SABIRA PAZARAC, DIZAJNER ODJEĆE: ŽIVOT SA STILOM I SA PUNO RADA
Modna revija „Bazar“, sedamdesetih godina prošlog vijeka nagradila je Sabiru Salihbegović, modnog kreatora iz Bijeljine, studenta ekonomije, prvom nagradom i putovanjem u Rim za najbolje sašiven model odjeće na takmičenju krojača - amatera
Sjećanje na ovu, ali i na nagradu ženske modne revije „Nada“, kada je za „lutke iz vaše radionice“ Sabira dobila prvu nagradu za dva jastučeta „miš“ i „lav“, u iznosu od 50.000 dinara, nisu izblijedile do današnjeg dana.
Sabira, djevojački Salihbegović, udato Pazarac, više od trideset godina traje i opstaje u svijetu modnih kreacija i umjetnosti.
- Prvu nagradu dobila sam 1977. godine. Počela sam šiti i kreirati od svoje trinaeste godine. U ovom poslu, kao i u svakom drugom, puno toga se naslijedi od roditelja. Svi u familiji imamo nekakav dar za te lijepe, kreativne stvari. U Sarajevu sam završila ekonomiju 1978. godine. Prvi posao sam dobila u sarajevskom „Tasu“. Nakon toga sam, iako sam prvobitno završila Učiteljsku školu u Bijeljini, polagala i srednju tekstilnu školu. Šivenje i kreacije u to vrijeme donosili su mi solidan prihod za troškove studija. Puno sam putovala po svijetu. Taj prozor u svijet, odlazak u Italiju, Englesku, Austriju, Mađarsku, puno mi je značio. Kada odete u inostranstvo i vidite kako žive mladi ljudi u tim zemljama i šta oni rade, onda se i vama otvaraju neki novi vidici“, sjeća se svojih mladalačkih, studentskih godina Sabira Pazarac.
Ona kaže da je u mladosti puno radila, veliki dio dana provodila za šivaćom mašinom. I danas se puno radi, kaže Sabira, a kudikamo se manje ima i manje se zarađuje.
- Sasvim slučajno sam otišla na ekonomiju. Planirala sam da upišem Likovnu akademiju u Sarajevu. Vjerovala sam u svoj prirodni dar i nisam se ozbiljno pripremala za to. Da ne bih gubila još jednu godinu, upišem ekonomiju. U Sarajevu sam puno kreirala odjeću i šila. Nakon „Bazarove“ nagrade za modne kreatore amatere imala sam pune ruke posla. Živjela sam kod jedne divne porodice, kod Kasima Čauševića iznad Baščaršije. Prihvatili su me tada kao svoje dijete. Ustupili su mi šivaću mašinu, tako da sam tu istovremeno i šila i studirala. Nosila me mladost, elan, volja, dobra organizacija posla. Sve polazi iz nas samih. Ljubav prema poslu i samodisciplina su uslov za dobar rezultat. Nijedan posao ne treba raditi površno, bez volje i žara“, poručuje danas mladim naraštajima Sabira Pazarac.
Sabira dugo već opstaje u ovom kreativnom poslu, ne zapostavljajući ni svoju prvu ljubav, slikarstvo.
ARHIVA SEMBERSKIH NOVINA
Sjećanje na ovu, ali i na nagradu ženske modne revije „Nada“, kada je za „lutke iz vaše radionice“ Sabira dobila prvu nagradu za dva jastučeta „miš“ i „lav“, u iznosu od 50.000 dinara, nisu izblijedile do današnjeg dana.
Sabira, djevojački Salihbegović, udato Pazarac, više od trideset godina traje i opstaje u svijetu modnih kreacija i umjetnosti.
- Prvu nagradu dobila sam 1977. godine. Počela sam šiti i kreirati od svoje trinaeste godine. U ovom poslu, kao i u svakom drugom, puno toga se naslijedi od roditelja. Svi u familiji imamo nekakav dar za te lijepe, kreativne stvari. U Sarajevu sam završila ekonomiju 1978. godine. Prvi posao sam dobila u sarajevskom „Tasu“. Nakon toga sam, iako sam prvobitno završila Učiteljsku školu u Bijeljini, polagala i srednju tekstilnu školu. Šivenje i kreacije u to vrijeme donosili su mi solidan prihod za troškove studija. Puno sam putovala po svijetu. Taj prozor u svijet, odlazak u Italiju, Englesku, Austriju, Mađarsku, puno mi je značio. Kada odete u inostranstvo i vidite kako žive mladi ljudi u tim zemljama i šta oni rade, onda se i vama otvaraju neki novi vidici“, sjeća se svojih mladalačkih, studentskih godina Sabira Pazarac.
Ona kaže da je u mladosti puno radila, veliki dio dana provodila za šivaćom mašinom. I danas se puno radi, kaže Sabira, a kudikamo se manje ima i manje se zarađuje.
- Sasvim slučajno sam otišla na ekonomiju. Planirala sam da upišem Likovnu akademiju u Sarajevu. Vjerovala sam u svoj prirodni dar i nisam se ozbiljno pripremala za to. Da ne bih gubila još jednu godinu, upišem ekonomiju. U Sarajevu sam puno kreirala odjeću i šila. Nakon „Bazarove“ nagrade za modne kreatore amatere imala sam pune ruke posla. Živjela sam kod jedne divne porodice, kod Kasima Čauševića iznad Baščaršije. Prihvatili su me tada kao svoje dijete. Ustupili su mi šivaću mašinu, tako da sam tu istovremeno i šila i studirala. Nosila me mladost, elan, volja, dobra organizacija posla. Sve polazi iz nas samih. Ljubav prema poslu i samodisciplina su uslov za dobar rezultat. Nijedan posao ne treba raditi površno, bez volje i žara“, poručuje danas mladim naraštajima Sabira Pazarac.
Skice i simboli
Sve što preživljava i radi, Sabira crta i prenosi na male skice. Skice su pune simbola, tog unutrašnjeg preživljavanja. I rat i neka ružna vremena satkana su, kaže, u njenim slikama i njenim skicama. A preživjelo se, dodaje na kraju, zahvaljujući dobrim ljudima i prijateljima iz studentskih dana.
Sabira dugo već opstaje u ovom kreativnom poslu, ne zapostavljajući ni svoju prvu ljubav, slikarstvo.
ARHIVA SEMBERSKIH NOVINA