PRIKAZ KNjIGE „TUZLA – ZLOČIN BEZ KAZNE I EGZODUS SRPSKOG NARODA“
U godini u kojoj se navršava 30 godina od egzodusa srpskog naroda tuzlanske regije objavljena je knjiga „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ koja svjedoči o zločinu nad pripadnicima Jugoslovenske narodne armije u Tuzli 15. maja 1992. godine i stradanju srpskog naroda tuzlanske regije tokom 20. vijeka.
Izdavači knjige „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ su Zavičajno udruženje Tuzlaka u Bijeljini, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Banja Luka i Izdavačka kuća Eparhije zvorničko-tuzlanske „Sinaj“, i ovo je prva knjiga u ediciji „Svjedoci stradanja“ koja ima zadatak da prikupljanjem i publikovanjem istorijske dokumentarne građe o stradanjima srpskog naroda tuzlanske regije doprinese njegovanju kulture sjećanja, kako se ne bi dogodila nova stradanja.
Pokrovitelji knjige „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ su Vlada Republike Srpske, Eparhija zvorničko-tuzlanska i Grad Bijeljina. Potpisnici za izdavače su protojerej Vaso J. Popović ispred Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini, mr Dragan Lukač ispred Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, mr Milorad Kojić ispred Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica i protođakon Bojan Čečar ispred izdavačke kuće Eparhije zvorničko-tuzlanske „Sinaj“. Priređivači ove knjige su prof. dr Pero Spasojević, Petar A. Vujičić, Saša Mirić i Milan Minić, recenzenti su prof. dr Goran Latinović, prof. dr Nevenko Vranješ i protođakon Bojan Čečar, a lektori i korektori su prof. dr Jelina Đurković i prof. dr Nina Ćeklić. Dizajn, grafičku pripremu i prelom teksta uradio je Saša Mirić a knjiga je odštampana u štampariji „Eurografika“ Zvornik.
U knjizi „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ izdvajaju se sljedeća poglavlja:
- Poglavlje „Golgota srpskog naroda“, donosi opšti istorijski pregled dešavanja koja su dovela do stradanja srpskog naroda tuzlanske regije u ratu 1992-1995. godine;
- Poglavlje „Zločin bez kazne, Tuzla – 15. maj 1992“, u kojem je detaljno analiziran napad muslimansko-hrvatskih ekstremista na marševsku kolonu Jugoslovenske narodne armije u Tuzli, objavljeni su lični podaci i fotografije 54 pripadnika JNA koji su ubijeni u Tuzli 15. maja 1992. godine, kao i podaci o ranjenima. Objavljeni su izvodi iz svjedočenja preživjelih pripadnika JNA kao i brojni dokumenti koji dokazuju da je napad na marševsku kolonu JNA u Tuzli bio unaprijed pripremljen i izvršen prema ratnom planu tuzlanskog rukovodstva, sa tragičnim posljedicama po pripadnike JNA i srpski narod;
- Poglavlje „Identifikacija ubijenih – svjedočanstvo o okrutnosti zločinaca“, gdje su objavljeni podaci o ubijenim pripadnicima JNA u Tuzlanskoj koloni čija su tijela dopremljena na Institut za patologiju i sudsku medicinu Vojnomedicinske akademije u Beogradu, zatim podaci i foto-dokumentacija o ekshumaciji posmrtnih ostataka ubijenih pripadnika JNA iz masovne grobnice na tuzlanskom groblju Trnovac, kao i zapisnici i foto-dokumentacija forenzičke obrade mrtvih tijela ubijenih pripadnika JNA, ekshumiranih iz masovne grobnice u Tuzli;
- Poglavlje „Svjedoci stradanja“, donosi više svjedočenja o stradanju pripadnika JNA u Tuzli 15. maja 1992. godine;
- Poglavlje „Egzodus Srba tuzlanske regije“, u kojem su iznesena svjedočenja i statistički podaci o stradanju i etničkom čišćenju srpskog naroda u tuzlanskoj regiji u ratu 1992-1995. godine;
- Poglavlje „Rane i ožiljci iz prošlosti“, u kojem su tematski obrađena stradanja srpskog naroda u tuzlanskoj regiji pod turskom vlašću i pod austrougarskom okupacijom, stradanja Srba u BiH za vrijeme Prvog svjetskog rata i genocid nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata;
- Poglavlje „Stradanja Eparhije zvorničko-tuzlanske u 20. vijeku“, donosi detaljne podatke i fotografije o stradanju srpskih svetinja na ovom području.
U mišljenju recenzenta prof. dr Gorana Latinovića istaknuto je da je knjiga „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ izuzetno dragocjeno, obimno i bogato dokumentovano djelo.
- U ovoj knjizi ponuđeni su argumentovani odgovori na tragična dešavanja koja su dovela do početka građanskog rata, zločina nad Srbima i njihovog egzodusa sa prostora tuzlanske regije. Najviše prostora i pažnje posvećeno je procesima i događajima u Tuzli i tuzlanskoj regiji tokom 1992, ali i posljedicama tragedije, kako u ratnim, tako i u poratnim godinama. Rekonstruisani su događaji gotovo iz dana u dan, dajući njihov jasan prikaz, naročito o pripremama i toku napada na marševsku kolonu Jugoslovenske narodne armije koja je 15. maja 1992. godine mirno napuštala Tuzlu. U rukopisu je detaljno razmatran napad, sa više aspekata: političkog, vojnog i pravnog, i veoma argumentovano je ukazano na neodrživost poricanja nespornih činjenica, kao i na manipulisanje događajima u poslijeratnim godinama, u namjeri da im se da potpuno drugačiji smisao.
Osim centralnim događajem – napadom na marševsku kolonu JNA, dosta pažnje u ovom rukopisu posvećeno je egzodusu Srba sa šire tuzlanske regije, što je bilo prouzrokovano zločinima nad srpskim civilnim stanovništvom i strahom da se ne ponovi genocid koji su Srbi preživjeli za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata. Demografska analiza, kao dio rukopisa, pokazuje kakav kolaps je doživio srpski narod na području Tuzle gdje je ostalo samo oko 3.000 Srba po podacima iz 2013. godine, dok je u čitavoj regiji ostalo samo oko 7.000 Srba.
Značajan dio knjige posvećen je golgoti Eparhije zvorničko-tuzlanske, jedne od najstradalnijih eparhija Srpske pravoslavne crkve za vrijeme rata (1991-1995). Rukopis je istovremeno i zbirka veoma dragocjenih svjedočenja ljudi koji su preživjeli tragične događaje na području tuzlanske regije u 20. vijeku.
Uzevši u cjelini, dokumentarna studija „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ predstavlja veoma važan doprinos boljem razumijevanju građanskog rata u bivšoj jugoslovenskoj republici Bosni i Hercegovini i stradanju srpskog naroda, posebno na području tuzlanske regije, navedeno je, između ostalog, u recenziji prof. dr Gorana Latinovića.
Prof. dr Nevenko Vranješ u svojoj recenziji je istakao da knjiga „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ donosi utemeljene, provjerene i dokazane činjenice.
- Rukopis „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ predstavlja zbir tekstova istorijske, pravne, kriminološke, sudske i druge faktografske orjentacije. Knjiga je zasnovana na dokumentima, dokazima i svjedočenjima kako preživjelih sudionika tako i stavovima eksperata. Bezbroj je pojedinačnih sudbina i patnji, nestanka čitavih porodica, ali i kolektivnih stradanja od kojih se izdvaja ono na Brčanskoj malti 15. maja 1992. godine u predvečerje rata, kada se bošnjačko-hrvatska koalicija trajno kompromitovala i osramotila, napadajući marševsku kolonu vojnika JNA, koja je prema sporazumu zauvijek napuštala taj grad u jednom mirnom i odstupnom maršu. Bezbroj je i drugih primjera stradanja upečatljivo opisanih u ovoj knjizi.
O duhovnoj i moralnoj snazi Srba tuzlanskog kraja, njihovoj snalažljivosti, između ostalog, govori i činjenica, da su se oni i nakon svega snašli, organizovali i da u sredinama u kojima danas žive (naročito Bijeljina) grade bolje i pravednije društvo. Njeguju kulturu i običaje zavičaja, druže se i čuvaju svoj kraj noseći ga duboko u svojim srcima, sjećanjima i mislima. Upravo iz te snage, volje i želje, proistekla je i ova obimna knjiga koju ostavljaju u prvom redu svojim budućim naraštajima, a zatim i zainteresovanoj domaćoj i svjetskoj javnosti.Pažljivo osmišljena i brižljivo napisana, ova knjiga ostaje da živi i nadživi svoje stvaraoce ali i progonitelje srpskog naroda, kao što je i srpski narod tuzlanskog i drugih krajeva živio, živi i nadživjeće svoje progonitelje, zajedno sa svojom Srpskom pravoslavnom crkvom, svojom vojskom, policijom i državom, napisao je prof. dr Nevenko Vranješ.
Protođakon Bojan Čečar, kao recenzent je istakao da knjiga „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ predstavlja putokaz za očuvanje kulture sjećanja.
- Ova knjiga predstavlja obrazac za jedan temeljan naučni pristup kako sačuvati kulturu sjećanja o stradanjima naših predaka, koji bi mogli da primjene i Srbi iz drugih krajeva. Nažalost, na ovim prostorima postoji još mnogo stratišta i žrtava koji vapiju za istinom.
Poglavlje u kojem se opisuje stradanje Eparhije zvorničko-tuzlanske u 20. vijeku naročito je važno, zato što se kroz stradanja Crkve najjasnije vide krajnje namjere zločinaca koji su ta stradanja prouzrokovali. Tokom dva velika svjetska rata, i u toku građanskog rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995), Eparhija zvorničko-tuzlanska preživjela je veliku golgotu, napisano je, između ostalog, u recenziji protođakona Bojana Čečara.
U napadu muslimansko-hrvatskih ekstremista na marševsku kolonu Jugoslovenske narodne armije u Tuzli, 15. maja 1992. godine, ubijena su 54 pripadnika JNA. U ratu 1992. do 1995. godine smrtno je stradalo 1.265 Srba tuzlanske regije, a oko 80.000 Srba protjerano je sa tog prostora. Sve do danas, tri decenije nakon tuzlanske golgote Jugoslovenske narodne armije i srpskog naroda, za zločince – nema kazne!
Srpski narod tuzlanske regije je opstao, i nastavio svoj život u miru i slobodi u svom novom zavičaju – Republici Srpskoj.
Izdavači knjige „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ su Zavičajno udruženje Tuzlaka u Bijeljini, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Banja Luka i Izdavačka kuća Eparhije zvorničko-tuzlanske „Sinaj“, i ovo je prva knjiga u ediciji „Svjedoci stradanja“ koja ima zadatak da prikupljanjem i publikovanjem istorijske dokumentarne građe o stradanjima srpskog naroda tuzlanske regije doprinese njegovanju kulture sjećanja, kako se ne bi dogodila nova stradanja.
Pokrovitelji knjige „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ su Vlada Republike Srpske, Eparhija zvorničko-tuzlanska i Grad Bijeljina. Potpisnici za izdavače su protojerej Vaso J. Popović ispred Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini, mr Dragan Lukač ispred Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, mr Milorad Kojić ispred Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica i protođakon Bojan Čečar ispred izdavačke kuće Eparhije zvorničko-tuzlanske „Sinaj“. Priređivači ove knjige su prof. dr Pero Spasojević, Petar A. Vujičić, Saša Mirić i Milan Minić, recenzenti su prof. dr Goran Latinović, prof. dr Nevenko Vranješ i protođakon Bojan Čečar, a lektori i korektori su prof. dr Jelina Đurković i prof. dr Nina Ćeklić. Dizajn, grafičku pripremu i prelom teksta uradio je Saša Mirić a knjiga je odštampana u štampariji „Eurografika“ Zvornik.
U knjizi „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ izdvajaju se sljedeća poglavlja:
- Poglavlje „Golgota srpskog naroda“, donosi opšti istorijski pregled dešavanja koja su dovela do stradanja srpskog naroda tuzlanske regije u ratu 1992-1995. godine;
- Poglavlje „Zločin bez kazne, Tuzla – 15. maj 1992“, u kojem je detaljno analiziran napad muslimansko-hrvatskih ekstremista na marševsku kolonu Jugoslovenske narodne armije u Tuzli, objavljeni su lični podaci i fotografije 54 pripadnika JNA koji su ubijeni u Tuzli 15. maja 1992. godine, kao i podaci o ranjenima. Objavljeni su izvodi iz svjedočenja preživjelih pripadnika JNA kao i brojni dokumenti koji dokazuju da je napad na marševsku kolonu JNA u Tuzli bio unaprijed pripremljen i izvršen prema ratnom planu tuzlanskog rukovodstva, sa tragičnim posljedicama po pripadnike JNA i srpski narod;
- Poglavlje „Identifikacija ubijenih – svjedočanstvo o okrutnosti zločinaca“, gdje su objavljeni podaci o ubijenim pripadnicima JNA u Tuzlanskoj koloni čija su tijela dopremljena na Institut za patologiju i sudsku medicinu Vojnomedicinske akademije u Beogradu, zatim podaci i foto-dokumentacija o ekshumaciji posmrtnih ostataka ubijenih pripadnika JNA iz masovne grobnice na tuzlanskom groblju Trnovac, kao i zapisnici i foto-dokumentacija forenzičke obrade mrtvih tijela ubijenih pripadnika JNA, ekshumiranih iz masovne grobnice u Tuzli;
- Poglavlje „Svjedoci stradanja“, donosi više svjedočenja o stradanju pripadnika JNA u Tuzli 15. maja 1992. godine;
- Poglavlje „Egzodus Srba tuzlanske regije“, u kojem su iznesena svjedočenja i statistički podaci o stradanju i etničkom čišćenju srpskog naroda u tuzlanskoj regiji u ratu 1992-1995. godine;
- Poglavlje „Rane i ožiljci iz prošlosti“, u kojem su tematski obrađena stradanja srpskog naroda u tuzlanskoj regiji pod turskom vlašću i pod austrougarskom okupacijom, stradanja Srba u BiH za vrijeme Prvog svjetskog rata i genocid nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata;
- Poglavlje „Stradanja Eparhije zvorničko-tuzlanske u 20. vijeku“, donosi detaljne podatke i fotografije o stradanju srpskih svetinja na ovom području.
U mišljenju recenzenta prof. dr Gorana Latinovića istaknuto je da je knjiga „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ izuzetno dragocjeno, obimno i bogato dokumentovano djelo.
- U ovoj knjizi ponuđeni su argumentovani odgovori na tragična dešavanja koja su dovela do početka građanskog rata, zločina nad Srbima i njihovog egzodusa sa prostora tuzlanske regije. Najviše prostora i pažnje posvećeno je procesima i događajima u Tuzli i tuzlanskoj regiji tokom 1992, ali i posljedicama tragedije, kako u ratnim, tako i u poratnim godinama. Rekonstruisani su događaji gotovo iz dana u dan, dajući njihov jasan prikaz, naročito o pripremama i toku napada na marševsku kolonu Jugoslovenske narodne armije koja je 15. maja 1992. godine mirno napuštala Tuzlu. U rukopisu je detaljno razmatran napad, sa više aspekata: političkog, vojnog i pravnog, i veoma argumentovano je ukazano na neodrživost poricanja nespornih činjenica, kao i na manipulisanje događajima u poslijeratnim godinama, u namjeri da im se da potpuno drugačiji smisao.
Osim centralnim događajem – napadom na marševsku kolonu JNA, dosta pažnje u ovom rukopisu posvećeno je egzodusu Srba sa šire tuzlanske regije, što je bilo prouzrokovano zločinima nad srpskim civilnim stanovništvom i strahom da se ne ponovi genocid koji su Srbi preživjeli za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata. Demografska analiza, kao dio rukopisa, pokazuje kakav kolaps je doživio srpski narod na području Tuzle gdje je ostalo samo oko 3.000 Srba po podacima iz 2013. godine, dok je u čitavoj regiji ostalo samo oko 7.000 Srba.
Značajan dio knjige posvećen je golgoti Eparhije zvorničko-tuzlanske, jedne od najstradalnijih eparhija Srpske pravoslavne crkve za vrijeme rata (1991-1995). Rukopis je istovremeno i zbirka veoma dragocjenih svjedočenja ljudi koji su preživjeli tragične događaje na području tuzlanske regije u 20. vijeku.
Uzevši u cjelini, dokumentarna studija „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ predstavlja veoma važan doprinos boljem razumijevanju građanskog rata u bivšoj jugoslovenskoj republici Bosni i Hercegovini i stradanju srpskog naroda, posebno na području tuzlanske regije, navedeno je, između ostalog, u recenziji prof. dr Gorana Latinovića.
Prof. dr Nevenko Vranješ u svojoj recenziji je istakao da knjiga „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ donosi utemeljene, provjerene i dokazane činjenice.
- Rukopis „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ predstavlja zbir tekstova istorijske, pravne, kriminološke, sudske i druge faktografske orjentacije. Knjiga je zasnovana na dokumentima, dokazima i svjedočenjima kako preživjelih sudionika tako i stavovima eksperata. Bezbroj je pojedinačnih sudbina i patnji, nestanka čitavih porodica, ali i kolektivnih stradanja od kojih se izdvaja ono na Brčanskoj malti 15. maja 1992. godine u predvečerje rata, kada se bošnjačko-hrvatska koalicija trajno kompromitovala i osramotila, napadajući marševsku kolonu vojnika JNA, koja je prema sporazumu zauvijek napuštala taj grad u jednom mirnom i odstupnom maršu. Bezbroj je i drugih primjera stradanja upečatljivo opisanih u ovoj knjizi.
O duhovnoj i moralnoj snazi Srba tuzlanskog kraja, njihovoj snalažljivosti, između ostalog, govori i činjenica, da su se oni i nakon svega snašli, organizovali i da u sredinama u kojima danas žive (naročito Bijeljina) grade bolje i pravednije društvo. Njeguju kulturu i običaje zavičaja, druže se i čuvaju svoj kraj noseći ga duboko u svojim srcima, sjećanjima i mislima. Upravo iz te snage, volje i želje, proistekla je i ova obimna knjiga koju ostavljaju u prvom redu svojim budućim naraštajima, a zatim i zainteresovanoj domaćoj i svjetskoj javnosti.Pažljivo osmišljena i brižljivo napisana, ova knjiga ostaje da živi i nadživi svoje stvaraoce ali i progonitelje srpskog naroda, kao što je i srpski narod tuzlanskog i drugih krajeva živio, živi i nadživjeće svoje progonitelje, zajedno sa svojom Srpskom pravoslavnom crkvom, svojom vojskom, policijom i državom, napisao je prof. dr Nevenko Vranješ.
Protođakon Bojan Čečar, kao recenzent je istakao da knjiga „Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda“ predstavlja putokaz za očuvanje kulture sjećanja.
- Ova knjiga predstavlja obrazac za jedan temeljan naučni pristup kako sačuvati kulturu sjećanja o stradanjima naših predaka, koji bi mogli da primjene i Srbi iz drugih krajeva. Nažalost, na ovim prostorima postoji još mnogo stratišta i žrtava koji vapiju za istinom.
Poglavlje u kojem se opisuje stradanje Eparhije zvorničko-tuzlanske u 20. vijeku naročito je važno, zato što se kroz stradanja Crkve najjasnije vide krajnje namjere zločinaca koji su ta stradanja prouzrokovali. Tokom dva velika svjetska rata, i u toku građanskog rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995), Eparhija zvorničko-tuzlanska preživjela je veliku golgotu, napisano je, između ostalog, u recenziji protođakona Bojana Čečara.
U napadu muslimansko-hrvatskih ekstremista na marševsku kolonu Jugoslovenske narodne armije u Tuzli, 15. maja 1992. godine, ubijena su 54 pripadnika JNA. U ratu 1992. do 1995. godine smrtno je stradalo 1.265 Srba tuzlanske regije, a oko 80.000 Srba protjerano je sa tog prostora. Sve do danas, tri decenije nakon tuzlanske golgote Jugoslovenske narodne armije i srpskog naroda, za zločince – nema kazne!
Srpski narod tuzlanske regije je opstao, i nastavio svoj život u miru i slobodi u svom novom zavičaju – Republici Srpskoj.
