DVOROVLjANSKI SOLUNCI :: Semberija INFO ::

 

DVOROVLjANSKI SOLUNCI


Iako malo selo, Dvorovi su uvijek imali napredne  ljude i ljude koji su ostvarivali zavidne uspjehe i ispoljavali hrabrost i odvažnost da se uključe u borbu svih vidova, pa tako i u protekle ratove.
U toku Prvog svjetskog rata, tačnije u srpskoj vojsci koja je otišla do Soluna, nalazili su se i ljudi iz Dvorova ili su bili porijeklom iz Dvorova.

Jeadn od njih je bio  TODOR - TOŠO (SIME I SMILjE) STANČIĆ, rođen 01.02.1873. godine u Dvorovima. Umro je 1945. godine u Kiseljaku kod Sarajeva, a njegove kosti su prebačene u grobnicu u Dvorovima 1960. godine. U  Kiseljaku je imao hotel ,,Delak“ i ciglanu. Sa još dvojicom Srba sagradio je pravoslavnu crkvu u Kiseljaku, kod koje je i bio sahranjen. Jedno vrijeme je imao prodavnice pića u Bijeljinim i Dubrovniku. Putovao je,  sa još dva sugrađanina u Češku, Moravsku i Ugarsku na izvjesni naučni skup, a ustvari je prenosio oružje i bio povezan sa „mladobosancima“. Na početku 20. vijeka bio je načelnik seoske opštine Bijeljina i povjerenik Narodne odbrane reona Šabac. Osuđen je na „veleizdajničkom procesu“ u Bijeljini na 15 godina robije.
Drugi je MILAN (ĐOKO) ARSENOVIĆ.

Zarobljen je u Rumuniji kao austrougarski vojnik. Izrazio je želju i pristupio srpskoj vojsci gdje je dogurao do čina kaplara. Stradao 1943. godine. Sahranjen je negdje u Rumuniji. Ostali podaci su nepoznati.
Pretpostavlja se da je još jedan Dvorovljanin bio „solunac“, a prezivao se SELAKOVIĆ, ali taj podatak se još ispituje'', tvrdi Vladan Simeunović koji je koristio podatke iz knjige ,,Semberski solunci'', publiciste Petra Vujičića.