Šta je tajna o mrkvi i zašto je važno ovo povrće?
Foto: Depositphoto/Ranimiro
Izvor: Agroklub
Pretkinja današnje mrkve imala je lišće dugo po metar i više i tanak žilav potpuno nejestiv korijen. Kako su od ovakve biljke poljoprivrednici davnih vremena uspjeli da odgaje omiljeno povrće, ostalo je tajna.
Savremena i narodna medicina su saglasne: mrkva je lijek. Sadrži beta karoten i vitamin A i smatra se da može da zaštiti organizam od najtežih, čak i malignih bolesti. Blagotvorna je za vid, plodnost, rast i razvoj djece, a također održava kožu u ljepoti i zdravlju. Mnogi preparati za sunčanje, naročito noviji, sadrže karoten koji omogućava da koža lijepo pocrni prilikom sunčanja, a da ne dobije opekotine.
Mrkva također obezbjeđuje potrebnu količinu vitamina C, sadrži vitamine B grupe, bakar, kalcijum, kalijum, mangan i fosfor. Smanjuje nivo holesterola i rizik od srčanog udara. Jača imunitet i čuva kardiovaskularni sistem. Važna je za detoksikaciju i zdravlje usta i usne duplje. Treba je jesti svakodnevno, najbolje svježu, narendanu ili isjeckanu. Kad bi nekim čudom grickalice uz TV program ljudi zamijenili mrkvom, mnoge bolesti bile bi izbjegnute ili odložene.
"Rodila se" i kultivisala u Evropi
Mrkva je njen pravilan naziv, ali je neki zovu i šargarepa, mađarskom riječju, koja doslovno znači "žuta repa", zbog karakteristične narandžaste boje jestivog korijena. Inače stvarno ima i žutih mrkvi, bijelih i tamnoljubičastih, koje se gaje uz dodatak materija za promjenu boje kako bi bile još atraktivnije za tržište. Kod nas poljoprivrednici po pravilu gaje ovo povrće čiji je korijen narandžast, a pitanje je kako bi potrošači reagovali na ljubičastu ili tamnobordo varijantu.
Pretkinja današnje bila je divlja, živjela je u šumama i imala lišće dugo po metar i više. Njen korijen bio je tanak i žilav, potpuno nejestiv za ljude. Kako su od ovakve biljke poljoprivrednici davnih vremena uspjeli da odgaje omiljeno povrće, ostalo je tajna.
Za razliku od mnogih biljnih vrsta, nije "uvezena" ni od kuda, porijeklo vodi iz Evrope i južne Azije odakle se proširila po svijetu. Arheolozi su dokazali da su antički Grci, Rimljani i Vikinzi jeli mrkvu, što znači da su je povrtlari itekako gajili i iznosili na tržnice. Domaćice i kuhari davnih vremena pripremali su je slično kao i današnji potrošači: barenu u vodi, nasjeckanu u supi ili čorbi, u turšiji ili u salati ili kao varivo uz meso, začinjenu po želji i mogućnosti. Postoje čak i slatkiši od ovog povrća.
Vjerovanje da utiče na plodnost
U jednom (historijski neprovjerljivom, pošto je u pitanju beletristika) tekstu Dušana Baranina mladi Grk, lični ljekar Dušana Silnog, ubjeđuje kuhinjsko osoblje da češće iznosi ovo povrće na carsku trpezu, a osoblje ga "bijelo" gleda, ne shvatajući zašto je "kirios jatros" (gospodin doktor) toliko zapeo za tu neuglednu biljku, kad u kuhinji ima mesa, sira, voća, začina i divljači. Mrkvino lišće (ono koje se baca kad se korijen čisti) žene su koristile da nahrane domaću živinu, radi boljeg zdravlja, krupnijih jaja i žumanaca bogate narandžaste boje, "kao sunce".
U nekim zemljama upravo ovo lišće stavlja se u salate koje se služe uz jaka začinjena jela. U selima Srbije mrkva je obavezna na svadbenom ručku, niko ne bi znao da objasni zašto, "eto, tako se valja", a u stvari je u pitanju staro vjerovanje da ima uticaja na plodnost.
Pretkinja današnje mrkve imala je lišće dugo po metar i više i tanak žilav potpuno nejestiv korijen. Kako su od ovakve biljke poljoprivrednici davnih vremena uspjeli da odgaje omiljeno povrće, ostalo je tajna.
Savremena i narodna medicina su saglasne: mrkva je lijek. Sadrži beta karoten i vitamin A i smatra se da može da zaštiti organizam od najtežih, čak i malignih bolesti. Blagotvorna je za vid, plodnost, rast i razvoj djece, a također održava kožu u ljepoti i zdravlju. Mnogi preparati za sunčanje, naročito noviji, sadrže karoten koji omogućava da koža lijepo pocrni prilikom sunčanja, a da ne dobije opekotine.
Mrkva također obezbjeđuje potrebnu količinu vitamina C, sadrži vitamine B grupe, bakar, kalcijum, kalijum, mangan i fosfor. Smanjuje nivo holesterola i rizik od srčanog udara. Jača imunitet i čuva kardiovaskularni sistem. Važna je za detoksikaciju i zdravlje usta i usne duplje. Treba je jesti svakodnevno, najbolje svježu, narendanu ili isjeckanu. Kad bi nekim čudom grickalice uz TV program ljudi zamijenili mrkvom, mnoge bolesti bile bi izbjegnute ili odložene.
"Rodila se" i kultivisala u Evropi
Mrkva je njen pravilan naziv, ali je neki zovu i šargarepa, mađarskom riječju, koja doslovno znači "žuta repa", zbog karakteristične narandžaste boje jestivog korijena. Inače stvarno ima i žutih mrkvi, bijelih i tamnoljubičastih, koje se gaje uz dodatak materija za promjenu boje kako bi bile još atraktivnije za tržište. Kod nas poljoprivrednici po pravilu gaje ovo povrće čiji je korijen narandžast, a pitanje je kako bi potrošači reagovali na ljubičastu ili tamnobordo varijantu.
Pretkinja današnje bila je divlja, živjela je u šumama i imala lišće dugo po metar i više. Njen korijen bio je tanak i žilav, potpuno nejestiv za ljude. Kako su od ovakve biljke poljoprivrednici davnih vremena uspjeli da odgaje omiljeno povrće, ostalo je tajna.
Za razliku od mnogih biljnih vrsta, nije "uvezena" ni od kuda, porijeklo vodi iz Evrope i južne Azije odakle se proširila po svijetu. Arheolozi su dokazali da su antički Grci, Rimljani i Vikinzi jeli mrkvu, što znači da su je povrtlari itekako gajili i iznosili na tržnice. Domaćice i kuhari davnih vremena pripremali su je slično kao i današnji potrošači: barenu u vodi, nasjeckanu u supi ili čorbi, u turšiji ili u salati ili kao varivo uz meso, začinjenu po želji i mogućnosti. Postoje čak i slatkiši od ovog povrća.
Vjerovanje da utiče na plodnost
U jednom (historijski neprovjerljivom, pošto je u pitanju beletristika) tekstu Dušana Baranina mladi Grk, lični ljekar Dušana Silnog, ubjeđuje kuhinjsko osoblje da češće iznosi ovo povrće na carsku trpezu, a osoblje ga "bijelo" gleda, ne shvatajući zašto je "kirios jatros" (gospodin doktor) toliko zapeo za tu neuglednu biljku, kad u kuhinji ima mesa, sira, voća, začina i divljači. Mrkvino lišće (ono koje se baca kad se korijen čisti) žene su koristile da nahrane domaću živinu, radi boljeg zdravlja, krupnijih jaja i žumanaca bogate narandžaste boje, "kao sunce".
U nekim zemljama upravo ovo lišće stavlja se u salate koje se služe uz jaka začinjena jela. U selima Srbije mrkva je obavezna na svadbenom ručku, niko ne bi znao da objasni zašto, "eto, tako se valja", a u stvari je u pitanju staro vjerovanje da ima uticaja na plodnost.
