PRVA ŽENA U ISTORIJI NA ČELU LUVRA :: Semberija INFO ::

 

PRVA ŽENA U ISTORIJI NA ČELU LUVRA


Iako na dužnost stupa u septembru, Lorans de Kar već je predala Jelisejskoj palati projekat sa svojim idejama i odlučno najavila da neće dozvoliti pozajmljivanje „Mona Lize”.

Vijest da je Lorans de Kar prva žena u istoriji koja će preuzeti rukovođenje Luvrom od 1. septembra ove godine vrlo brzo obišla je svijet kulture prošlog meseca, a prenijeli su je vodeći francuski i svjetski mediji. Ova umješna i preduzetna žena, koju je na to mesto imenovao francuski predsjednik Emanuel Makron, dobro je poznata u javnosti zemlje čijim će najeminentnijim muzejom upravljati, a znaju je po dobru i muzealci širom svijeta.

Nova direktorka Luvra, osnovanog davne 1793., trenutno se nalazi na čelu pariskih dragulja – muzeja Orsej i muzeja Oranžerije – i vjerovatno je činjenica da je pod njenom dirigentskom palicom posjeta njima rasla do mjere da je kroz Orsej tokom 2019. prošlo oko četiri miliona posjetilaca doprinijela tome da joj bude povjerena jedna od najpopularnijih i najvećih umjetničkih kuća na svijetu.

​Iako još formalno nije preuzela dužnost od Žan-Luka Martineza (osam godina bio je na mjestu direktora i bio je takođe zainteresovan za nov mandat pa „bitka” nije bila nimalo laka), već je u Jelisejskoj palati predala projekat u kojem je iznijela ideje kako da osavremeni funkcionisanje Luvra.

Prvi potez, kako su prenijele agencije, biće stvaranje devetog odjeljenja posvećenog Vizantiji i hrišćanima sa Istoka i niko ne sumnja da će to biti prava odluka. Kako je otkrila, nakon što je rekla da nikad neće zaboraviti presrećan momenat kad joj je javljeno za imenovanje, plan joj je, između ostalog, da produži trajanje radnog vremena Luvra, koji trenutno zatvara svoja vrata svakog dana u 17.30, a sve u cilju privlačenja mlađe publike, kao i da njeguje dijalog između umjetnosti daleke prošlosti i savremenog svijeta.

„Luvr može biti potpuno savremen, može da se otvori svijetu današnjice pričajući nam o prošlosti, da da relevantnost aktuelnim razmatranjima kroz briljantnu istoriju. Potrebno nam je samo malo vremena, perspektive, izlazimo iz destabilišuće krize, svi živimo u uzbudljivim ali i komplikovanim vremenima... Svi smo pomalo izgubili usmjerenje”, prenosi „Gardijan” njene riječi.

Ono što se, kako ističe francuska štampa, Makronu posebno dopalo jeste i njena vizija Luvra u modelu nacionalnog diskursa, blisko uvezanim sa pomenutim savremenim temama.

Poznata po tome što uvijek naglašava društvenu ulogu koju muzeji imaju, Lorans de Kar je specijalista za slikarstvo 19. i ranog 20. vijeka, a potiče iz poznate francuske aristokratske spisateljske porodice. Njeno postavljenje stoga se naslanja na praksu koja je postojala dugo unazad prije imenovanja Martineza, a po kojoj su oni koji su bili čelnici Luvra obično bili istoričari umjetnosti sličnog aristokratskog porijekla, ističe „Art njuzpejper”.

Zabilježeno je da je karijeru započela kao kustos u Orseju 1994., da bi potom 2007. preuzela rukovodstvo Agencijom francuskih muzeja, vladinim tijelom odgovornim za razvoj Luvra Abu Dabi i to joj je bilo zaduženje do 2014., kada je postala direktorka Oranžerije, a Orseja 2017.
I upravo se jedna od izložbi u Orseju, organizovana za njenog mandata, još posebno pamti – postavka posvećena predstavama crnoputih žena u zapadnom slikarstvu 19. vijeka, a nisu bez reakcija prošle i vrijedne akvizicije, među kojima su i djela Gogena i Manea.
Velik je podržavalac restitucije umjetničkih djela koja su tokom Drugog svjetskog rata poharali nacisti. Imajući u vidu taj njen angažman, logično je da je imala ključnu ulogu u povratku slike Gustava Klimta „Ruže ispod drveća” originalnim vlasnicima, od kojih je oduzeta 1838. u Beču. Francuska je tada po prvi put vratila umjetničko djelo, kupljeno državnim novcem, naslednicima žrtava nacizma.

A upitana i da li će i kada dozvoliti pozajmicu čuvene „Mona Lize”, bila je odlučna:
„Ne, to djelo je veoma krhko. Takođe, radost posjete najvećim svjetskim muzejima ogleda se i u tome što se u njima mogu vidjeti neka djela koja nije moguće vidjeti nigde osim tu.”

Nije beznačajno, naposletku, napomenuti i to da su, prema podacima francuskog ministarstva kulture, na čelu nacionalnih muzeja u toj zemlji u 67 posto slučajeva žene.