Porodica Milorada Vasića iz Bijeljine punih deset godina uspješno se bavi pčelarstvom, tako da je ,,Laletov med” postao prepoznatljiv semberski brend.
 
Vasići već četiri do pet godina konstantno imaju oko stotinu i dvadeset košnica u svom pčelinjaku. Milorad, po zanimanju alatničar, kaže da je osnovni motiv njega i njegove porodice za bavljenje pčelarstvom bio zdrav način života i ishrane.



- Nikada se nisam bavio svojim zanatom, već sam se bavio trgovinom. Pčelarenjem sam se počeo baviti iz hobija. Pčelarstvo podrazumijeva, osim tog zdravog života, i odgovoran odnos prema prirodi. Krenuli smo sa četiri do pet košnica, ne sluteći da će nam nakon tri godine to postati osnovno zanimanje.Uz odgovoran odnos prema prirodi, za nas pčelarstvo podrazumijeva i odgovoran odnos prema kupcima naših proizvoda. Sa pčelama nismo stacionirani na jednom mjestu, već ih selimo nekoliko puta tokom godine, na tri do četiri lokacije, na području Semberije. Moja  porodica je uključena u pčelarenje, supruga Dušica, sin Luka i kćerka Lana. Svi smo, kroz različite aktivnosti, uključeni u ovaj posao. Za mene je najvažnije što sam kompletnu porodicu  uključio oko realizacije ovog ,,projekta” koji je za djecu značio pravi način odrastanja i formiranje odgovornog odnosa prema obavezama”.
 

Milorad Vasić za ,,Semberske novine’’ kaže da je pčela prije dvije godine proglašena ,,najkorisnijim bićem na planeti”, te da je pčelinja zajednica najsavršenija zajednica koja postoji.

- Ljudi bi puno toga mogli da nauče od pčela. Nažalost, ni mi pčelari ne poštujemo dovoljno pčele. Među pčelarima je zastupljena velika sujeta, jedan vid zavisti. Bijeljina je očit primjer za to. Na području grada postoji nekoliko hiljada pčelara, što profesionalaca, što amatera, a imamo četiri udruženja. Tako razjedinjeni ne možemo postići željene ciljeve i zaštititi svoje interese. Pčelari se susreću sa mnoštvom problema, počevši od bolesti koje su sve zastupljenije kod pčela, ali i sa klimatskim promjenama, neodgovornim ponašanjem ratara i voćara kada je riječ o nepravilnoj upotrebi hemijskih sredstava, pa do nesavjesnih komšija u krugu pčelinjaka”.


 
Vasić kaže da ni resorno ministarstvo nije dovoljno angažovano u pogledu afirmacije pčelarstva u poljoprivredi. Veliki broj problema lakše bi se rješavao kada bi pčelari bili ujedinjeni.
- Proljećnu pašu naše pčele obavljaju na parcelama sa uljanom repicom, nakon čega idu na bagrem i bagremac. Poslije toga usmjeravamo ih na lipu i livadu. Ponekad nam sezonu izvuče i šumski med - medljika, čime se anulira jedna loša godina. Nakon zazimljavanja pčela, koje kreće od polovine avgusta, tokom jeseni i zime nastupa prezimljavanje. To je prva faza. Početkom  godine uslijedio je proljećni razvoj i bagremova paša u drugoj fazi. Do sada je sve teklo izuzetno dobro. U trećoj, odlučujućoj fazi, znaćemo da li je godina bila uspješna ili ne. To su naredna dva i po mjeseca. Osim meda, proizvodimo propolis i pergu. Perga je drugi proizvod po važnosti u pčelinjaku, odmah nakon matične mliječi. Matične mliječi nema dovoljno, u odnosu na to koliko je tražena. Proizvodimo i prodajemo polen, ali i pčelinje rojeve. Paralelno nastojimo da edukujemo ljude o važnosti i značaju pčelinjih proizvoda za ljudsko zdravlje. Nakon tri do četiri loše sezone u pčelarstvu, ova sezona bi mogla biti uspješna. Neizvjesnost u pčelarstvu uvijek postoji. Za normalno egzistiranje četvoročlane porodice, koja se bavi pčelarstvom, trebalo bi imati između 150 i 200 košnica. Sve to iziskuje maksimalan angažman i seljenje pčela’’, kaže na kraju za ,,Semberske novine’’ Milorad Vasić.
 
 Prve lekcije
 
Prve pčele sam kupio od doktora Novaka Đurića  i prve lekcije iz pčelarstva sam od njega naučio. U ovom poslu treba uključiti logiku i osim onog teoretskog, knjiškog znanja, treba pažljivo pratiti šta se dešava u košnicama. Kada otvorim trideset košnica, suočiću se sa petnaest različitih situacija. U nekoj drugoj sezoni stanje u košnicama bilo je potpuno drugačije. Pčelar nikad ne može reći da sve zna i da je sve naučio o pčelama. Svaka nova sezona je novi izazov”.
 
 Nekad i sad
- Okolnosti u prirodi su se promijenile. Priroda nam uzvraća istom mjerom, onako kako se mi odnosimo prema njoj. Nekada su i naše bake u voćnjacima mogle držati pčele. Moderno pčelarstvo iziskuje svakodnevni angažman.  Nekada se iz košnice moglo izvrcati 30 do 40 kilograma meda, a danas se zadovoljavamo sa prosjekom od deset do 15 kilograma meda po košnici. Prošla godina nije donijela ni toliko. Uz neke druge pčelinje proizvode, kada oduzmemo rashode, možemo imati jednu prosječnu platu u pčelarstvu”, kaže Vasić.


Semberske novine - Semberija info