvalio me da sviram čisto. Godinama se u Ugljeviku organizuje muzička manifestacija ,,Dani harmonike”. Bilo je velike muke i peripetija oko registrovanja prve private Muzičke škole ,,Kornelije Stanković” u Ugljeviku, dok je u Austriji Slaviša školu registrovao, bukvalno, za dva dana. Ovdje je to trajalo pune dvije godine. Organizovanjem festivala harmonike željeli smo da harmonika postane brend Ugljevika i da od svega napravimo i jednu turističku priču”, kaže Perić.
Semberija info
