Tina Tarner: Godina iza nas je godina odbacivanja površnosti
Tina je fantazija svakog muškarca, božanstvena, luda, šik… Ovako je Mik Džeger opisivao slavnu Tinu Tarner, kraljicu rokenrola, koja danas u 81. godini iz Švajcarske, gdje živi, najavljuje zvanični filmski oproštaj od publike.
‒ Želim da kažem publici zbogom i zahvalim za sve. I to će biti moj kraj, moj poslednji oproštaj ‒ prenose američki mediji izjavu Tine Tarner, povodom vijesti da će kraj karijere duge šest decenija obiljeležiti dokumentarnim filmom, koji je upravo snimila HBO TV stanica, a čije je emitovanje predviđeno do kraja marta.
Biće to ukazivanje velike počasti američkoj pjevačici, koju pamtimo po moćnom glasu, sjajnim koreografijama, velikim turnejama. U pomenutom dokumentarcu saznaćemo šta je Tina Tarner preživjela u mladosti na osnovu arhivskog materijala, starih snimaka i njenog ličnog svjedočenja i kako se borila da opstane u svijetu muzike, uprkos mračnim stvarima koje je pretrpjela.
Rođena je kao Ana Me Bulok 26. novembra 1939. godine u mjestu Natbuš, u američkoj državi Tenesi. Njena majka bila je radnica u fabrici, a otac baptistički sveštenik. Kada je bila desetogodišnjakinja, nju i sestru Alenu roditelji su napustili i o njima je brinula baka. Imala je samo 17 godina kada je upoznala bluz gitaristu Ajka Tarnera, koji je tada nastupao sa grupom „Kraljevi ritma” i ubrzo postala njihov prateći vokal. Sa pjesmom „A fool in love”, koju su snimili zajedno, zauzeli su drugo mjesto na američkoj top listi, a Ana je promijenila ime u Tina i postala simbol Ajkovog benda. Svjetsku slavu Ajk i ona su stekli izuzetno zapaženim nastupom na koncertu „Roling Stounsa” 1969. godine, gdje su nastupili kao predgrupa.
Iako je sve u karijeri funkcionisalo sjajno, u privatnom životu nije bilo tako. Ajk Tarner je bio zavisnik od alkohola i droge i veoma sklon nasilju. Često je tukao suprugu, a boravci u bolnici, operacija nosa poslije batina i pokušaj samoubistva natjerali su je da ga 1976. godine napusti. Poznata je priča da je od Ajka pobjegla sa samo 36 centi u džepu. Kad o tome priča prije svega govori o važnosti oproštaja:
‒ Najvažnije nije ono što nam se događa u životu već način na koji odaberemo da odgovorimo na sve što nas snađe. Važan je oproštaj, oslobađajući je i ljekovit, kao i samorefleksija.
Dvije godine kasnije izdala je samostalni album „Routh”, koji nije postigao veći uspeh, kao ni „Love Explosion” i u očajanju se gotovo sasvim povukla sa scene. Pojavljivanje u emisiji „Holivudske noći” kod Olivije Njutn Džon, uz pomoć australijskog menadžera Rodžera Dejvisa, pokrenulo je stvari nabolje. Preokret se dogodio i 1983. godine, pojavom albuma „Let's Stay Together”, koji je postigao veliki uspeh u Evropi i našao se na šestom mjestu britanske top liste. Izdavačka kuća „Kapitol rekords” tražila je odmah snimanje novog albuma, bio je to „Private Dancer” urađen za rekordnih 14 dana. Poslije toga Tinu Tarner ništa nije moglo da zaustavi, dobijala je nagrade, išla na turneje, sarađivala sa Dejvidom Bouvijem, Brajanom Adamsom, Mikom Džegerom, Erikom Kleptonom, Erosom Ramacotijem i prodala za sve ove godine 200 miliona albuma.
‒ Prije svakog koncerta molila sam se za sreću svih ljudi koji su dolazili da me slušaju. Na sceni sam se osjećala kao da letim. Moja rok karijera zaista je bila ostvarenje snova ‒ ističe iz današnje perspektive velika pjevačica.
Stvarni život, smislen, stigao je za Tinu Tarner, američku rok zvijezdu, tek poslije njene 45. godine. Sve sumnje, strahovi i patnje do tada prevaziđeni su, a ona je počela da niže velike uspjehe. Da su se sve kockice složile govori i podatak da je nešto kasnije upoznala Ervina Baha, direktora muzičke kuće EMI, kada se jedno lijepo prijateljstvo sa njim, pretvorilo u vezu, a potom i u brak, iako je on od nje bio mlađi 16 godina. Tina Tarner danas na ulasku u devetu deceniju života, konačno živi mirno, okrenuta je budističkoj filozofiji i kaže da je praktikujući je uspjela da prevaziđe sve nedaće, gubitak sina, rak, moždani udar. O tome je i knjigu napisala.
‒ Bolest mi je pomogla da shvatim značaj zdravlja i uživam u svakom danu kao da je poslednji. Sad kad sam prešla osamdesetu, istrajnost je i dalje moja najjača prednost. Otkriću vam tajnu. Nikada se nemojte žaliti, bez obzira na izazove koje vam život šalje. Prije mnogo godina, kada sam prolazila kroz najteža vremena, neke vrlo mudre starije žene su mi govorile da se nikada ne žalim jer „žalbe brišu sreću”. Tako i jeste, žalba je gubljenje dragocenog vremena, ne rješava ništa i samo vas uruši. Bilo koju situaciju možemo transformisati tako što ćemo prvo promijeniti sebe i otvoriti svoja srca ‒ kaže Tina Tarner čiji su nezaboravni hrapavi glas, divlja kosa, nevjerovatna muzikalnost i vulkanska energija obiljeležili jedno vrijeme.
A godinu iza nas ovako komentariše:
,,Na mnogo načina, 2020. godina je bila godina odbacivanja onoga što je površno kako bi se otkrila istinska stvarnost. Pandemija je ukazala na prepoznavanje vrijednosti naših iskustava, pozitivnih i negativnih. U nesreći uvijek postoji djelić sreće. Optimista sam da ćemo mi ljudi, a posebno mladi, iskoristiti stvari koje smo naučili ove godine, kao odskočnu dasku da pomognemo u liječenju svijeta“.
Agencije
‒ Želim da kažem publici zbogom i zahvalim za sve. I to će biti moj kraj, moj poslednji oproštaj ‒ prenose američki mediji izjavu Tine Tarner, povodom vijesti da će kraj karijere duge šest decenija obiljeležiti dokumentarnim filmom, koji je upravo snimila HBO TV stanica, a čije je emitovanje predviđeno do kraja marta.
Biće to ukazivanje velike počasti američkoj pjevačici, koju pamtimo po moćnom glasu, sjajnim koreografijama, velikim turnejama. U pomenutom dokumentarcu saznaćemo šta je Tina Tarner preživjela u mladosti na osnovu arhivskog materijala, starih snimaka i njenog ličnog svjedočenja i kako se borila da opstane u svijetu muzike, uprkos mračnim stvarima koje je pretrpjela.
Rođena je kao Ana Me Bulok 26. novembra 1939. godine u mjestu Natbuš, u američkoj državi Tenesi. Njena majka bila je radnica u fabrici, a otac baptistički sveštenik. Kada je bila desetogodišnjakinja, nju i sestru Alenu roditelji su napustili i o njima je brinula baka. Imala je samo 17 godina kada je upoznala bluz gitaristu Ajka Tarnera, koji je tada nastupao sa grupom „Kraljevi ritma” i ubrzo postala njihov prateći vokal. Sa pjesmom „A fool in love”, koju su snimili zajedno, zauzeli su drugo mjesto na američkoj top listi, a Ana je promijenila ime u Tina i postala simbol Ajkovog benda. Svjetsku slavu Ajk i ona su stekli izuzetno zapaženim nastupom na koncertu „Roling Stounsa” 1969. godine, gdje su nastupili kao predgrupa.
Iako je sve u karijeri funkcionisalo sjajno, u privatnom životu nije bilo tako. Ajk Tarner je bio zavisnik od alkohola i droge i veoma sklon nasilju. Često je tukao suprugu, a boravci u bolnici, operacija nosa poslije batina i pokušaj samoubistva natjerali su je da ga 1976. godine napusti. Poznata je priča da je od Ajka pobjegla sa samo 36 centi u džepu. Kad o tome priča prije svega govori o važnosti oproštaja:
‒ Najvažnije nije ono što nam se događa u životu već način na koji odaberemo da odgovorimo na sve što nas snađe. Važan je oproštaj, oslobađajući je i ljekovit, kao i samorefleksija.
Dvije godine kasnije izdala je samostalni album „Routh”, koji nije postigao veći uspeh, kao ni „Love Explosion” i u očajanju se gotovo sasvim povukla sa scene. Pojavljivanje u emisiji „Holivudske noći” kod Olivije Njutn Džon, uz pomoć australijskog menadžera Rodžera Dejvisa, pokrenulo je stvari nabolje. Preokret se dogodio i 1983. godine, pojavom albuma „Let's Stay Together”, koji je postigao veliki uspeh u Evropi i našao se na šestom mjestu britanske top liste. Izdavačka kuća „Kapitol rekords” tražila je odmah snimanje novog albuma, bio je to „Private Dancer” urađen za rekordnih 14 dana. Poslije toga Tinu Tarner ništa nije moglo da zaustavi, dobijala je nagrade, išla na turneje, sarađivala sa Dejvidom Bouvijem, Brajanom Adamsom, Mikom Džegerom, Erikom Kleptonom, Erosom Ramacotijem i prodala za sve ove godine 200 miliona albuma.
‒ Prije svakog koncerta molila sam se za sreću svih ljudi koji su dolazili da me slušaju. Na sceni sam se osjećala kao da letim. Moja rok karijera zaista je bila ostvarenje snova ‒ ističe iz današnje perspektive velika pjevačica.
Stvarni život, smislen, stigao je za Tinu Tarner, američku rok zvijezdu, tek poslije njene 45. godine. Sve sumnje, strahovi i patnje do tada prevaziđeni su, a ona je počela da niže velike uspjehe. Da su se sve kockice složile govori i podatak da je nešto kasnije upoznala Ervina Baha, direktora muzičke kuće EMI, kada se jedno lijepo prijateljstvo sa njim, pretvorilo u vezu, a potom i u brak, iako je on od nje bio mlađi 16 godina. Tina Tarner danas na ulasku u devetu deceniju života, konačno živi mirno, okrenuta je budističkoj filozofiji i kaže da je praktikujući je uspjela da prevaziđe sve nedaće, gubitak sina, rak, moždani udar. O tome je i knjigu napisala.
‒ Bolest mi je pomogla da shvatim značaj zdravlja i uživam u svakom danu kao da je poslednji. Sad kad sam prešla osamdesetu, istrajnost je i dalje moja najjača prednost. Otkriću vam tajnu. Nikada se nemojte žaliti, bez obzira na izazove koje vam život šalje. Prije mnogo godina, kada sam prolazila kroz najteža vremena, neke vrlo mudre starije žene su mi govorile da se nikada ne žalim jer „žalbe brišu sreću”. Tako i jeste, žalba je gubljenje dragocenog vremena, ne rješava ništa i samo vas uruši. Bilo koju situaciju možemo transformisati tako što ćemo prvo promijeniti sebe i otvoriti svoja srca ‒ kaže Tina Tarner čiji su nezaboravni hrapavi glas, divlja kosa, nevjerovatna muzikalnost i vulkanska energija obiljeležili jedno vrijeme.
A godinu iza nas ovako komentariše:
,,Na mnogo načina, 2020. godina je bila godina odbacivanja onoga što je površno kako bi se otkrila istinska stvarnost. Pandemija je ukazala na prepoznavanje vrijednosti naših iskustava, pozitivnih i negativnih. U nesreći uvijek postoji djelić sreće. Optimista sam da ćemo mi ljudi, a posebno mladi, iskoristiti stvari koje smo naučili ove godine, kao odskočnu dasku da pomognemo u liječenju svijeta“.
Agencije
