SJEĆANjA I PREPORUKE BUDIMIRA STAKIĆA, PROFESORA EMERITUSA: Kadrovi, kadrovi, kadrovi...
Za čitaoce portala ,,Semberija info’’ Budimir Stakić, profesor emeritus, podsjeća na način osnivanja Više škole za spoljnu trgovinu u Bijeljini i dijeli preporuke kako doći do novca.
-Nedavno proslavismo 30 godina od početka visokoškolskog obrazovanja u Bijeljini, na Fakultetu poslovne ekonomije. Kako kaže ona narodna pjesma, „samom sebi ne vjerujem trideseta meni dođe“, tako danas naviru sjećanja na dane kada sam maja 1993. godine, tadašnjem predsjedniku opštine Bijeljina, dr Jovanu Vojinoviću, ponudio tekst Protokola o osnivanju Više škole za spoljnu trgovinu. Bez dileme, potpisan je Protokol prema kojem je obaveza Opštine bila da obezbijedi školski prostor i opremu, a moja da obezbijedim Nastavni plan i program, nastavni kadar i udžbenike. Rečeno – učinjeno. Opština je odmah zahtjev proslijedila Skupštini RS, i za nepuna dva mjeseca, 21. jula1993.godine, Skupština je donijela Odluku o osnivanju Više škole za spoljnu trgovinu, a mene imenovala za prvog dekana. Odluku Skupštine, lično mi je uručio profesor dr Vitomir Popović, u mojoj rodnoj kući u selu Gornji Brodac. Opština je u najkraćem roku adaptirala amfiteatar u Poljoprivrednoj školi i baraku u dvorištu te škole, površine 400 m2. Upis je odmah krenuo u jednoj osnovnoj školi u gradu, i za kratko vrijeme je upisano 326 studenata prve godine. Dobar broj studenata je upisan na bazi izjave dva svjedoka o zavšenoj srednjoj školi jer, zbog ratnih uslova, nije bilo moguće obezbijediti originalna svjedočanstva. Ko je imao novac plaćao je školarinu, ko nije imao podnio je zahtjev dekanu, i automatski je stekao pravo na besplatno školovanje i na besplatne udžbenike, tokom cijelog studiranja. Nastavni kadar je vrlo brzo obezbijeđen iz Sarajeva, Banjaluke, Doboja, Brčkog, Bijeljine, Beograda, Subotice i Podgorice, tako da su svi nastavni predmeti bili pokriveni. Svečanost, povodom početka rada Škole, je održana 9. oktobra 1993. godine, uz prisustvo predstavnika Vlade RS, Vojske RS, Univerziteta Banjaluka, lokalne samouprave i SPC. Ono što je u to vrijeme bila rijetkost, pored svih udžbenika, Škola je imala dva kabineta sa blizu dvadest kompjutera, od kojih je pet primljeno od velikih srpskih dobrotvora Slobodana i Mire Pavlović iz Čikaga. Spiskovi nastavnika, saradnika i studenata, upisanih i diplomiranih mogu se pronaći u Monografiji Fakulteta. S obzirom na to da je broj studenata premašio hiljadu, u ljeto 1995. godine sam obezbijedio 115.000 njemačkih maraka od jednog donatora iz Beograda, za proširenje školskog prostora. Time je kapaciet Škole povećan za dodatnih 400 m2, u vidu montažnog objekta. Jedan preduzenik iz Čačka nam je nudio donaciju za izgradnju Studentskog doma montažnog tipa, od 100 kreveta, u dvorištu Škole, ali nam tadašnje vlasti nisu dozvovile. Novac za plate zaposlenih nastavnika i saradnika dijelom je obezbjeđivan iz školarine, dijelom od kurseva stranih jezika za građane, koji je Škola držala po ugovoru sa nastavnicima Instituta za strane jezike iz Beograda (čije su sertifikate dobijali), putem jednomjesečnih kurseva iz informatike, po osnovu savjetovanja i priloga darodavaca iz Srbije i RS. Važno je istaći da za prve četiti godine rada, Škola nije ni jednu paru dobila iz budžeta RS, što je konstatovala budžetska inspekcija. Grijanje je bilo na mazut, a gasne peći su bile pripravne u slučaju nestanka struje. Škola je imala sopstveni agregat od pet KW. Odlukom Skupštine RS jula 2.005. godine, Škola je prerasla u Fakultet spoljne trgovine, što je i bio cilj osnivača. Od 2009. godine Škola je promijenila naziv u Fakultet poslovne ekonomije, koji je iste godine uključen u Univerzitet Istočno Sarajevo. Fakultet je do sada iznjedrio više hiljada diplomiranih ekonomista, kao i značajan broj magistara i doktora ekonomskih nauka. Kadrovi, koji su dobili diplome ove prve visokoškolske institucije u Bijeljini, uspješno obavljaju poslove u okviru privrednih društava, javnih i naučnih ustanova, ili posluju kao uspješni preduzetnici širom RS i regiona, ali i u inostranstvu. Dekan Fakulteta poslovne ekonomije, profesor dr Vesna Petrović je bivši, odličan, studnet prve generacije upisane u Školu 1993. godine. Prilikom obraćanja najnovijoj generaciji diplomaca Fakulteta, 30. maja ove godine, poručio sam im da ne brinu za posao. Rekao sam im da pročitaju nekoliko knjiga, među koje spadaju: „Inovacije i preduzetništvo“, od Petera Drakera, koji je rekao - novca ima na svakom koraku - samo se sagnite i uzmite ga. Pomenuo sam im da sam poslije završetka osmog razreda 1961. godine, uzgajao svilenu bubu, koja se hrani dudovim lišćem i, za mjesec dana, zaradio prvu značajnu sumu novca u životu. Pomenuo sam im, takođe, da na Majevici postoji – „rudnik meda“, jer tamo raste ogromam broj bagremovih stabala, od Ugljevika do Tuzle, koji se vrlo malo eksploatiše. Druga knjiga, koju sam im preporučio, nosi naziv: „Bogati otac - siromašni otac“, od Roberta Kiosakija, štampana na svim jezicima svijeta, u 20 miliona primjeraka. Bogati otac je onaj za koga drugi rade, a siromašni otac je onaj koji radi za druge. Tom prilikom sam im saopštio da sam, aprila 1999. godine, kada su padale bombe na Beograd, sa nekoliko osnivača inicirao, osnivanje Fakulteta za finansijski menadžment i osiguranje, u Beogradu. Fakultet je počeo sa radom oktobra 2000. godine, gdje sam bio prvi v.d. dekana. Za nekoliko godina broj fakulteta se uvećao, pa je prerastao u današnji Univerzitet Singidunum. Tu, preko Drine, u Jadru, uz pomoć nauke i stranih investitra, otkrivene su ogromne zalihe metala budućnosti – litijuma. Istraživanja su pokazala da tu „leži“ oko 60 milina tona najtraženije rude danas (zvane „bijelo zlato“), u vrijeme uvođenja eletričnih automobila, koje pokreće „zelena enrgija“ – iz akumulatora. Za 60 godina ekspolatacije može se zaraditi oko 60 milijardi dolara. To nalazište je, po količini te rude, na 14. mjestu u svijetu. Kao što vidite navac se nalazi svuda oko nas, treba se samo sagnuti i uzeti ga. Kada sam jednom prilikom, pri službenom razgovoru, upitao rukovodioca jedne južnokorejske firme: „U čemu je tajna uspjeha vaše kompanije“, odgovor je glasio: „Za uspjeh u svakom poslu neohodna su tri uslova: prvi uslov - kadrovi, drugi uslov - kadrovi, treći uslov – kadrovi“, podsjeća čitaoce portala ,,Semberija info’’ Budimir Stakić, profesor emeritus.
(Semberija info)
-Nedavno proslavismo 30 godina od početka visokoškolskog obrazovanja u Bijeljini, na Fakultetu poslovne ekonomije. Kako kaže ona narodna pjesma, „samom sebi ne vjerujem trideseta meni dođe“, tako danas naviru sjećanja na dane kada sam maja 1993. godine, tadašnjem predsjedniku opštine Bijeljina, dr Jovanu Vojinoviću, ponudio tekst Protokola o osnivanju Više škole za spoljnu trgovinu. Bez dileme, potpisan je Protokol prema kojem je obaveza Opštine bila da obezbijedi školski prostor i opremu, a moja da obezbijedim Nastavni plan i program, nastavni kadar i udžbenike. Rečeno – učinjeno. Opština je odmah zahtjev proslijedila Skupštini RS, i za nepuna dva mjeseca, 21. jula1993.godine, Skupština je donijela Odluku o osnivanju Više škole za spoljnu trgovinu, a mene imenovala za prvog dekana. Odluku Skupštine, lično mi je uručio profesor dr Vitomir Popović, u mojoj rodnoj kući u selu Gornji Brodac. Opština je u najkraćem roku adaptirala amfiteatar u Poljoprivrednoj školi i baraku u dvorištu te škole, površine 400 m2. Upis je odmah krenuo u jednoj osnovnoj školi u gradu, i za kratko vrijeme je upisano 326 studenata prve godine. Dobar broj studenata je upisan na bazi izjave dva svjedoka o zavšenoj srednjoj školi jer, zbog ratnih uslova, nije bilo moguće obezbijediti originalna svjedočanstva. Ko je imao novac plaćao je školarinu, ko nije imao podnio je zahtjev dekanu, i automatski je stekao pravo na besplatno školovanje i na besplatne udžbenike, tokom cijelog studiranja. Nastavni kadar je vrlo brzo obezbijeđen iz Sarajeva, Banjaluke, Doboja, Brčkog, Bijeljine, Beograda, Subotice i Podgorice, tako da su svi nastavni predmeti bili pokriveni. Svečanost, povodom početka rada Škole, je održana 9. oktobra 1993. godine, uz prisustvo predstavnika Vlade RS, Vojske RS, Univerziteta Banjaluka, lokalne samouprave i SPC. Ono što je u to vrijeme bila rijetkost, pored svih udžbenika, Škola je imala dva kabineta sa blizu dvadest kompjutera, od kojih je pet primljeno od velikih srpskih dobrotvora Slobodana i Mire Pavlović iz Čikaga. Spiskovi nastavnika, saradnika i studenata, upisanih i diplomiranih mogu se pronaći u Monografiji Fakulteta. S obzirom na to da je broj studenata premašio hiljadu, u ljeto 1995. godine sam obezbijedio 115.000 njemačkih maraka od jednog donatora iz Beograda, za proširenje školskog prostora. Time je kapaciet Škole povećan za dodatnih 400 m2, u vidu montažnog objekta. Jedan preduzenik iz Čačka nam je nudio donaciju za izgradnju Studentskog doma montažnog tipa, od 100 kreveta, u dvorištu Škole, ali nam tadašnje vlasti nisu dozvovile. Novac za plate zaposlenih nastavnika i saradnika dijelom je obezbjeđivan iz školarine, dijelom od kurseva stranih jezika za građane, koji je Škola držala po ugovoru sa nastavnicima Instituta za strane jezike iz Beograda (čije su sertifikate dobijali), putem jednomjesečnih kurseva iz informatike, po osnovu savjetovanja i priloga darodavaca iz Srbije i RS. Važno je istaći da za prve četiti godine rada, Škola nije ni jednu paru dobila iz budžeta RS, što je konstatovala budžetska inspekcija. Grijanje je bilo na mazut, a gasne peći su bile pripravne u slučaju nestanka struje. Škola je imala sopstveni agregat od pet KW. Odlukom Skupštine RS jula 2.005. godine, Škola je prerasla u Fakultet spoljne trgovine, što je i bio cilj osnivača. Od 2009. godine Škola je promijenila naziv u Fakultet poslovne ekonomije, koji je iste godine uključen u Univerzitet Istočno Sarajevo. Fakultet je do sada iznjedrio više hiljada diplomiranih ekonomista, kao i značajan broj magistara i doktora ekonomskih nauka. Kadrovi, koji su dobili diplome ove prve visokoškolske institucije u Bijeljini, uspješno obavljaju poslove u okviru privrednih društava, javnih i naučnih ustanova, ili posluju kao uspješni preduzetnici širom RS i regiona, ali i u inostranstvu. Dekan Fakulteta poslovne ekonomije, profesor dr Vesna Petrović je bivši, odličan, studnet prve generacije upisane u Školu 1993. godine. Prilikom obraćanja najnovijoj generaciji diplomaca Fakulteta, 30. maja ove godine, poručio sam im da ne brinu za posao. Rekao sam im da pročitaju nekoliko knjiga, među koje spadaju: „Inovacije i preduzetništvo“, od Petera Drakera, koji je rekao - novca ima na svakom koraku - samo se sagnite i uzmite ga. Pomenuo sam im da sam poslije završetka osmog razreda 1961. godine, uzgajao svilenu bubu, koja se hrani dudovim lišćem i, za mjesec dana, zaradio prvu značajnu sumu novca u životu. Pomenuo sam im, takođe, da na Majevici postoji – „rudnik meda“, jer tamo raste ogromam broj bagremovih stabala, od Ugljevika do Tuzle, koji se vrlo malo eksploatiše. Druga knjiga, koju sam im preporučio, nosi naziv: „Bogati otac - siromašni otac“, od Roberta Kiosakija, štampana na svim jezicima svijeta, u 20 miliona primjeraka. Bogati otac je onaj za koga drugi rade, a siromašni otac je onaj koji radi za druge. Tom prilikom sam im saopštio da sam, aprila 1999. godine, kada su padale bombe na Beograd, sa nekoliko osnivača inicirao, osnivanje Fakulteta za finansijski menadžment i osiguranje, u Beogradu. Fakultet je počeo sa radom oktobra 2000. godine, gdje sam bio prvi v.d. dekana. Za nekoliko godina broj fakulteta se uvećao, pa je prerastao u današnji Univerzitet Singidunum. Tu, preko Drine, u Jadru, uz pomoć nauke i stranih investitra, otkrivene su ogromne zalihe metala budućnosti – litijuma. Istraživanja su pokazala da tu „leži“ oko 60 milina tona najtraženije rude danas (zvane „bijelo zlato“), u vrijeme uvođenja eletričnih automobila, koje pokreće „zelena enrgija“ – iz akumulatora. Za 60 godina ekspolatacije može se zaraditi oko 60 milijardi dolara. To nalazište je, po količini te rude, na 14. mjestu u svijetu. Kao što vidite navac se nalazi svuda oko nas, treba se samo sagnuti i uzeti ga. Kada sam jednom prilikom, pri službenom razgovoru, upitao rukovodioca jedne južnokorejske firme: „U čemu je tajna uspjeha vaše kompanije“, odgovor je glasio: „Za uspjeh u svakom poslu neohodna su tri uslova: prvi uslov - kadrovi, drugi uslov - kadrovi, treći uslov – kadrovi“, podsjeća čitaoce portala ,,Semberija info’’ Budimir Stakić, profesor emeritus.
(Semberija info)
