
Tradicija koju Semberci ponosno čuvaju
Svinjokolj kada ,,vazduh stegne”
Svinjokolj je jedan od najprepoznatljivijih narodnih običaja koji se u Semberiji i danas njeguje isto kao i prije mnogo decenija. Organizuje se u kasnu jesen ili početkom zime, kada zahladi, kada se, kako narod kaže, „vazduh stegne“, jer je to idealno vrijeme za pripremu i čuvanje mesa.
Ekipa “Semberskih novina” obišla je imanje porodice Živanović u semberskom selu Donje Crnjelovo, gdje je zabilježila živu, toplu atmosferu, domaćice koje tradicionalno prave salnjake, a tu su i obavezan roštilj i dobro društvo.
Domaćin Milenko Živanović kaže da se, kada je društvo dobro, tada svi poslovi lako urade i da je svinjokolj mnogo više od pripreme hrane. To je čuvanje duha zajedništva i prenošenja tradicije na mlađe generacije.
On posebno ističe značaj sloge i razumijevanja, kao i naviku u njihovoj porodici, a to je da meso koje spremaju dočeka i sljedeću ziminu, na godinu.
-Naša porodica uživa u našem prelijepom selu. U domaćinstvu nas ima šestoro, supruga i ja, naše dvoje djece i moji roditelji. Kod nas se svake godine, negdje u novembru, pripreme tri zimine, po oko 150 kilograma otprilike. To nam bude dovoljno. Svinjokolj je organizovao i moj pradjed, kao i moj otac, kako bi se zima dočekala sa zalihama hrane. Imamo majstora koji nam već godinama pomaže u svim poslovima, a uvijek je tu podrška i porodice i komšija da sve lakše završimo. Pravimo kranjsku kobasicu, domaću, čvarke, slaninu i sve ostalo tradicionalno”, priča Milenko.

Kaže da nakon što se sve završi, slijedi zajednička večera uz toplo vino, kada se sabiraju utisci cijelog dana. Milenko se nada da će njegov sin nastaviti njegovim stopama, te da će jednog dana i njegova djeca njegovati običaje koje su čuvale generacije prije njih.
Iskusni mesar i kuvar Dragan Mirković, koji godinama pomaže porodicama u Donjem Crnjelovu tokom zimskih priprema, kaže da je svinjokolj mnogo više od zanata, to je čuvanje običaja i zajedništva, a posebno ističe značaj dobre organizacije.
-Znam koliko je važno da sve bude dobro organizovano, jer radim ovaj posao godinama. Moj zadatak je da vodim računa o svemu što se tiče pripreme mesa - od sortiranja i odvajanja komada, preko začinjavanja i slaganja za sušenje, sve do pravljenja kobasica i drugih domaćih proizvoda. Trudim se da sve bude urađeno tačno, čisto i onako kako su to radili stari majstori. Dok domaćini zaduženi za kuću i dvorište pripremaju ostatak posla, ja se fokusiram na to da svaki dio mesa bude pravilno obrađen, jer od toga zavisi ukus i kvalitet”, navodi Mirković.

On je za ,,Semberske novine” rekao da je za njega posebna radost kada vidi da se mladi interesuju i pitaju, pa im rado pokaže poneki zanatski trik.
U Donjem Crnjelovu posebno se cijeni zajednički rad, uz dobru volju i bez žurbe. Ovaj kraj prepoznatljiv je po dobrim domaćinima, toplini doma, razgovoru, smijehu. Upravo takvi trenuci daju posebnu vrijednost običajima koje Semberci i dalje ponosno čuvaju.
Angelina Novaković, domaćica, kaže da sa svojih 66 godina pamti svinjokolj još iz najranijeg djetinjstva i da je za te dane uvijek vezuju najljepše uspomene. Prisjeća se da je nekada bilo pravilo da ujutro u pomoć dođu komšije i rodbina, a nakon završenog posla obavezno se sjedalo za zajedničku večeru.
Kaže da se na trpezi uvijek našla kisela čorba, podvarak ili sarma, a posebno se pamti miris salnjaka, koji su bili nezaobilazni. Angelina i danas pravi salnjake po starom receptu, sa salom i domaćim džemom od šljiva, koji su uvijek obavezni.

Svinjokolj u Donjem Crnjelovu još jednom je pokazao da tradicija, zajedništvo i dobra domaćinska atmosfera ostaju temelj života u Semberiji. Dok se mirisi ukusnih jela šire domaćinstvima, mještani poručuju da je najvažnije sačuvati običaje koji povezuju porodice i generacije. Ekipa ,,Semberskih novina’’ uživala je u druženju sa domaćinima i probanju jela koja su s ljubavlju pripremana.
Semberija info
Svinjokolj je jedan od najprepoznatljivijih narodnih običaja koji se u Semberiji i danas njeguje isto kao i prije mnogo decenija. Organizuje se u kasnu jesen ili početkom zime, kada zahladi, kada se, kako narod kaže, „vazduh stegne“, jer je to idealno vrijeme za pripremu i čuvanje mesa.
Ekipa “Semberskih novina” obišla je imanje porodice Živanović u semberskom selu Donje Crnjelovo, gdje je zabilježila živu, toplu atmosferu, domaćice koje tradicionalno prave salnjake, a tu su i obavezan roštilj i dobro društvo.
Domaćin Milenko Živanović kaže da se, kada je društvo dobro, tada svi poslovi lako urade i da je svinjokolj mnogo više od pripreme hrane. To je čuvanje duha zajedništva i prenošenja tradicije na mlađe generacije.
On posebno ističe značaj sloge i razumijevanja, kao i naviku u njihovoj porodici, a to je da meso koje spremaju dočeka i sljedeću ziminu, na godinu.
-Naša porodica uživa u našem prelijepom selu. U domaćinstvu nas ima šestoro, supruga i ja, naše dvoje djece i moji roditelji. Kod nas se svake godine, negdje u novembru, pripreme tri zimine, po oko 150 kilograma otprilike. To nam bude dovoljno. Svinjokolj je organizovao i moj pradjed, kao i moj otac, kako bi se zima dočekala sa zalihama hrane. Imamo majstora koji nam već godinama pomaže u svim poslovima, a uvijek je tu podrška i porodice i komšija da sve lakše završimo. Pravimo kranjsku kobasicu, domaću, čvarke, slaninu i sve ostalo tradicionalno”, priča Milenko.

Kaže da nakon što se sve završi, slijedi zajednička večera uz toplo vino, kada se sabiraju utisci cijelog dana. Milenko se nada da će njegov sin nastaviti njegovim stopama, te da će jednog dana i njegova djeca njegovati običaje koje su čuvale generacije prije njih.
Iskusni mesar i kuvar Dragan Mirković, koji godinama pomaže porodicama u Donjem Crnjelovu tokom zimskih priprema, kaže da je svinjokolj mnogo više od zanata, to je čuvanje običaja i zajedništva, a posebno ističe značaj dobre organizacije.
-Znam koliko je važno da sve bude dobro organizovano, jer radim ovaj posao godinama. Moj zadatak je da vodim računa o svemu što se tiče pripreme mesa - od sortiranja i odvajanja komada, preko začinjavanja i slaganja za sušenje, sve do pravljenja kobasica i drugih domaćih proizvoda. Trudim se da sve bude urađeno tačno, čisto i onako kako su to radili stari majstori. Dok domaćini zaduženi za kuću i dvorište pripremaju ostatak posla, ja se fokusiram na to da svaki dio mesa bude pravilno obrađen, jer od toga zavisi ukus i kvalitet”, navodi Mirković.

On je za ,,Semberske novine” rekao da je za njega posebna radost kada vidi da se mladi interesuju i pitaju, pa im rado pokaže poneki zanatski trik.
U Donjem Crnjelovu posebno se cijeni zajednički rad, uz dobru volju i bez žurbe. Ovaj kraj prepoznatljiv je po dobrim domaćinima, toplini doma, razgovoru, smijehu. Upravo takvi trenuci daju posebnu vrijednost običajima koje Semberci i dalje ponosno čuvaju.
Angelina Novaković, domaćica, kaže da sa svojih 66 godina pamti svinjokolj još iz najranijeg djetinjstva i da je za te dane uvijek vezuju najljepše uspomene. Prisjeća se da je nekada bilo pravilo da ujutro u pomoć dođu komšije i rodbina, a nakon završenog posla obavezno se sjedalo za zajedničku večeru.
Kaže da se na trpezi uvijek našla kisela čorba, podvarak ili sarma, a posebno se pamti miris salnjaka, koji su bili nezaobilazni. Angelina i danas pravi salnjake po starom receptu, sa salom i domaćim džemom od šljiva, koji su uvijek obavezni.

Svinjokolj u Donjem Crnjelovu još jednom je pokazao da tradicija, zajedništvo i dobra domaćinska atmosfera ostaju temelj života u Semberiji. Dok se mirisi ukusnih jela šire domaćinstvima, mještani poručuju da je najvažnije sačuvati običaje koji povezuju porodice i generacije. Ekipa ,,Semberskih novina’’ uživala je u druženju sa domaćinima i probanju jela koja su s ljubavlju pripremana.
Semberija info



