ZAŠTO JE DANSKA NAJBOLjA ZEMLjA NA SVIJETU ZA ŽIVOT ŽENA :: Semberija INFO ::

 

ZAŠTO JE DANSKA NAJBOLjA ZEMLjA NA SVIJETU ZA ŽIVOT ŽENA


Legenda kaže da je Mala Sirena izgubila glas kako bi dobila noge i mogućnost da se upozna s princem u kog se zaljubila na prvi pogled dok se kupala u pjeni nordijskog mora. Savremene Dankinje predstavljaju suštinsku suprotnost junakinji Andersenove bajke – veoma su glasne i odlučne u svojoj borbi za prava žena, a rezultat njihovog aktivizma jeste i ostavka gradonačelnika Kopenhagena Franka Jensena, koju je podnio zbog optužbi za seksualno uznemiravanje.

Signe Žizel Smit, potpredsjednica Danskog udruženja žena, osnovanog 1871. godine, ističe da aktivistkinje za prava žena ne odustaju od zahtjeva da ostavku podnese i aktuelni ministar spoljnih poslova Danske Jepe Kroford iz redova socijaldemokrata, koji je javno priznao da je imao seksualni odnos s petnaestogodišnjom članicom stranačke organizacije mladih tokom 2008. godine. Iako je on više puta pravdao svoj čin riječima „Bio sam pijan i bio sam glup”, aktivistkinje smatraju sramotnom činjenicu da je Kroforda, koji je nakon ovog skandala podnio ostavku na sve stranačke funkcije, premijerka Mete Frederiksen postavila na mjesto ministra inostranih poslova.
„Jednostavno je neprimjereno da našu zemlju u svijetu predstavlja ministar koji je priznao da je imao seksualni odnos s petnaestogodišnjom djevojčicom. To je veliki skandal, za koga svako u svakom dijelu svijeta može saznati jer je naša planeta premrežena internetom. Sramota je što našu zemlju reprezentuje osoba s takvim renomeom, a još je čudnije što je žena na mjestu premijera koja ga drži na toj funkciji”, ističe Signe Žizel Smit.

Iako se po indeksu rodne ravnopravnosti Danska rangira na drugom mjestu u Evropi (podaci Evrostata govore da je u ovoj skandinavskoj zemlji zaposleno čak 73 odsto žena, u poređenju sa 77 procenata muškaraca), a u najnovijem izvještaju magazina „U.S. News & World Report”, Danska proglašava za najbolju zemlju na svijetu za život žena i gajenje djece, Signe Žizel Smit smatra da prostora za unapređivanje položaja žena ipak ima.

„Po aktuelnom zakonu novopečeni otac u Danskoj može da uzme 40 dana za rođenje djeteta, ali mi smatramo da muškarci treba da budu više s djecom jer jednakost počinje u porodici. Očekujemo usvajanje zakona po kome otac mora da ostane kod kuće devet nedelja s bebom kako bi mama mogla da se vrati na posao ako to želi, jer jednogodišnje odsustvovanje s posla za mnoge žene znači pravljenje pauze u karijeri. Zbog toga neke kompanije nerado zapošljavaju mlade žene, jer znaju da će one zatrudnjeti. Iako nijedan poslodavac ne smije da otpusti trudnicu ili porodilju, niko ne može ni da utiče na njegovu odluku da li će zaposliti ženu ili muškarca. Zato smatramo da zakonski treba urediti porodiljsko odsustvo za muškarce, jer kada otac ostane kod kuće, on će shvatiti da se dom ne održava sam od sebe, već je neophodno i kuvati, peglati i spremati”, kaže Signe Žizel Smit.
Ona ipak dodaje da žene u Danskoj nemaju razloga da budu nezadovoljne državnom brigom o djeci i porodici – za vrtiće ne postoji lista čekanja, a predškolske ustanove imaju veoma rastegljivo radno vrijeme, pa djeca u njima mogu da borave od ujutru do uveče. Dobro funkcionišu i porodični sudovi jer štite interes djeteta nakon razvoda roditelja, koji su u ovoj zemlji veoma česti – iako statistika svjedoči da se čak 48 odsto brakova završi razvodom, u Danskoj je nezamislivo da očevi ne plaćaju alimentaciju. Međutim, brojke koje svjedoče o porodičnom nasilju prilično su visoke...

„U zemlji koja ima svega pet miliona ljudi, 38.000 žena je svake godine izloženo porodičnom nasilju, a širom Danske postoji čak pedeset sigurnih ženskih kuća u kojima je svake godine smješteno oko 5.000 žena. Iako se za Dansku smatra da je dostigla visoku ravnopravnost polova, mizoginija je prisutna ispod javnog diskursa”, ocjenjuje Signe Žizel Smit .

Ona dodaje da je Danska dobila prvu ženu premijera cio vijek nakon što su 1915. godine žene u ovoj zemlji dobile pravo glasa, ali naglašava da se one uglavnom nalaze na čelu „soft” ministarstava – za kulturu, socijalna pitanja i brigu o starima, ekologiju i djecu i edukaciju. Izuzetak čini samo ministarstvo odbrane, kojim rukovodi žena. Čak se i na čelu ministarstva rada i rodne ravnopravnosti nalazi muškarac.

Tijana Vujadinović, atašea za kulturu u ambasadi Indije u Kopenhagenu, koja već nekoliko godina živi i radi u prestonici Danske, na pitanje zbog čega je ova zemlja proglašena najboljom na svijetu za život žena i gajenje dece, ona  je odgovorila: „Danska je zemlja po mjeri čovjeka i svih njenih građana, ne samo žena.”

„Privatni i profesionalni život su usklađeni – radi se 37,5 sati nedeljno i niko ne očekuje da radite prekovremeno jer se smatra da će neko ko radi ’višak sati’ postati nezadovoljan radnik i napraviti grešku u jednom momentu. Stopa nezaposlenosti je izuzetno mala, a plate veoma pristojne. Danci čuvaju svoje tržište radne snage, pa su imigracioni zakoni strogi – da biste dobili radnu dozvolu, vaša profesija mora biti deficitarna.

Siromaštvo je gotovo iskorijenjeno – školstvo je besplatno, zdravstveni sistem je odličan i besplatan, baš kao i studiranje, a od akademaca se očekuje da za pet godina završe osnovne i master studije o trošku države”, priča Tijana Vujadinović.

Ona dodaje da žene u Danskoj ne njeguju kult „žene žrtve porodice” i sa udajom ne odustaju od ostalih životnih uloga – njima je važan i posao, ali i druženje s prijateljima, rekreacija i odlazak kod frizera i kozmetičara. Majke djecu veoma brzo osamostaljuju i uče ih da rade u kući, u skladu sa svojim uzrastom, a sa 18 godina ona uglavnom odlaze u studentski dom, pa žena u potpunosti može da se posveti sebi. Stopa razvoda je veoma visoka, pa u ovoj skandinavskoj zemlji niko ne postavlja pitanje da li je neko u bračnoj ili vanbračnoj vezi ili je razvedeni samohrani roditelj. Pojam „kaestl”, koji označava najdražu osobu s kojom živite duže od dvije godine na istoj adresi, shvata se ozbiljnije od burme na domalom prstu.